Napokon rođen - Margaret Mazzantini - velika priča, krasna knjiga
Za mene je ovo jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala. Nikada mi je do sada nitko nije preporučio, a izašla je još 2008. godine i po njoj je snimljen uspješan film. Razmišljam gdje da počnem i kako da vam što bolje približim ovo meni majstorsko književno djelo, ali i nevjerojatnu životnu priču Talijanke Gemme. Već me danima ostavlja bez daha i stalno kroz glavu vrtim sve što se događa u ovoj knjizi . Jer snaga ove knjige je razorna. I zato - pripremite se jer neke bi mogla i povrijediti (možda i rasplakati). To je priča o jednoj velikoj i strasnoj ljubavi – onoj koja pogodi malo "sretnika" i pokosi sve pred sobom. Ovo je priča o majčinstvu, o nerealiziranom majčinstvu i neplodnosti, problemu kroz koji danas prolaze mnogi parovi. Ovo je i ratna priča koja na najbolji način opisuje svu okrutnost rata u zemljama bivše Jugoslavije, poglavito Sarajevu. Ovo je i priča o životnim slučajnostima koje su spojile Rimljanku Gemmu i fotografa Diega iz Genove. Čita se jednako lako kao što se diše. Margaret Mazzantini oduševljava pričom o svojim osjećajima, dobroti i pravdi. Svi likovi u ovoj knjizi su više nego zanimljivi i višeslojni. Iznanađuje me kako se međusobno njihovi životi isprepliću i spajaju. U knjizi nema kraja iznenađenjima i obratima. Knjiga počinje kada se pedesettrogodišnja Gemma iz Rima osvrće i sjeća prošlosti. Poziv starog prijatelja Gojka iz Sarajeva pokreće ju na putovanje života. S malodobnim sinom koji je u punom pubertetu Pietrom, kreće tragovima svoje mladenačke ljubavi. Fotografa Diega upoznala je davne 1984.godine upravo za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu kada je došla završiti svoj doktorat na temu Ive Andrića. Gemma je zaručena za Talijana Fabia pred kojim je sigurna karijera. Da će na kraju ostaviti svoga supruga Fabia i vratiti se Diegu, još uvijek stoji u zvijezdama. Ali Kupidova strelica je odaslana te se zabija u njihova srca. Gemma i Diego postaju nerazdvojni. "Tamo je stajao, taj idiot, sa svojim izbačenim očima i širokim osmjehom koji razdire njegove tanke obraze. Kuda će me odvesti ovaj luđak? U koji pakao? U koji dio raja?" Neko vrijeme su dovoljni jedno drugome te vode jednostavan bračni život u Rimu. I u poslu se oboje sve bolje snalaze i nižu prve uspjehe. No, u jednom trenutku više im to nije dovoljno i silno žele dijete. Saznanje da je Gemma neplodna, baca ih u očaj. Gemma je puna krivnje i boji se da će izgubiti Diega. Pokušaju usvajanje u Ukrajini gdje čak i pomišljaju platiti surogat majku. No na kraju odustaju od te ideje i vraćaju se u Sarajevo gdje su se i upoznali i tamo gdje je sve počelo. Očito im je taj grad suđen. Grad je taman uvučen u rat. Četnici ga razaraju. Bombardiranja ne prestaju, snajperisti ubijaju nedužne civile, majke, djecu, obične prolaznike. Život im je svakim danom sve više u opasnosti, a onda se 1992. napokon rađa dječak Pietro, ali pod kojim okolnostima to vam neću odati. Pietro je djete koje će zaustaviti zlo, koje će postati simobolom buduće generacije, pametnije, bolje, snažnije, koje će opravdati Mazzantininu rečenicu da "nada ostaje na djeci". Gemma bježi s bebom starom jedan dan u Italiju, ne znajući da više nikada neće vidjeti Diega. Ono što saznaje kada se nakon 16 godina vraća u Sarajevo ostavit će vas bez daha i u totalnom šoku.
Margaret Mazzantini je za mene veliko književno otkriće. Rođena je 1961. , majka joj je Irkinja, slikarica, a otac talijanski pisac. Nevjerojatan spoj anglosaksonske i talijanske krvi. Žena piše s toliko strasti, osjećaja i pri tom koristi nevjerojatne opise međusobnih odnosa i ljubavi. Istovremeno je krhka, a opet tako snažna. Neustrašiva je u pokušajima da istraži najdublje ponore i želje čovjekova bića, posebice žena i da se uhvati u koštac s teškim i bolnim temama. "Napokon rođen" treći je njezin roman Margaret je diplomirala glumu i igrala klasične dramske uloge u kazalištima gdje je i upoznala muža Sergia Castellitta koji je napravio filmsku adaptaciju ovog romana, nagrađenog uglednom književnom nagradom Campiello. Castellitto je režirao i film "Bez pomaka" (2004), snimljen prema njezinu romanu "Non ti muovere", koji je osvojio najugledniju talijansku književnu nagradu Strega. Sigurno ću pročitati sve romane ove prekrasne i zanimljive književnice i žene.
