- Kako ste došli na ideju za knjigu „Istina“?
Kažu da bi svatko trebao učiniti ove tri stvari u životu: odgojiti dijete, posaditi drvo i napisati knjigu. Krenuo sam od onoga za što se najmanji broj ljudi odluči. Poeziju sam počeo pisati još na početku srednje škole. Čisto rekreativno, kao neki oblik izražavanja vlastitih misli, osjećaja i pogleda na svijet oko mene i u meni. Gledajući to iz sadašnjeg trenutka, rekao bih da sam imao određenu potrebu razmotriti sve što mi se vrtjelo u glavi. U životu sam se od malena jako puno selio i to me dosta ojačalo u svakom pogledu i dovelo do toga da bih često imao dosta drugačija mišljenja i stavove od većine svojih vršnjaka. Kako jaki ljudi najbržejačajuupravo prilikom razmatranja vlastitih misli kad su sami, papir i olovka su mi se činili kao najbolji alati. S vremenom mi se sve više sviđalo pisati. Bilo je dosta intenzivnih faza, kao i dugih pauza, ali uvijek bih se sa strašću vratio pisanju. Godinama sam pjesme čuvao za sebe dok nisam u jednom trenutku odlučio podijeliti neke i na svom facebook profilu. Reakcije mojih prijatelja bile su izuzetno pozitivne. Mnogi su me bodrili da izdam vlastitu knjigu pa im se i ovim putem zahvaljujem na podršci. Nakon facebooka, pjesme su dobivale pozitivan feedbacki na raznim online portalima za poeziju pa je u jednom trenutku pala i sama odluka za izdavanjem knjige.
- Kako ste istraživali temu?
Knjiga „Istina“ je zbirka pjesama, puna motivacije i pozitivizma. Govore o životu i šapću istinu. Svaka pjesma napisana je kao izričaj nekog mog vlastitog iskustva ili pak iskustva ljudi oko mene, kao i šire publike. Svatko je dio ove knjige, u međusobnoj interakciji svi smo mi više-manje inspiracija jedni drugima – bilo za promjene na sebi, donošenje novih odluka, osjećaje koje gajimo ili pisanje pjesama. Mnogi koji su već pročitali knjigu “Istina“ kažu da pogađa samu srž života i življenja te da sam pozitivni realist – smatram da svaka osoba ima svoj poziv i svoj životni put koji nije uopće lak niti je ikad itko tvrdio da će biti, ali bit će vrijedan truda i neodustajanja! Knjiga je raspodijeljena u četiri tematske kategorije: „Dio iste planete“, „Sadašnji trenutak“, „Svevremenska voljenost“ i „Ususret…“.
- Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje?
Svaka pjesma bila je zahtjevna na svoj način. Sve jedna pisana je i uređivana u određenom naletu inspiracije. Od samog početka, svaki put kad pišem pjesmu u potpunosti se samo fokusiram na to o čemu želim pisati, prepustim se ogromnoj bujici misli i osjećaja te ih pokušavam ukrotiti i zapisati tako da što više kažem u što manje stihova. Doradim je malo i kad dobijem osjećaj da je to to, ne uređujem je nikad više kasnije niti čitam opet. Na taj način zadržavam potpunu kreativnost pri pisanju novih pjesama, kao i izbjegavanje ponavljanja određenih pojmova, misli, osjećaja... U protivnom, pjesme bi jako sličile jedna drugoj. Samim time svaka nova pjesma je nova misao, novi osjećaj, novi dan, novi izazov, na kraju novi ja.
„Istina“ je knjiga poezije mladog pjesnika Leona Agatića (1991.) objavljena u vlastitoj nakladi. U svojim stihovima Leon Agatićpreispituje spoznaje o vječnim pitanjima čovjekova postojanja – prolaznost, ljubav, svemir, beskraj i odnosi prema drugima:„Potrudi se sad. Da ovaj trenutak bude jednog dana lijepo sjećanje, a ne puka prolaznost“.Kao sublimirane mudrosti i pouke, Agatićevi stihovi otvaraju nove mogućnosti, upućujući na kreativno oblikovanje trenutaka koji slijede. U svakom stihu svjestan čitatelja kojemu se obraća, Leon Agatić je optimistično usmjeren na popravljanje budućnosti i hrabrenje drugih koji osjećaju sličnu odgovornost prema svijetu i prema sebi: „Ne znam za tebe, ali meni stvarno nema smisla. Da stojimo nasred ništavila. I jadikujemo.“
Rijetki su pjesnici tehničke naobrazbe, a Leon Agatić završio je preddiplomski studij na Fakultetueletrotehnike i računarstva u Zagrebu nakon kojega upisuje diplomski studij na Tehničkom sveučilištu u Beču, gdje i danas radi, a dio studija proveo je ove godine na Sveučilištu Harvard. Zanimaju ga područja osobnog rasta, međuljudskih odnosa i emocionalne inteligencije, a od svih edukacija najbitnijom smatra životnu školu.
Leon Agatić rođen je 20. siječnja 1991. u Banja Luci. Do kraja prvog razreda osnovne škole živi u Njemačkoj, a zatim s obitelji dolazi u Hrvatsku. U Zagrebu završava gimnaziju i kao najučenik generacije izravnim upisom postaje student Fakulteta elektrotehnike i računarstva, a zatim školovanje nastavlja u inozemstvu. Svoju prvu zbirku poezije objavio je na hrvatskom, kao posvetu zavičaju, školama i profesorima koji su ga oblikovali.
