Rupi Kaur - Mlijeko i med - Mlada pjesnikinja, s velikim stihovima

Volite li poeziju? Kakvu? Možda.. insta? Nemojte odmahivati glavom, insta poezija je zanimljiva pojava. Vjerojatno najbolja je predstavnica te instapoetry je svjetska senzacija, mlada Rupi Kaur (rođena 1992.) koja je s obitelji u Kanadu doselila it Punjaba u Indiji gdje je rođena, kad je imala tri godine. Njeno naslijeđe, život i iskustva doveli su je do statusa "pisca desetljeća". Ali, put je bio trnovit, i u zbirci "mlijeko i med" počinje njena priča.

Prvo je u Kanadu otišao otac pa je zaradio dovoljno da 'povuče' obitelj no početak je bio težak: rupi je živjela je s roditeljima i troje mlađe braće i sestara u jednosobnom podrumskom stanu. Svi su spavali u istom, jedinom krevetu. Nastanili su se u Bramptonu, Ontario gdje je velika zajednica južnoazijske dijaspore, a Kaurin otac dobio je posao vozača kamiona.
Ako preskočimo nekoliko godina imamo danas mladu ženu koja ima veliki broj pratitelja na društvenim mrežama, posebno na Instagramu. Od izlaska 2014. "milk and honey" prodana je u više od 2, 5 milijuna primjeraka, prevedena je na 25 jezika,a udobno se smjestila čak 77 tjedana na listi najprodavanijih knjiga The New York Timesa. Njena je poezija naišla na razne kritike: jedni su je hvalili zbog utjecaja na modernu pjesničku scenu, a neki su je ismijavali pa je i suočena s optužbama za plagijat od kolega pjesnika. tabor je bio podijeljen - je li dobra ili nije? A onda su BBC i "Elle" Kaur uvrstili na liste čestitki za kraj godine, a New Republic je Rupi kontroverzno nazvao "piscem desetljeća".

Poeziju je počela izvoditi 2009., proslavila se na Instagramu, i postala popularna pjesnikinja sa svoje tri zbirke poezije. Zbirku "mlijeko i med tiskala je sama, pa nakon fotografskog eksperimenta na svom Instagram profilu koji je izazvao veliku buku, knjiga je ponovno tiskana - uslijedio je veliki komercijalni uspjeh. Ona je predvodnica stila "Instapoetry" Jednostavna u jeziku, istražuje južnoazijski identitet, imigraciju i ženstvenost. Njezino djetinjstvo i osobni život služe joj kao izvori inspiracije, a crteži prate njezinu poeziju s jasnim temama.Dok su nekada pjesnici pisali o boli i ljubavima, pejsažima i unutarnjim emocijama, rupi je otišla korak dalje - piše o boli, gubitku partnera, lošim odnosima s roditeljima, traumama silovanju, o neprihvaćanju sebe i svog tijela.- Ako je prva o unutarnjim avetima pisala Sylvia Plath, ako se unutarnjeg života ženske duše bavila i Emily Dickinson, sada je tu mlađa generacija. Rupi je "nadogradila" teme. neugodne, teme, ružne teme, ali teme koje su svakodnevica mnogih žena, iskustvo milijuna djevojaka svugdje u svijetu. Angažirana poezija? Možda.
Na kraju krajeva, zna dobro o čemu piše. Ona je Indijka, u Kanadi. "Crna" je, a dolazi iz društva koje vrvi predrasudama i ne baš bajnim odnosima prema ženama, iz zemlje koja u nekim dijelovima i dalje udaju djevojčice za starce, zemlje u kojima se mlada udovica morala spaliti uz tijelo pokojnog starog muža. Rupi to teško naslijeđe ima u sebi koliko god da je daleko od domovine. Sliku je izoštrila i zato piše o nametnutim stereotipima, o tome koliko je važan odgoj djevojčica, o nasilju i gubicima iz perspektive "tamne " žene na koju, ma kako uspješna bila, neke netamne gledaju s visoka.

