- Kako ste došli na ideju za knjigu „Ćutim te“?
U Rimu, prije četiri godine, netko je uz kavu spomenuo samoubojstva adolescenata. Onda je za govornicom, u vrijeme simpozija, kolega iz Pariza citirao podatke. Hrvatska je na prvom mjestu, među svim, bezbrojnim zemljama Mediterana. „Hej, mi smo prva zemlja…“ ponavljala sam naglas. Sjećam se dobro, pogodila me ta rečenica. Kao strelica. Odmah sam znala, ostat će sada tu. Sigurno toliko dugo, koliko budem pisala novelu ili roman, što već ispadne. A možda i duže.
- Kako ste istraživali temu?
Najprije sam zapisala imena svih pisaca i pjesnika koje sam čitala, a koji su se odlučili na samoubojstvo. Onda sam još jednom i još jednom čitala njihove pjesme, njihovu prozu. Put me, nakon toga, vodio u Sveučilišnu. Tražila sam eseje i znanstvene knjige. Sjedila sam tamo danima, čitala noću u postelji, fotokopirala, uspoređivala. I onda sve to vratila knjižnicama, bacila, zaboravila. Struktura romana bila je u mojoj glavi. Likovi su me krenuli pitati i napadati. Počela sam pisati.
- Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje?
Poglavlje Balkon. Pokušaj da gledam u to dvoje mladih, u Filipa i Đoi, da vidim što rade, da ih čujem što govore, u noći, na tom balkonu, u Crnatkovoj. Čim se između njih upetljala Đipsi, sve je nekako krenulo. Sve je postalo lako.
„Ćutim te“ je roman o odrastanju senzibilnog djeteta i o jednoj traumatiziranoj obitelji u kojoj se dogodio suicid. Roman „Ćutim te“ postavlja pitanje odnosa društva prema djeci i mladima. Kako je Mani Gotovac rekla na promociji knjige, „ćutim te“ su riječi koje pokušava reći djecu i odrastanju čiji se roditelji rastaju i svojim romanom poziva na ljubav i iskrenost.
Mani Gotovac hrvatska je kritičarka, dramaturginja, teatrologinja i spisateljica. Objavila je dvije knjige teatroloških eseja i tri autobiografska romana. „Ćutim te“ je drugi roman Mani Gotovac nakon romana „Snebivaš me“, objavljenog 2015. godine.
