Razgovor sa Daniellom Kordić - PUTOVANJE PREMA DUHOVNOJ ISTINI NEMA DESTINACIJU
Vaše knjige dostupne su u knjižarama diljem Hrvatske, a u knjižnicama se čeka na red kako bi se posudilo. Kako Vi, kao autorica, gledate na život svojih knjiga?
Drago mi je da su moje knjige dobro prihvaćene, budući da svaki autor može reći da je zaokružio svoje djelo tek kad ono osvoji srca čitatelja. Gotovo da je nepotrebno isticati ulogu recipijenta kad je posrijedi primanje djela: jasno je da ono počinje svoj život ne u trenutku tiskanja ili svečane promocije, nego tek kada dođe u ruke čitatelja. Vaš portal Čitaj knjigu svakako je mali raj za ljubitelje knjiga jer ovdje se nude sadržaji za zaista najrazličitije čitateljske profile. I zbog toga sam uvjerena da su se mnogi čitatelji upoznali s mojim knjigama baš na Vašem portalu. A mogu reći da sam i ja na ovome mjestu doznala za divne knjige s područja psihologije za koje uopće nisam znala da postoje.
U svojim radovima učinkovito spajate psihoanalizu i duhovnost. Recite nam nešto više o toj kombinaciji.
Uvijek mi je bilo izuzetno važno poduprijeti vlastiti duhovni rad psihoanalizom i to ne samo s aspekta završenog školovanja na području psihoanalize, nego i iz perspektive životnog iskustva. Naime, prolazeći i sama unutarnjim rastom pohađala sam brojne radionice kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu i često bih nailazila na učitelje koji su isticali sadašnji trenutak kao bit duhovnosti, a da se pri tome nisu željeli osvrtati na ”negativnosti” koje se javljaju pri ulasku u to sveto stanje bivanja. Dakle, postati uspješan kreator vlastita života bez pogleda u prošlost, njihov je cilj jer kako kažu, moramo kreirati, a ne se osvrtati za onim što je bilo. Naravno da se slažem s činjenicom da je biti kreator vlastita života ključno za osobnu dobrobit, no ovdje se postavlja pitanje: kako postati uspješan kreator, ako ne želimo upoznati kreatora? Jer kreator, ruku na srce, ako nije istražen u podsvjesnoj strukturi, na životnoj se pozornici vrlo lako može zaodjenuti ruhom (lažnoga) pobjednika promičući vrijednosti koje to zapravo nisu. I zato je psihoanaliza bitna u mom spisateljskom radu. Ona potkrepljuje duhovnost u smislu rasta unutarnjeg djeteta koje kroz otvaranje svojih blokada iz djetinjstva ulazi u sveto stanje sadašnjeg trenutka. Dakle ne odbacujemo ”negativnosti”, nego se s njima suočavamo i rastvaramo ih u spoznajnim elementima novonastale svijesti.
Da, često nailazimo na duhovne poruke koje ističu dolazak na cilj, a da se pri tome ne osvrću na cjelovito putovanje koje je od primarne važnosti na našem duhovnom putovanju, zar ne?
Da, upravo tako. No koliko god bismo željeli što prije prebroditi emocionalne tegobe, kod iscjeljivanja unutarnjih povreda, brzo je rješenje nemoguće. Sjetite se samo koliko ste vremena proveli odrastajući u svojoj obitelji! Dijete od rođenja do svoje punoljetnosti upija sadržaje iz okoline i stvara čvrste pečate svojih uvjerenja, pa kako bi se onda to sve što se godinama bilježilo u podsvijesti moglo rastvoriti preko noći? Posebice kod ljudi koji su pretrpjeli psihičke traume u djetinjstvu, za njih je iznimno važno da uz stručnu pomoć razgrade svoje emocionalne blokade koje su pohranjene u njihovim unutarnjim strukturama. Tim ljudima nikako ne bih preporučila da se usredotočuju na cilj. Ono što je za njih korisno jest prepoznavanje vlastita ”cilja” u onome što sputava njihov rast. A kad u svjetlu spoznaje prigrle to što ih je godinama sputavalo, shvatit će da putovanje prema duhovnoj istini nema destinaciju. Ono je potpuno i cjelovito u stanju ”ja jesam”, a ne u onome koje kazuje ”ja trebam negdje stići.”
Koliko vam se često javljaju čitatelji nakon što pročitaju neku od Vaših knjiga? Postavljaju li vam pitanja vezana uz konkretni (osobni) put svjesnosti?
Da, često mi se javljaju ljudi, posebice nakon što pročitaju knjigu Narcis i ruža. Obično je riječ o temi vezanoj uz narcisoidnost i problematičnu majku. Uvijek vrlo rado odgovaram na pitanja i iznesem psihoanalitičko viđenje situacije.
Dakle, moguće je da osoba koja je iskusila teške traume može uspješno iscijeliti svoje unutarnje stanje i postati slobodna? Vaše se knjige, s obzirom na tu problematiku koriste i na odjelu za psihijatriju jedne zagrebačke bolnice.
Da. Posebno mi je drago da su knjige prepoznate i na tome području i da se uspješno koriste na radionicama psihijatrijskog odjela u bolnici Rebro.
Za kraj, kako ste se uopće našli na području psihoanalize i duhovnosti?
Nisam imala unutarnji mir i jednostavno u jednom trenutku svog života bila sam primorana početi istraživati područja koja me do tada uopće nisu zanimala. Bez okretanja duhovnosti ne bih mogla preživjeti, budući da su naleti neprerađenih emocija posve obuzeli moje biće. U tom sam procesu potpuno izgubila kontrolu nad životom, ali sam s vremenom naučila kako upravljati životnim sadržajima te u njihovu sjenu unijeti svjetlost svijesti. Zato je jedan od primarnih ciljeva mog spisateljskog rada prenijeti to znanje i iskustvo drugima, koji kao što sam nekad i ja, trenutačno plutaju i vrludaju neistraženim putovima svojih unutarnjih dubina.
O autorici
Daniella Kordić, nakon završenog studija psihoanalize na Sveučilištu Birkbeck u Londonu, posvetila se proučavanju neke druge strane čovjekove osobnosti. Duhovnost je, kako kaže, unijela dašak suptilnog znanja u njezin rad. Takvo se znanje, doduše, razlikovalo od onog naučenog budući da, kada je posrijedi ljudski um, ”fiksna” istina ne može čovjeku dati zadovoljavajuće odgovore na životna pitanja. Autorica stoga u svojim djelima funkcionalno kombinira psihoanalizu s duhovnosti, kao spoj vidljivog i nevidljivog u našim životima. Njezin se spisateljski rad koristi i na odjelu za psihijatriju zagrebačke bolnice Rebro.
