Najpoznatije ptice u književnosti

Kakav bi to svijet biio bez ptica, jer, najtužniji su gradovi bez ptica. Volimo njihov pjev, naučeni smo na zvukove iz ptičjeg svijeta, ali istina je i da se nekima divimo, a neke nas plaše. Često čujemo kako su vrane napasne, a postale su naši sugrađani, baš poput golubova i vrabaca. A vi? Volite li ptice? Jer, i u knjigama su one važni ili sporedni junaci – i kod Shakespearea i kod Poea. Koje su najpoznatije ptice u književnosti?

Romeo i Julija & Oda slavuju, Ode to a Nightingale, John Keats

U trećem činu Hamlet raspravlja o pjevu ptice kojeg čuju. Je li to slavuj ili ševa? Slavuj je ptica noći i pjeva svoju pjesmu samo dok je mjesec na nebu. Ševa je ptica koja označava jutarnje sunce. Julija ne želi čuti ševu jer to znači da je njezina jedna noć vjenčane sreće završila i ne zna kada će ponovno vidjeti Romea. 

Pjesma od osam strofa Johna Keatsa govori o ptici koja je "najpopularnija u ljetu, u punoj lakoći". Ovu slavnu pjesmu je jedan od najslavnijih pjesnika napisao ili u vrtu Spaniards Inn (Hampstead, London) ili, kako je tvrdio njegov prijatelj Charles Armitage Brown, pod drvetom šljive u vrtu Keatsove kuće na Wentworth Placeu, također u Hampsteadu. Slavuj je sagradio svoje gnijezdo u blizini kuća koje je Brown dijelio s Keatsom u proljeće 1819. Inspiriran ptičjom pjesmom John je pjesmu sastavio u jednom danu. Prvi je put objavljena u srpnju 1820. Opisani slavuj doživio je neku vrstu smrti jer je pjevica sposobna proživjeti svoju pjesmu, što je sudbina koju ljudi ne mogu očekivati. Pjesma završava prihvaćanjem da zadovoljstvo ne može potrajati i da je smrt neizbježan dio života. John Keats obolio je od tuberkuloze i umro godinu dana kasnije s 25 godina.

Ubiti pticu rugalicu, Harper Lee

Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu." Pticu su bez obzira na meridijan nakon ovog romana upoznali svi. Rugalice lako oponašaju pjev drugih ptica, zvukova insekata i vodozemaca, ali i ljudi i zvukove svoje okoline. Ova iz romana je američka sjeverna rugalica, a jedan je ornitolog opisao svoja promatranja te ptice:"započela je koncert sa svojom pjesmom, prebacila se na zvuk ljubičaste lastavice, pa sokola, oponašala cvrkut dvobojne tigrice, pjevala kao muhačica, oponašala prepelicu, pa zlatnog djetlića, pa planinsku puzavicu..." U 20 minuta izbrojao je glasanje 32 ptice!! Rugalica je ptica čiji su zvukovi toliko bogati i mnogobrojni da podsjećaju na cijeli pjev ptica što zbunjuju slušatelje, a samo će stručnjaci u kakofoniji prepoznati da je to jedna pjevačica. Njezino je pjevanje vrlo lijepo i beskrajno raznoliko - u repertoaru ima najmanje 200 pjesama! A kako grade gnijezda u blizini ljudi brzo uče oponašati domaće životinje - mačke, pse, kokoši, patke, guske, svinje i krave, razlikuju ljude i reagirat će na njihove postupke čak i kad se ljudi presvuku.

