- Kako ste došli na ideju za novu knjigu?
Knjiga je nastala u duljem vremenskom periodu; prvo sam slala kratke priče na književne natječaje, a onda sam dobila nagradu Prozak što je u konačnici rezultiralo objavom knjige. Sastoji se od 14 priča, ideje za njih slagale su se u glavi dugo, nisu sve nastale odjednom, kako to obično i biva sa zbirkom kratkih priča. Lako se pronađu ideje promatrajući ljude, njihove živote i živeći život. Pišem o onome što me na bilo kakav način pogađa, bila to nesreća ili nepravda, a takve teme dugo se talože u meni prije nego izađu na površinu i završe na papiru. Na ideju da pošaljem kratke priče na natječaj došla sam tek u tridesetima, prije nisam imala hrabrosti poslati nekome svoj tekst. Nakon prve objave u književnim časopisima, pomislila sam kako bih mogla nastaviti dalje s pisanjem i izvući van sve što sam dotad čuvala u ladicama.
- Kako ste istraživali temu?
Tema nije jedinstvena budući da je riječ od kratkim pričama tako da nije bilo klasičnog istraživanja, ali za neke priče proučavala sam sve što mi je bilo potrebno kako bi tekst bio autentičan i uvjerljiv: od simptoma psihoze i PTSP-a preko komplikacija u trudnoći, razvoja djeteta u maternici pa sve do recepta za škampe na buzaru. Puno toga saznala sam razgovarajući s ljudima, propitkujući bliske ljude ili pak samo promatrajući ih. Često promatram ljude, a i osjećam emocije drugih ljudi.
- Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje? Najzahtjevnije je pisati o temama za koje smo intimno vezani pa sam tako imala poteškoća s pojedinim pričama. Bilo mi je teško uobličiti ih u književni tekst, a najviše priču Ples u dvorištu. Tako sam onu konačnu verziju dobila na samom kraju nastajanja rukopisa jer je dugo nisam mogla ni znala napisati. To je jedna od onih priča zbog koje napišeš sve ostale priče u zbirci, iako sam od nje baš dugo bježala i stalno joj se vraćala. Dok jedno jutro nisam sjela za laptop i konačno shvatila kako ta priča jednostavno mora biti u knjizi. Na kraju je ispalo da cijela zbirka nosi njezin naslov, ali mislim da je tako jedino ispravno.
Ples u dvorištu naslov je zbirke priča kojom je Marija Rakić Mimica prošle godi ne osvojila nagradu Prozak, da bi na ovogodišnjem izdanju festivala Prvi prozak na vrh jezika predstavljala objavljenu knjigu u izdanju kuće Jesenski&Turk. „Ples u dvorištu“ zbirka je priča o životu Dalmacije koja živi svakodnevni život izložena neminovnim promjenama, stoga su njezini likovi samohrana majka koja otkriva neizlječivu bolest ili pak dijete s poteškoćama u razvoju.
Marija Rakić Mimica entuzijastična je profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja predaje u Elektrotehničkoj školi u Splitu, a ponosna je na svoje učenike koji su - iako polaznici strukovne škole s malo nastavnih sati hrvatskog jezika - zapaženi na Lidranu. Prozu je objavljivala u mnogim časopisima i na portalima – Zarezu, Večernjem listu, Ulaznici, Književnoj riječi, Sarajevskim sveskama te u zbornicima Gornjogradskog festivala i Broda kulture.
