Djevojčica A – Abigail Dean - roditelji trebaju voljeti i štititi svoju djecu, no što ako čine suprotno?

Jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala u 2021. Iako sam je čitala kao posljednju u protekloj godini, probila se na visoko treće mjesto moje čitalačke rangliste. Ovo je prava psihološka obiteljska drama s elementima trilera. Roman "Djevojčica A" je kao razoran uragan osvojio svijet. Debitantski je to roman Abigail Dean koji je već preveden na 33 jezika, a uskoro će doživjeti i ekranizaciju. Nisam se unaprijed informirala o čemu je riječ, već sam se samo prepustila čitanju i - nisam mogla ispustiti knjigu. Dočekalo me knjiško iznenađenje kakvo se rijetko dogodi. Stil pisanja se odmah uvlači pod kožu. Sumornu, depresivnu atmosferu i mračnu sjene prošlosti mogla sam osjetiti u svakom trenutku, bez obzira iz koje perspektive i u koje vrijeme je priča ispričana.

"Zovem se Alexandra Gracie, imam petnaest godina. Molim vas, nazovite policiju." Lex Gracie je sama sebi izgovorila ovu rečenicu  nebrojeno puno puta prije nego što je pobjegla iz roditeljske kuće, u kojoj je bila prikovana lancima za krevet, u kojoj je zurila u prljavštinu, mršava i izgladnjela do kostiju. Imala je hrabrosti tako izgladnjela skovati plan o bijegu kako bi preživjela. Jer otac Lexinu volju za slobodom i pravdom nikada nije uspio slomiti. Već nakon par stranica ove knjige jako se vežemo za glavnu junakinju koja je ujedno i naratorica. U sadašnjosti se Lex, odrasla i uspješna odvjetnica, mora kao izvršiteljica oporuke ponovno suočiti sa svojim teškim i traumatičnim djetinjstvom u kući strave koja, nakon smrti majke u zatvoru a koju nije vidjela desetljećima, ulazi u ostavinski postupak. Potreban je i dogovor s Lexinom braćom i sestrama oko raspodjele imovine i novca koji je nađen na računu. Lex planira ispuniti svoju viziju transformacije kuće jeze iz djetinjstva u mjesto susreta i pomaganja drugima. Sve što je godinama potiskivala sada otvara novi pogled na patnju, glad, strah i njezin identitet kao "Djevojčica A" koja je pobjegla i spasila svoju braću i sestre. Alexandra je u djetinjstvu doživjela strašne stvari. Njezini roditelji, vjerski fanatici, držali su nju i njezino šestero braće i sestara u maloj izoliranoj ruševnoj kući kao u zatvoru, ostavili su ih neuredne i prljave da gladuju, zabranili im odlazak u školu, a na kraju su ih vezali lancima za njihove krevete. Pod brigom snažnog, ali poremećenog oca i bespomoćne, šutljive i odane majke koja je stalno trudna, djecu se sve više zanemaruje i zlostavlja.  Nakon spašavanja, a kako bi prikrili identitet djece i omogućili ima kakvu-takvu priliku za nov život, policija i psihijatri koji su s njima radili dodijelili su im kodna imena s početnim slovima abecede. Kroz knjigu saznajemo što se kasnije događalo s ostalom braćom i sestrama – djevojčicom B, djevojčicom C, dječakom A, dječakom B, dječakom C i dječakom D. Život ide dalje. No ide li za tako traumatiziranu djecu? Knjiga počinje nevjerojatno uzbudljivo. Lex u glavi ponavlja plan bijega. Kao čitateljica sam zajedno s njom strepila da sve dobro prođe. Nakon toga počinje se sve više otkrivati mučna istina, dio po dio, a meni je sve više bilo zlo i teško oko srca. Zar ima roditelja koji to mogu napraviti svojoj djeci? Zar to u zajednici nitko ne primjećuje? Što je s rodbinom, onima koji poznaju obitelj i ipak vide da se tamo nešto čudno događa? To su pitanja koja si uvijek postavljam u takvim situacijama. Zašto ljudi okreću glavu od takvih zločina? Kao, ne žele se miješati u obiteljske odnose, tajne i način života. Ali to je zločin. Treba ga prijaviti, intervenirati. Kroz čitanje osjeća se ponor koji se sve više otvara. Jeza raste, jad raste a navijanje za dobrobit glavnih junaka, posebno djevojčice A je sve intenzivnije. Cijela priča me je jako ponijela i počela sam doslovno patiti zajedno s djecom i čeznula sam za danom i vremenom kad će svi biti slobodni. No što ima ta sloboda donosi? Kakvi su njihovi životi nakon svega što se dogodilo? Svako dijete tj. kasnije odrasla osoba u knjizi dobiva po jedno poglavlje.

Čitatelju se tako otkriva cjelokupna obiteljska struktura, s raznim uzorima i strategijama unutarnjeg bijega – svatko se na svoj način pokušava nekako nositi sa svakodnevnom patnjom i svojim ponašanjem učiniti svoju osobnu situaciju podnošljivom. Bez vođene terapeutske skrbi to ne bi bilo moguće. A onda se priča vraća natrag, u sadašnjost, u vrijeme nakon što su pobjegli iz  kuće strave i nakon što su razmješteni po raznim posvojiteljskim obiteljima da bi mi, čitatelji dobili kompletnu sliku njihovih slomljenih duša, njihovih teških života i uvida da nisu svi tako dobro prošli, kao Alexandra – djevojčica A. Struktura i mreža odnosa među braćom i sestrama prikazana je na vrlo suptilan i višeslojni način, a likovi su dobro razrađeni. Zanimljivo je vidjeti kako se pojedina djeca, unatoč istom opterećenju i istim tegobama, tako različito razvijaju: neka se lome, druga jačaju. Fascinantno. Pravi psihogram zlostavljane djece i u kakve se odrasle ljude takva djeca imaju prilike razviti. "Djevojčica A" ostaje uzbudljiva do zadnje stranice i čita se u jednom dahu. Apsolutna preporuka od mene.

Zanimljivo je da je dio autoričine inspiracije za knjigu potekao iz istinite kriminalističke priče koja seže do obitelji Turpin u Kaliforniji kad je bračni par optužen da je zatvorio svoju djecu i izložio ih dugotrajnom zanemarivanju i zlostavljanju, što je otkriveno tek nakon bijega njihove sedamnaestogodišnje kćeri. I još samo da pohvalim naslovnicu knjige koja me oduševila jer na prvi pogled izgleda sumorno i zlokobno. Upečatljivo je veliko žuto "A" koje djelomično prekriva lice mlade djevojke. Na poleđini je prikazana kuća kako je opisana u romanu iza tamnih oblaka. Unatoč, ili možda upravo zbog te jednostavnosti, naslovnica je vrlo prikladna i privlačna.  

Prevela: Ana Briški Đurđevac