Soba - Emma Donoghue - u hrvatska kina krajem siječnja dolazi film "SOBA"!
Jack živi sa svojom mamom u Sobi, prostoriji u kojoj je minijaturna kuhinja, kada, ormar, krevet i TV - sve u tri puta tri metra. Vrata su zaključana a jedini je prozor svjetlarnik. To je njihov dom. To je i sve što je Jack ikada upoznao i vjeruje da je Soba i sve stvari u njoj (uključujući njega samog i Mamu) "stvarno". Ostatak svijeta za njega postoji samo u – televizoru. Mama je za Jacka stvorila svijet a sinčića pokušava održati zdravim i sretnim. Oni vježbaju, čiste, kuhaju, spremaju, pjevaju, mama mu priča priče, prepričava filmove, uči ga čitati i pisati, higijeni... tjera ga da zdravo jede i pazi što gleda na televiziji, kao i svaka dobra mama. Priča mu bajke o Ivici i Marici, Zlatokosi i Matovilki, ali ima Jack i svoju bajku: o Gullijacku koji živi u Liliputu. Jedina osoba koju je Jack ikada čuo, osim mame, je Nick koji posjećuje Sobu noću kada je Jack sakriven u Ormaru gdje spava. Oni ga zovu Stari Krampus i nikada nije vidio dječaka. Mi "ulazimo" u Sobu kad Jack puni pet godina, a tjedan dana kasnije Mama saznaje nešto zbog čega mora priznati Jacku da vani postoji drugi svijet...
Kako ovo nije nova knjiga reći ću i nešto više – znamo da, kad je u knjizi pripovjedač dijete, pisac želi pokazati nešto o odraslima jer dječje su oči bistre, prodorne i dopiru do najskrovitijih duša "velikih". U početku nam nije jasno što se događa jer naš pripovjedač Jack na prvim stranicama knjige navršava pet godina. No, nemaju tortu ni svjećicu ni rođendansku zabavu što nam otkriva da je prostor u kojem živi sa svojom mladom majkom (koju zove samo Mama), malen, skučen, strogo određen ali ne razumijemo zašto. Jacka moramo zavoljeti – on je pametan, nježan, senzibilan dječak a ono što polako počinjemo shvaćati je da je njegov svijet, cijeli svijet uguran u jednu malu sobu. Stranicu po stranicu slika nam se izoštrava – Jack je rođen u Sobi, rodila ga je njegova Mama, a oni su, oboje - zatočeni. Mamu je prije sedam godina, kad se vraćala s fakulteta, na cesti oteo muškarac i zatočio je u jednosobnu šupu u dvorištu svoje kuće. Svake noći, kada im donosi hranu, seksualno je zlostavlja. Jack je plod zlostavljanja, ali Mama to nijednom ne pomisli. Njoj je Jack cijeli svijet, okosnica, centar i jedino što je možda i drži na životu. Njihovi su dani različiti jer je Mama uredila svijet u sobi kao jedini koji postoji a to što mali misli kako je sve u televizoru samo iluzija njemu nije čudno. Tako mu je objasnila Mama i on joj vjeruje jer joj nema razloga ne vjerovati. Doduše, Mama ima loše dane, kada samo spava i tada počinjemo shvaćati sav užas te situacije. Jedini lik koji ulazi u njihov svijet je taj stariji muškarac, saznajemo da on dolazi samo noću nakon što Jack šmugne u ormar u kojem onda spava i osluškuje (nama zlokobno) škripanje Maminog kreveta. Jacku je soba cijeli svijet – tu je rođen, tu živi s majkom, jedu, igraju se, kuhaju, uče i svađaju se, ali samo malo, oni tu žive kao što svi mi živimo u svojim domovima. Samo, ovo nije dom, ovo je Soba. Nema igračaka, ali mašta je ponekad dovoljna – jajozmija je zmija koju su napravili od ljuski jaja; imaju slike s kutija bombonijera, a ispod mamine odjeće, u ugradbenom ormaru Jack se osjeća sigurno iako tamo spava samo kada Mama očekuje dolazak Starog Krampusa što on baš ne razumije, ali se s tim pomirio kao događajem koji im nije drag, ali se ponavlja.