Robinson Crusoe, Daniel Defoe

Nakon dvije godine samoće na pustom otoku i dvadeset godina prije nego što će upoznati Petka, drhtavi je glas trgnuo iz sna brodolomca Robinsona Crusoea. Netko je dozivao "Robin, Robin, Robin Crusoe! Jadni Robin Crusoe! Kako si došao ovdje? Gdje si bio? Zašto si ovdje?" Nevjerojatno, pa to je Poll, njegov kućni ljubimac papagaj koji je nestao nakon brodoloma koji je nasukao Crusoea na tropski otok. Papagaj je ponavljao jadikovke Robinsona Crusoea. Poll i usamljeni mornar bili su presretni što su se ponovno pronašli, a Poll će  biti njegovo jedino društvo sve dok se ne pojavi Petko. Crusoe je pripitomio još dvije papige "porijeklom iz Brazila" i naučio ih da govore. Ne znamo koje su vrste bile jer postoji više od 70 vrsta brazilskih papiga, papiga i ara. Ove nove nisu dosegle Pollinu vještinu, ali barem je sada bilo četiri glasa na pustom otoku. Crusoe je bio duboko zahvalan na društvu drage Poll, napominjući da je njegov stari prijatelj "govorio tako familijarno i tako artikulirano da mi je bilo vrlo ugodno."

Alice u Zemlji čudesa, Alice's Adventures in Wonderland, Lewis Carroll

Lewis Carroll predstavio je četiri ptice u drugom  poglavlju svoje slavne knjige: patku, pticu dodo, lorija i orlića. Vjeruje se da ptice predstavljaju različite ljude, a dodo je karikatura (nezgrapnog) autora. Dodo se pojavljuje u drugom i trećem poglavlju i popularno je vjerovanje da je pticu dodo izabrao jer je mucao, pa bi se predstavio kao "Do-do-dodgson". No to nikada nije službeno potvrđeno. Imamo malu pomoć samog autora: opisao je svoju originalnu "ekspediciju" čamcem 4. srpnja 1862. kad je prvi put ispričao pustolovine djevojčice Alice kćerima prijatelja: Lory je Lorina Liddell, Orao je Edith Liddell, a Dodo je bio sam Dodgson, dok je patka vlč. Robinson Duckworth. Dodo ptica je izumrla vrsta, endem Mauricijusa. Nesretne se ptice nisu bojale ljudi. Ptica nije bilo mnogo -  u 17. stoljeću oko 50-ak, ali su, misli se ionako rijetke, postale plijen mornara, ljudskog zadiranje u prirodu čime su nestale šume u kojima su živjele, te s dolaskom životinja poput štakora, pasa, mačaka i svinja kojima su njihova gnijezda postala lak plijen. Tu je i ptica Jubjub iz pjesme "Jabberwocky" o kojoj znamo da je opasna i da je se treba čuvati. Ali u "Lovu na Snarka" (The Hunting of the Snark) saznajemo više. Snark živi u uskoj, mračnoj, depresivnoj i izoliranoj dolini. Njegov poput urlika "vrisak, kreštav i visok" je poput olovke koja škripi na škriljevcu i plaši one koji je čuju, uključujući i Dabra, koji "problijedi do vrha repa".

Golub, Patrick Süskind

Jonathan Noel radi u osiguranju pariške banke, povučen je nakon raspada svog braka – žena ga je ostavila zbog ljubavnika - i zapravo se skriva od života. Kad navrši 50 godina i pogleda unatrag na svoj život, shvati da mu se posljednjih 20 godina nije dogodilo ništa važnoga. To mu je bilo u redu – svaki je dan sličan, nema iznenađenja. A onda jednoga jutra u hodniku ispred njegovog stana je golub…  Nakon sjajnog "Parfema" ova pripovijetka koju su uspoređivali s Kafkom i Poeom nije ispunila očekivanja, ali golub je tu uz Jonathana glavni junak.

