Košarica
Izbornik

10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu - Elif Shafak - Istanbul je ženskog roda i ženske energije

10 minuta i 38 sekundi  u ovom neobičnom svijetu - Elif Shafak - Istanbul je  ženskog roda i ženske energije
Prevela: Mirna Čubranić Ova fenomenalna knjiga počinje sa svršetkom. "Ime joj je bilo Leila. Odnosno Leila Tekila." Tako su je zvali prijatelji i klijenti. Pogađate, jer se o njoj priča u prošlom vremenu, Leila je mrtva. Brutalno ubijena. U predgrađu Istanbula u metalnom kontejneru za smeće je Leilino tijelo. Vire joj noge i potpetice njezinih ljubičastih cipela. Evidentno je po opisu tijela i odjeće da je Leila bila prostitutka, bavila se najstarijim zanatom na svijetu. Iako joj je koža počela sivjeti i hladiti se, stanice njezina tijela još uvijek su neumorno radile. Leila je bila svjedok da leš vrvi životom. Željela se vratiti i svima poručiti da mrtvi ne umiru odmah. Da zapravo i dalje razmišljaju o koječemu, a ponajviše o svom proteklom životu i ključnim događajima. Smrt nije trenutačna, iako se to na van tako čini. Zatim slijede minute. Minute nakon Leiline smrti i njezina sjećanja. Kako je mogao nastupiti taj čin? Leila se grozničavo vraća na ključne trenutke svog iscrpljujućeg života, na okus sezonskog  kozjeg gulaša iz djetinjstva, na smrad ulice u bordelima u kojima je radila uz miris kave i kardamona, te najljepše ljubavne priče koju je dijelila s čovjekom koji je bio ljubav njezinog života. Leila je odrasla u malom turskom selu u vrlo neobičnoj obitelji gdje su se stvari redovito gurale pod tepih, a živjelo se pod okriljem laži i glumatanja.  Njezin je otac živio s dvije žene od kojih jedna nije mogla imati djecu. Kad mu je mlađa žena rodila djevojčicu, on prvu ženu proglašava majkom, razočaran što nije dobio toliko željenog sina. Posljedica je da Leila svoju rođenu majku smatra samo tetom. Ali nije to jedina tajna. Ima tu i obiteljskog nasilja i njegovog prikrivanja, odbacivanja vlastitog djeteta zbog straha od gubitka časti, zanemarivanja mentalno bolesnog djeteta. Kao čitatelji svjedočimo da Leila nije imala nimalo lagan život, ali i da se nikada nije predavala. Podržavali su je oni od kojih bi se to najmanje nadali, dok se ona  borila bez predaha, pomagala  drugima, da bi nju ponovno  spašavali  ljudi iz najnižih društvenih slojeva. Leila istovremeno podiže samopoštovanje i interes za politiku koju je imala kao predmet u vrijeme dok je još bila u školi, ali nije bila u stanju progovoriti o zločinu u svojoj obitelji. Najljepši dio knjige je meni u tome što ju je na tom njezinom turbulentnom životnom putu  pratilo pet "malih", a tako važnih i fascinantnih ljudi. U minutama nakon smrti Leila se prisjeća svojih pet  prijatelja koji su dijelom započeli slična zanimanja kao i Leila. Tako upoznajemo Humeyru koja se rodila u Mezopotamiji, Jameelah iz Somalije čiji je otac musliman, a majka kršćanka, Sinana Sabotažu, dječaka iz Leilinog sela s kojim je išla u razred i koji je cijeli život bio zaljubljen u nju, Nalan Nostalgiju i Zaynab 122 koja je rođena u zabačenom selu u Libanonu. Oni joj nakon smrti žele odati posljednje poštovanje, da ne samo njezina duša, nego i njezino tijelo bude u nebeskom carstvu. Pogrebi jesu za žive, ali važno je organizirati pristojan pogreb inače nikad ne možeš zacijeliti iznutra, mišljenja su Leilini prijatelji. I tako počinje neobična potjera za Leilinim lešom na Groblju samotnika u Istanbulu na kojem uvijek ima mjesta za one koji umiru sami. Toliko čarobnih metafora u ovom divnom romanu u kojem Elif Šafak progovara o  ženi koja nastoji biti na margini društva, gdje su prijateljstva duboka, a sreća prolazna. I uspijeva. Nisam nimalo sumnjala jer sve Elifine knjige koje sam dosada pročitala su me oduševile i ispunile. Svaka Elifina knjiga nas ponovno na zanimljiv i zastrašujući način vodi u zemlju koja s jedne strane pokušava biti što bliže  Europi i njezinim vrijednostima, ali je s druge strane miljama udaljena od nje. Ovaj roman je ponovno hrabar pogled autorice na njezinu domovinu, na državu Tursku. Poznato je da je Elif  hrabra u progovaranju o aktualnom onesposobljavanju pravnih i političkih mehanizama koji čine demokraciju u Turskoj mogućom. Nacionalizam je u porastu kao i u ostalim dijelovima svijeta. Pri tome se Elif  ne boji mogućih neprijatelja i protivnika. Nakon objavljivanja ove knjige dobila je mnoge uvrede, pogrdne riječi i prijetnje. Kroz čitanje sam dobila uvide u određene povijesne obrise, pogled na politiku Turske, pogled u udaljena područja istočne Anatolije, pogled na život obitelji obrazovanih i praznovjernih, ali isto tako i onih strogih vjernika. Glavna junakinja Leila luta Istanbulom u potrazi za otvorenijim životom i s jedne strane ulazi u malo moderniji svijet, no s druge tu su i reakcionarni krugovi. Struktura knjige je baš zanimljiva. Višeslojna je i pokazuje čovjeka u svoj svojoj slavi, ali i tami. Sviđa mi se kako Elif ne filozofira previše, ne opisuje mnogo, ali kada napiše onda točno koristi riječi potrebne kako bismo kao čitatelji stekli predstavu o situaciji, mjestu i ljudima u priči. Elif jako vješto svoju političku i ljudsku poruku kombinira s nepolitičkom i neljudskom poviješću čineći je tako savršenom i genijalnom. Iako je radnja postavljena u prošlost (krajem 1980tih) jednako je aktualna i danas. Život se opisuje sa stanovišta žena u kojem isključivo dominiraju muškarci. Elif vrlo jasno iznosi svoj feministički pogled na grad Istanbul koji je prema njenom mišljenju "grad žena" i to je oduvijek i bio. Roman je ne samo zbog svoje aktualnosti tako važan i značajan, već je i književno i duhovno štivo  nezamjenjivo i izuzetno vrijedno čitanja!          

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-07 07:17:40