Zašto "mlijeko i med"? Jer je to uspomena iz djetinjstva. Kad je bila bolesna, mama bi joj napravila šalicu mlijeka s indijskim mirodijama s medom od kojih bi joj odmah bilo bolje.
Ali čini se da je Rupi odrastala s poezijom što mnogo pjesnika ne može reći za sebe. Dok je njezin otac živio u Japanu, naime, pisao je pandžapsku poeziju njenoj majci koja se bavila slikanjem. S pet godina i Rupi je bila prisiljena prihvatiti majčin hobi slikanja - dali su joj kist i tjerali je da crta jer je u nju majka htjela usaditi tu umjetnost. Rupi se prisjetila da je poezija bila stalni aspekt njezine vjere, duhovnosti i svakodnevnog života: "Bilo je večeri kada bi moj tata satima sjedio, analizirajući jedan stih satima." Kao dijete, stidjela se majčinog naglaska i pokušala se distancirati, uglavnom nesvjesna svog identiteta. No nije sve bilo poezija. Njezina je majka povremeno bila daleka, i zbog svoje obitelji i kulture, osobito kad je Kaur imala mjesečnicu, A menstruacija i zlostavljanje u djetinjstvu, često su oslabila Rupi. Njezin odnos s roditeljima, naročito majkom, postao je turbulentan u teen godinama pa je; bilo opsežnih rasprava oko ovozemaljskih aktivnosti koje je ona kasnije protumačila kao rezultat njihove želje da očuvaju svoju izvornu kulturu. Kao malena svjedočila je obiteljskom nasilju ili seksualnom zlostavljanju od strane rodbine i prijatelja, gledala je kako su njezini roditelji izloženi rasizmu i zaključila je,zbog toga ke sramežljiva. Njezino okruženje dovelo je do toga da razvije ono što je smatrala "konstantnim načinom preživljavanja".
Svirala je kirtan i indijsku klasičnu glazbu, pa je željela biti astronaut ili socijalna radnica ili modna dizajnerica... njezine su se ambicije često mijenjale a otac joj je zabranio studiranje drugog predmeta na sveučilištu. Od malena je imala interes za čitanje jer je to, mislila je, oslobađa od usamljenosti. Iako joj je engleski bio drugi jezik - prvi put ga je naučila s deset godina - svoju sklonost knjigama smatrala je prijateljstvom. Njezino samopouzdanje i društvene vještine porasle su u četvrtom razredu.
Kao dijete imigranata imala je averzija prema engleskom pa je neko vrijeme bila nijema. U srednjoj je školi sudjelovala u "natjecanjima u govoru", pobijedila na jednom što joj je pomoglo da pronađe nadu unatoč izolaciji i maltretiranju. Bila je laka meta za ismijavanje zbog vanjskog izgleda i ranjivosti.Ni kod kuće nije bilo bolje jer je Kaur bila izložena različitim komentarima o svom izgledu od roditelja i vršnjaka. Samopouzdanje joj je počelo rasti nakon šestog razreda, a pisanje i izvođenje doveli su je do pronalaženja svoga glasa". Doživjela je najnižu točku svog obrazovanja u srednjoj školi jer je podnosila, kako je smatrala, otrovnu skrb. Sve je postalo lakše ad se odrekla ljudi koje je opisala kao "jako opasne za mene". Poezija joj je donosila utjehu dok se bavila samosvjesnošću, a od književnosti je, između ostalih, čitala Amritu Pritam, Mayu Angelou, Roalda Dahla, dr. Seussa i J. K. Rowling. Studirala je retoriku i profesionalno pisanje na Sveučilištu Waterloo i držala satove kreativnog pisanja za srednjoškolce i studente. Dok je proučavala poeziju rekla je da bi "mučila nad svakom riječju". A onda je 2009. počela javno nastupati. Nije išlo sjajno - držala bi papir usred lica, pobjegla prije pljeska s bine, ali je shvatila da su kritike nefer: rekli su joj je da je preagresivna za određena mjesta ili da se neki ljudi osjećaju neugodno. Nije poezija uvijek zalazak sunca i pjev ptica, u to je bila i+sigurna. Uostalom, počela je pisati da artikulira svoju osobnu traumu nakon što je napustila nasilnu vezu što je utjecalo na odluku da pjeva poeziju: "Željela sam pronaći glas, jer sam bila bez glasa toliko dugo". Na sveučilištu je njezino pisanje postalo refleksivnije, jer je prije pisala o dečkima koji su joj se sviđali i o političkim promjenama koje je željela vidjeti u svijetu i nagazila kanadsku vladu iako je bila neupućena u politiku. Oko poezije se često svađala s roditeljima..
Uzela je glumačko prezime Kaur jer je "Kaur ime svake Sikh žene – dovedene da iskorijeni kastinski sustav u Indiji – i pomislila sam, ne bi li bilo osnažujuće da mlada Kaur vidi svoje ime u knjižari? Od 2013. počela je dijeliti svoje radove bez pseudonima na Tumblr a 2014. se preselila na Instagram gdje je počela dodavati jednostavne svoje ilustracije.Počela je stjecati sljedbenike i ponekad je imala 600 posjetitelja na svojim nastupima, a njezina je karijera do sada bila podložna "[skoro] usmenoj predaji". Njezina prva pjesma objavljena na Instagramu govorila je o ženi koja se nosi s muževim alkoholizmom. Opisala je iskustvo kao katarzično.

