Naše sretno vrijeme - Ji-young Gong - Oda protiv smrtne kazne
Oprostiti nije tako lako kao što mislite. Nakon čitanja knjige Naše sretno vrijeme i to u jednom dahu, na kratko sam zanijemila, a onda i zaplakala. Ne sjećam se kad mi se to zadnji puta dogodilo. Riječ je o vrlo lijepoj knjizi i o dirljivom pisanju punom humanosti i preispitivanja. Ovo je zaista vrlo tužna priča o potrazi za istinom, o čovjeku koji se ne rađa zao i nasilan, ali to može postati pod određenim okolnostima odrastanja bez ljubavi i bliskosti. Može li ga ljubav izliječiti?
Yujeong je rođena u bogatoj seoulskoj obitelji u kojoj je uvijek bila autsajder. Obilježena je intimnom dramom, u svojevrsnoj je pobuni od svoje petnaeste godine, mrzi samu sebe, a posebno težak odnos ima s majkom koja je nikad nije podržala. U tridesetoj godini iza Yujeong su već tri pokušaja samoubojstva koja zapravo predstavljaju pozive u pomoć koje njezina obitelj uporno zanemaruje. Podršku ima samo od stare tete, katoličke časne sestre koja služi pod imenom Monica. Starica nudi mladoj i lijepoj Yujeong odmak od vlastitih depresija i patnji – zove je da joj bude pratnja za njezinih posjeta zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu. U početku je Yujeong ljuta i nezainteresirana za takvu vrstu pratnje no htjela ili ne htjela tako upoznaje Yun-sua, zatvorenika osuđenog na smrtnu kaznu zbog trostrukog ubojstva i silovanja. Yujeong je u početku zgrožena Yun-suoinim zločinima, osuđuje ga i ne želi shvatiti razloge i okolnosti, a kamo li mu oprostiti. Suočena s tim povučenim i očajnim muškarcem kojem više nikada neće izaći i zasjati nijedno sunce Yujeong se počinje sve više osjećati bliskom s njim iako nemaju ništa zajedničko. Ili ipak imaju? Zatvorenik Yun-suo koji je preživio učestale udarce oca alkoholičara, kojeg je napustila majka, koji je izgubio slijepog mlađeg brata, preživio maltretiranja u sirotištima, osjetio hladnoću ulice, taj čovjek misli da zaslužuje smrt vješanjem. Barem do trenutka kad mu Yujeong, koja je do tada živjela sklupčana i bezvoljna, počinje pod budnim okom stražara dolaziti u posjete. Tada se oboje prepoznaju, počinju se otvarati jedno drugome, otkrivaju se... Yujeong se osjeća sve odgovornijom za sebe i svoj život, a istovremeno sve je više vezana za drugo ljudsko biće koje beskrajno pati. Iz njihovih će se susreta roditi čistoća odnosa koji se temelji isključivo na povjerenju, ljubavi, opraštanju i vjeri uz ljepotu dvaju životnih tokova koje se zbližavaju u ljubavi. Yujenog i Yun-suo polako otkrivaju jedno drugom mračne tajne svoje prošlosti i skrivene traume koje su im oblikovale živote. Time stvaraju duboku, neraskidivu vezu, pomažući jedno drugome prevladavanje svojih demona. Dok čitamo pitamo se koliko će trajati to njihovo sretno zajedničko vrijeme. "Biti čovjek ne znači da se mijenjamo suočeni sa smrću, nego da se, zato što smo ljudska bića, možemo iskreno pokajati zbog svojih pogrešaka i postati novi ljudi."
Radnja ovog romana smještena je u 1996., kad je Južna Koreja još uvijek pogubljivala svoje osuđenike na smrt. Yujeongina i Yun-suova priča više govore o iskupljenju nego li o smrti. Ovo nije prigovor protiv smrtne kazne, već preispitivanje načina na koji se vlast odnosi prema osuđenicima i njihovom nemogućem iskupljenju. Samo neki prihvaćaju svoju bezizlaznu situaciju kroz svoju vjeru i pronalaze put do iskupljenja i oprosta. Velika preporuka za čitanje ove knjige. Ozdravit će vam dušu.
Prevela: Mirna Čubranić
