Ako se ikada sretnemo - Kate Eberlen

Gdje stoji granica između onoga što čovjek želi i onoga što mu je sudbina namijenila? Zaboravljamo li te želje sukladno povećanju broja svijećica na rođendskim tortama? I odlučimo li samostalno podmetnuti leđa za sve što od nas očekuju naše obitelji? S tim dilemama se suočavaju glavni junaci romana Ako se ikada sretnemo autorice Kate Eberlen koje je na police hrvatskih knjižara donijelo Znanje početkom lipnja ove godine u kulerskom prijevodu Lare Hölbling Matković. Radnja započinje 1997. u idiličnoj Firenzi gdje godišnje odmore uoči upisa na fakultete provode osamnaestogodišnjaci Angus Gus MacDonald i Teresa Tessa Costello. Susreću se u razgledavanju crkvice na obroncima grada, ne sluteći kako će im se u budućnosti životi zaobilazno križati. Nažalost, susret se ne pretvori u poziv na druženje niti kasnije prijateljstvo, te se oboje zasebno vraćaju u Englesku spremni započeti studentske živote i potražiti svoje prave, „odrasle“, identitete. Međutim, zacrtani planovi im se mijenjaju i svatko se, ponovno zasebno, susreće sa situacijama u kojima su prisiljeni reagirati kao odrasli ljudi. Tako Tessa ispraća majku na posljednji počinak i ostaje u roditeljskom domu brinuti o petogodišnjoj sestrici Hope, djetetu s posebnim potrebama. A Gus kreće u London, suprotno vlastitim željama, na studij medicine. Godine prolaze i oni nastoje najbolje što mogu žonglirati situacijama koje su im servirane od strane roditelja, obitelji, prijatelja i partnera koje su samostalno izabrali. U tom protoku vremena često se znaju naći na istome mjestu i događaju, no ne prepoznaju se ili se netom mimoiđu. Istodobno se njihovi obiteljski i prijateljski krugovi međusobno isprepliću, no oni nikako da se „spoje“. Ponovno se susreću 2013. u istoj firentinskoj crkvici u kojoj su se prvi put vidjeli. Oboje su došli u Italiju kako bi konačno pokušali ispuniti svoje želje i doseći poantu krilatice Činiš li nešto radosna srca, donijet će ti veselje. Nakon cijelog popodneva i večeri provedenog u šetnji firentinskim kulturnim i kulinarskim znamenitostima noć provode u ispovijedima međusobnih životnih uspjeha i neuspjeha. I jednostavno „kliknu“, shvate kako se međusobno nadopunjavaju i slažu. I usprkos novim životnim izazovima odluče svoje putove ujediniti i preostalo vrijeme na Zemlji provesti zajedno. Roman sudeći po prethodnim rečenicima izgleda šablonizirano. No on je sve, samo to ne. Očekivala sam, jer sam nadobudno kao i uvijek pročitala kraj, kako će ovo biti jedna od onih predvidljivih ljubavnih priča gdje dečko sretne curu, malo se love po romanu i onda nakon nekih nerealnih i bezveznih prepreka sretno završe zajedno. Ne. U ovom romanu susrećemo dva lika stavljena pred „gotove činove“ i pratimo poglavlje po poglavlje, godinu po godinu, kako su to prihvatili i svoje živote oko toga organizirali. I oni nas tom svojom borbom sa životom jednostavno kupuju, jer su kroz ta vlastita promišljanja i interpretacije prošlih i sadašnjih događanja u obliku digresija toliko realni da se s njima lako poistovjećujemo i suosjećamo. Autorici je ovo prvi roman. Sudeći prema njenim službenim mrežnim stranicama inspiraciju za njega je našla razmišljajući o vlastitim prazničnim putovanjima i pitanju „Što ako se život neke osobe „sudari“ s tvojim samo na par sekundi? Jel' to osoba s kojom bi trebao/trebala biti?“ U svakom slučaju, to svoje promišljanje i fantaziju uspjela je izvrsno prebaciti na papir i pokazati nam kako ono što nam u početku izgleda kao teška tlaka i teški crnjak može izaći na nešto dobro i kako u „pravom“ životu ipak postoje realni, sretni, krajevi. za Čitaj knjigu: Ivana Kuhar