Onkraj zime –najosobniji roman Isabel Allende
Ima li nade za nove početke nakon tolikih tragedija, neuspjeha i gubitaka?
Kada sam vidjela objavu izdavačke kuće Vuković Runjić da nam spremaju još jednu knjigu moje omiljene spisateljice Isabel Allende sreći nije bilo kraja. Čim je stigla u moje ruke počela sam s čitanjem. I kao i sve ostale, progutala sam je. Ovo je još jedna Isabelina uzbudljiva priča koja se jako poklapa s njezinim životom.
Uspješna južnoamerička autorica spojila je dva žanra - krimić i životne priče tri zanimljiva protagonista. Priče i zapleti se događaju u prošlosti, ali i u sadašnjosti. Puno je informacija koje treba obraditi odjednom pa se ponekad može malo izgubiti nit, ali to divno "pletenje" je karakteristično za Isabel. Uvijek nam ima toliko toga za ispričati. I to čini njezine romane tako privlačnim i aktualnim dok svoje junake predstavlja s velikom dozom poetičnosti. Tko su glavni junaci?
Prometna nesreća okupila je tri osobe tijekom snježne oluje u Brooklynu: Čileanku Lucíu, gostujuću profesoricu na Sveučilištu New York, njenog stanodavca Richarda, također sveučilišnog profesora, i Evelyn, gvatemalsku dadilju, imigranticu. Na sreću svi su dobro, ali ubrzo nakon nesreće, Evelyn se iznenada pojavi pred Richardovim vratima. Beznačajna nesreća sada postaje ozbiljna: u njezinom se naime prtljažniku krije velika tajna, a ne može ići u policiju jer je ilegalka. Započinje nevjerojatan zaplet i putovanje kroz tri životne priče koje će vas šokirati. Njihovi životi nepovratno će se ispreplesti, a saznajemo da su svo troje imali jako teške živote i bremenitu prošlost. Richard je na primjer prekriven nevidljivim ranama i živi štiteći se od razočarenja, napuštanja i izdaje u strahu da će ponovno patiti. Zbog toga se isključio iz predivne pustolovine zvane LJUBAV. Mnogo je to godina sa zimom u duši iza Richarda koji je sa svojih 60 godina živio svojevrsni poluživot. Barem dok se nisu pojavile Lucía i Evelyn. Na Lucíji su se pak jasno zamjećivali fini ožiljci koji su obilježili njezin težak život. Uvijek je dobivala samo polovičnu ljubav. Evelyn je imala jako teško djetinjstvo puno gubitaka, straha i bježanja iz Gvatemale nakon što je njenoj obitelji prijetila mafijaška banda. Ova knjiga ima snažnu pouku - koliko je čudesna moć iscjeliteljske riječi kad podijeliš svoju bol i uvjeriš se da i drugi nose svoj dio tereta i da su i njihovi životi puni tragedija i otvorenih rana. U jednom trenutku svakome tko puno pati bude dosta valjanja u patnjama prošlosti. Sviđa mi se odmjeren prikaz zaljubljenosti i seksualne privlačnosti u starijoj dobi. Isabel o tome očito piše iz vlastitog iskustva. A čitajući saznajemo puno o društvu, kulturi i neizrecivoj patnji naroda Čilea i Gvatemale. Jedini lijek za toliku nesreću je ljubav. Nije sila teža ona koja održava univerzum u ravnoteži, nego snaga ljubavi koja spaja ljude s različitim teškim sudbinama. Život se uvijek očituje, ali se bolje očituje ako ga primamo bez otpora. I Lucía i Richard i Evelyn su imali vjeru uzdati se u tajanstvenu moć života. Usred zime su napokon spoznali da u njima postoji neuništivo ljeto (prema citatu Alberta Camusa) Predivan je ovo roman Isabel Allende koji ne zanemaruje mistiku, romantiku, obiteljske veze i važnu ulogu žene kao čuvarice svih tajni. I iako je vani ledeno hladno, čini se da su srca protagonista spremna za ljeto. Apsolutna preporuka za čitanje!
Posebno mi se sviđa ova rečenica u romanu: "Moja moć je ženska reče iscjeliteljica. To je moć života koju imaju stari ljudi, žene i muškarci. Kod muškaraca je sad utrnula, zato smo u ratu. Ali ta će se moć probuditi; tada će se dobro proširiti zemljom, zavladat će Veliki Duh, zavladat će mir i prestat će zlodjela. Ne kažem to samo ja. To kažu svi mudri starci i starice domorodačkih naroda. Ti također imaš žensku moć."
Prevela: Tamara Horvat Kanjera