Prvi dio romana opisuje zatočenički život majke i Jacka u sobi, u tih desetak kvadrata u kojima je Mama stvorila čitav jedan svijet za svog sina kojeg voli beskompromisno. Svjesna je da mali raste i da mu uskoro taj sobičak neće biti dovoljan. Istovremeno, Stari Krampus donosi vijesti koje će nagnati Mamu da Jacka pripremi za nešto strašno – velik svijet, ali samo ako nekako pobjegnu iz do tada sigurnog svijeta kojeg je sama morala stvoriti. Drugi dio knjige donosi pripreme i trening za bijeg, a u trećem dijelu knjige njih dvoje uspiju pobjeći. Posljednja dva dijela romana opisuju prilagođavanje novom životu u stvarnom svijetu.
"Soba" je šokantan, uzbudljiv i potresan roman – ali uvijek duboko human i istinski dirljiv. Soba je mjesto koje nikada nećete zaboraviti. Ovo je knjiga koju mora pročitati svaka mama, svaka žena", reći će jedni, a drugi kako je to strašan roman koji nikad neće zaboraviti. Knjiga je neobična, pripovjedač je dječak koji svijet vidi drugačije nego bismo ga vidjeli mi. No, meni se nameće pitanje kao i svim milijunima žena koje su pročitale (ne bez čvora u želucu) ovu knjigu - može li se izmjeriti ljubav jedne majke? Ne može. Ona je beskrajna. Je li ona beskompromisna čak i kada je dijete stiglo u neobičnim uvjetima? Jest. Koliko jedna majka može zaštititi svoje dijete? Najviše moguće. A što kad se taj pomno izgrađen svijet, tako brižljivo građen prijeti urušiti, razbiti i otvoriti vrata u pravi, stvarni svijet?
"Soba" je jedan od beskompromisnih romana kojemu je u središtu pozornosti ljudska sudbina, a u ovom primjeru, sudbina nevinoga petogodišnjeg dječaka koji zbog okolnosti odrasta u mini svijetu da bi se odjednom našao u okruženju koje ne poznaje, u vanjskom svijetu i na slobodi. Maestralno napisan, suosjećajan u svakoj svojoj riječi, probudit će u vama nesvakidašnju empatiju i altruizam, pročitat ćete ga u jednom dahu i nakon posljednje stranice još će dugo "čučati" u vama. Nakon čitanja "Sobe" vanjski nas svijet mora očarati, jer nam se čini da ga prvi put vidimo, baš kao mali Jack koji je neodoljivo biće. Iako je početak potresan (prvo sam mislila da su oni u toj sobi jer je vani nekakva apokalipsa), "Soba" je knjiga prepuna nade, ljepote, ljubavi te vjere u bolje dane i tvrdoglave upornosti i želje da život bude bolji, čak i kad je očaj treći stanovnik te male sobe.
Roman kanadske Irkinje Emme Donaghue bio je u užem izboru za nagradu Man Booker; The New York Times ga je proglasio jednim od pet najboljih romana 2010., bio je na listi knjiga godine 2010. i bio je još nominiran za niz nagrada. Kod nas je objavljen u izdanju "Lumena", a zašto o njemu sada pišem? U hrvatska kina krajem siječnja dolazi film koji je do sada nominiran za brojne filmske nagrade, pa i Zlatni globus, a čeka se i Oscar. Emma Donaghue je knjigu napisala nakon tragedije austrijske obitelji Fritzl koja nam je dala vjerojatno najpotresniji skandal 21. stoljeća, no u njenom je centru zanimanja maleni dječak i njegovo traumatično, zakašnjelo upoznavanje svijeta. Kada Jack zakorači u svijet mi kroz njegove male oči gledamo sve ono što zapravo sami ne vidimo jer nam je normalno, uobičajeno i jer nam nitko nikada nije neki ili sve djelove – ukrao. Kako dječak promatra svijet dojmljivo je i dirljivo, a jezik kojim se izražava je simpatičan iako u nama, čitateljima, ponekad bolno odjekuje.
Sandra Veić Sukreški
Izdavač: Lumen