Zbirku "mlijeko i med" je sama objavila na Createspaceu 2014. Prodano je više od 10.000 primjeraka.
Početkom 2015. je kao dio svog sveučilišnog fotografskog projekta, a s namjerom da izazove prevladavajuće društvene tabue o menstruaciji i objektivizaciju žena , objavila niz fotografija na Instagramu na kojima se prikazuje s mrljama od menstrualne krvi na odjeći i posteljini. Internetski trolovi uznemiravali su je zbog fotografija koje su dvaput uklonjene zbog 'nepoštivanja uvjeta pružanja usluge stranice' kako nije bila unaprijed obaviještena niti joj je dat razlog kritizirala je njihovu cenzuru kao mizoginu i potvrdila ono što je htjela osuditi – to je, rekla je "napad na moju ljudskost". Instagram se ispričao i vratio slike, navodeći pogrešku u uklanjanju. Njezin je odgovor postao viralan, zaslužan za to što je dobila još više pratitelja, porasta popularnosti poezije, a kako je postala poznata na društvenim mrežama, izdavaštvo Andrews McMeel Publishing ponovno je tiskalo "mlijeko i med", i tad je prvi put radila s urednikom. Pred vama je pravi "blockbuster" koji je od 2017. prodan u 2, 5 milijuna primjeraka diljem svijeta i preveden na 25 jezika. Bio je najprodavanija knjiga u Kanadi. Za jednog javnog čitanja poezije 2015., Kaur je, vidjevši red svojih obožavatelja koji se protezao četiri ulična bloka, u potpunosti shvatila opseg svoje publike i postala sigurnija u svoju poeziju. Održala je TED govor sljedeće godine. S 22 godine zaposlila je sedam ljudi koji su joj pomagali u tvrtki koju je osnovala. Dok piše, njezin tim često upravlja njezinim društvenim mrežama. Kasnije će opisati uspjeh "milk and honey" kao nadrealni, ističući duboko sentimentalnu i inspirativnu privrženost.

"mlijeko i med" ima četiri "poglavlja" i ilustracije. Prvo je "bol" i piše o silovanju i traumi koje to ostavlja na žrtvi, mahom ženi. Propitkuje odgoj koji dovodi do toga i šalje snažnu odgojnu poruku svim roditeljima koji smatraju da bi njihove kćeri trebale šutjeti, čime gube glas i postaju uvjerene da je sto što proživljavaju uobičajeno i prihvatljivo za ženu. Drugo, "ljubav" analizira ljubav partnera, ljubav žene prema samoj sebi i vlastitom tijelu. Odnos koji žena ima sama sa sobom najvažniji je i najtrajniji koji će ikada imati. zato mora izgraditi samopouzdanje i ljubav prema sebi. Treće je "slom". Samopouzdanje će pomoći kod nošenja s emocionalnim problemima. Važno je naučiti ženu da pogrešni muškarac nije vrijedan jedne suze. Četvrti, "lijek" prihvaća bol kao dio života, prihvaća samu sebe sa svim manama i vrlinama i slavi snagu žene i važnost prihvaćanja vlastitog tijela, a njeno tijelo mora poštivati i partner.

Zato je Rupi zvijezda, zato je omiljena. Njena poezija govori o stvarnim stvarima i emocijama koje imaju težinu, ali s kojima se susreću milijarde. zato je vole žene sa svih kontinenata, jer ona izražava sve što osjećaju one koje nemaju dar pretočiti svoje traume, boli, želje i dvojbe u riječi ili stihove. Čitaju li njene pjesme muškarci? Neki da, jer reći na glas da ženi za sretan život ne treba muškarac nije kod svih popularno mišljenje, ne kod onih koji na "svoje" žene, sestre i kćeri gledaju kao na objekt. rupi je srušila vrata izdavaštva, nametnula se iskrenošću svijetu poezije, ona je "pisac desetljeća", ona je "reinventala poeziju". Ljubav, odrastanje, raspadanje, ženstvenost, otpornost, obitelj, gubitak, trauma, iscjeljenje, i migracija, o tome piše Rupi.