Sebastian Fitzek – Sakupljač očiju
Dobar ulov za sve ljubitelje psiho-trilera! Prvu knjigu Sebastiana Fitzeka, "Terapija", već sam imala prilike pročitati i zasluženo je prozvati vrhom psiho-trilera. Pošto su me stil pisanja i maštovitost priče potpuno osvojili, nije bilo dvojbe kada sam saznala da je izašla njegova nova knjiga, Sakupljač očiju. Morala sam ju pročitati. Odmah. Glavni lik ove priče je Alexander Zorbach, sada novinar, a nekad policijski psiholog kojeg teška trauma nakon koje gubi sve, pa i obitelj, natjera na promjenu profesije. Kao novinar koristi nekadašnje resurse i svoje široko znanje pa postaje vrlo uspješan i slavan. Ovog puta prati slučaj “Sakupljača očiju”, brutalnog serijskog ubojice čiji su zločini toliko gnjusni da je vrlo teško uopće razmišljati o tome, a kamoli posvetiti se slučaju. Naime, ubojica ubija majke, otima djecu te ostavlja štopericu koja odbrojava vrijeme prije negoli će ubiti dijete i iskopati mu lijevo oko, a potom odbaciti leš. Tako je ocu preostalo točno četrdeset i pet sati da pronađe dijete i spasi ga, iako su svi pokušaju do tada bili bezuspješni i bez imalo tragova koji bi pomogli u potrazi. No, “Sakupljač očiju” ne staje na tome. U svoju bolesnu igru uvlači Alexandera Zorbacha, koji ispočetka ni ne shvaća da su informacije kojima raspolaže otkrivene samo njemu pa uskoro postaje glavni osumnjičenik za ubojstva. Primoran pobjeći od ruke (ne)pravde, mora dokazati svoju nevinost, raskrinkati brutalnog ubojicu i spasiti djecu koja su upravo oteta. A sat otkucava… Uz zanimljivu radnju prepunu majstorskih zapleta (manje nisam niti očekivala) ovaj fenomenalan triler ističe se još jednom posebnošću – priča je ispričana unatrag no takav originalni način pisanja nimalo ne utječe na efekte iznenađenja koji će vas obuzeti tokom čitanja ove priče. Čak su i stranice numerirane obrnutm sljedom, što u čitateljevoj glavi stvara efekt odbrojavanja i podsvjesno povećava napetost. U jedinstvenom stilu kakvim samo Fitzek vlada, atmosfera je iz poglavlja u poglavlje sve napetija, autor se igra čitateljevom glavom, potiče na neprestano razmišljanje i špekuliranje i oduševljava raspletom. Iako će se na kraju slučaj riješiti, događaju vezani uz to ostavljaju bez daha i uvod su u nastavak koji ćete s nestrpljenjem čekati – no izrazito je bitno napomenuti da se ova knjiga čita zasebno i ne morate se bojati da ćete nešto propustiti ako se čita razdvojeno. Iz mene progovara čista pomama za Fitzekovim knjigama, jer iako sam pročitala masu odličnih psiholoških trilera, Fitzek je jedan i jedinstven i teško da će ga neki drugi autor lako nadmašiti. Karakterizacija likova može se komotno smatrati genijalnošću jer je zbilja detaljna i kompleksna, otkrivanje pojedinosti o likovima je dobro promišljeno i uvijek u idealnom momentu da vas iznenadi, obuzme, navede na krivi trag… Ova knjiga uz napetost koja raste iz stranice u stranicu obiluje i akcijom, a dinamičnost same radnje ne ostavlja vam drugog izbora osim da je pročitate u jednom dahu. Nakon čitanja ove knjige trebali su sati (ma, dani) da me popusti euforija, za koju nije zalužna samo genjalnost knjige, već i moja ispravna procjena da nakon Terapije možemo očekivati jednako dobre, ako ne i bolje trilere iz pera ovog njemačkog majstora trilera. Sama činjenica da se nisam prevarila odlična je potvrda mojim pretpostavkama pa s nestrpljenjem očekujem nove knjige Sebastiana Fitzeka kojih nikada ne će biti dosta! “Mislim da nije važno što vidimo, nego što prepoznajemo.” “Sudbina ili slučaj, pomislih. Kao u životu. Sve ovisi samo o načinu gledanja.” “S kim mi je jednostavno lijepo. Katkada ne treba mnogo riječi da se formulira pjesma.” “Postoji samo mali broj momenata kad nama ljudima pođe za rukom da živimo jedino i isključivo za trenutak. U kojem nema ni budućnosti ni prošlosti, nego samo sada i ovdje.” Lea Martinuš
