3 pitanja o čitanju za Željku Horvat Čeč

Koju knjigu trenutno čitate? U ruksaku i mi se uvijek nalazi jedna knjiga koja služi za čitanje u fazama čekanja, bilo prijatelja koji kasne na kave, ili u čekanju autobusa, ali najčešće služi za čitanje u bolničkim čekaonicama. Trenutno je to knjiga od Junot Diaz „I tako je izgubiš“, koju sam dobila. Doma čitam knjigu „Djevojčica neobične kose“ Davida Fostera Wallacea, a uz to čitam i jednu stručnu knjigu i to „Poetiku oblika“ Andrijane Kos Lajtman.   Koju knjigu želite sljedeću pročitati? Na stolu čekaju „Teodozije mali“ Razvana Radulescuoa, „Ideja kulture“ Terryja Eagltona, „Knjiga žalbe“ Ivice Ivaniševića“, a slijedi i nabavka iz knjižnice „O ljubavi, batinama i revoluciji“ Nore Verde, te nove knjige od Kristiana Novaka i Damira Karakaša.   Koju knjigu uvijek imate pri ruci? „Imitator glasova“ Thomasa Bernharda. A kraj nas je stalno u zadnje vrijeme i „Mostri tutti a scuola“ Febe Sillani, koja nam je familijarni hit. Željka Horvat Čeč zbraja pohvale svog najnovijeg romana "4 brave", u kojem obrađuje traume odrastanja između dva svijeta, bivšeg i sadašnjeg, nepripadanje većini i rizike individualnosti u nemilosrdnoj sredini. Roman "4 brave" njezin je prvijenac, a uredio ga je Kruno Lokotar, dok je prošlogodišnju Željkinu zbirku poezije, "Moramo postati konkretni", koja je ušla u finale nagrade Kamov, potpisao Drago Glamuzina. Željka Horvat Čeč (Čakovec, 1986.) magistrirala je na studiju hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavila zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“ (2005) te bila jedna od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“ (2007). Nagrađena je na natječaju za kratku priču „Zlatko Tomičić“ te objavila zbirku priča „Kauboj u crvenom golfu“ (2010). Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju 2013. godine. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski i švedski. Objavljuje i poeziju i prozu u književnim časopisima i nastupa na raznim festivalima. Članica je neformalne skupine pisaca Ri Lit. Žena, majka, antifašistkinja. Živi u Rijeci, više ne igra nogomet, ali organizira književne  tribine „Pisac i građanin“. Vjeruje da će jednom i Rijeka i Arsenal osvojiti prvenstvo.