Knjige o zemlji Oz i čarobnjaku koji u njoj živi, L. Frank Baum

Billina se prvi put pojavljuje u knjizi Ozma od Oza (1907) i ta koka postaje vjerna pratiteljica Dorothy Gale nakon što ih bace s broda. Dorothy je naime putovala do Australije u kojoj živi njen ujak Henry, ali strašna je oluja prevrnula brod pa njih dvije završe na nepoznatom otoku začarane zemlje Ev i smjeste se u kokošinjcu. Umjesto psića Tota, uz Dorothy je sada Billina, žustra, drska i brbljava koka. Prvo je dobila ime Bill jer, kako je ispričala, nitko ne zna hoće li pile biti kokoš ili pijetao. Kad se pokaže da je to kokoš, Dorothy inzistira da se njeno ime promijeni u Billina. Zajedno će preživjeti mnoge pustolovine, neke baš strašne, dok se zdrave i u komadu ne vrate u Oz. U Smaragdnom će gradu Billina pronaći i svoj novi dom. U kasnijim ćemo avanturama saznati da je Billina dobro, da ima mnogo pilića i svakome je dala ime po svojoj prijateljici Dorothy. Naravno, to izaziva zabune, pa dečkima mijenja ime u Daniel. Baum je vješto opisao život pilića i koka jer je prije knjiga o Ozu napisao stručnu knjigu o uzgoju jedne vrste pilića.

Gavran - Edgar Allan Poe - možda i najpoznatija ptica u književnostii

Znamo da je Edgar Allan Poe prvo htio kao kasnog posjetitelja u pjesmu staviti papagaja. No kako je Charles Dickens imao pripitomljenog gavrana, Poe se predomislio. "Nikad više", slavni Nevermore jedina je riječ koju gavran izgovara. I nikada više i bolje neka ptica nije dobila toliko slave i prepoznavanja.

Grip, Barnaby Rudge, Charles Dickens Evo i priče o gavranu Gripu, pratitelju mladog Barnaby Rudgea u istoimenom romanu Charlesa Dickensa koji je nadahnuo i Poea. Kad je 2021. Tower of London predstavio dva nova stanovnika, par gavrana, Gripa i Jubileea i tako obilježili i kraljičin dijamantni jubilej i dvjestotu godišnjica rođenja Charlesa Dickensa knjigoljupci su kimali s razumijevanjem. Grip je treći gavran Towera koji je dobio ime po ptici ljubimcu romanopisca: jedan je prethodnik bio stanovnik za Drugog svjetskog rata, a on i njegova "žena" Mabel bili su jedini gavrani koji su preživjeli bombaški napad na Tower. Dickensov Grip koji je imao impresivan rječnik ušao je u književnost kao lik u romanu, "Barnaby Rudge". Dickens je svom prijatelju Georgeu Cattermoleu napisao 28. siječnja 1841. napisao: "Moja je ideja da je [Barnaby] uvijek u društvu s kućnim ljubimcem gavranom, koji je nemjerljivo razumniji od  od njega. U tu svrhu proučavam svoju pticu i mislim da bih od nje mogao stvoriti vrlo čudan lik." Nažalost, samo nekoliko tjedana nakon što je Dickens napisao to pismo, Grip je umro, misli se, jer je pojeo boju nekoliko mjeseci ranije. Ptica je naime razvila neobičnu naviku - kidala je kljunom boju s ​​površina (uključujući i obiteljsku kočiju), a čak je i pila bijelu boju iz kantice. Dickens je oplakivao gubitak ljubimca, svom ilustratoru je opisao što se dogodilo i onda Gripa preparirao. Kupio je dvije nove ptice – gavrana i orla, a kako je Grip II bio nestašan i drzak, ubrzo ga je zamijenio Grip III koji je odmah uveo reda u kuću pisca pa se veliki pas mastif odmicao od svoje zdjele ako bi Grip poželio pojesti najslasnije komade mesa. Kad je bio na šestomjesečnoj turneji po Americi, Dickens je upoznao E. A. Poea koji je napisao dobre kritike o radu engleskog pisca. Upoznali su se i dopisivali godinama nakon toga, a Dickens je pokušao (neuspješno) privoljeti engleske izdavače da tiskaju djela njegovog američkog prijatelja. Poeu je Grip bio beskrajno zabavan lik, a misli se da je bio inspiracija za slavnog "Gavrana". Jer Poeovi stihovi kažu: "Ali, s gospodarom ili damom, smještenim iznad mojih vrata odaje" čime sugerira opis Barnabyjevog gavrana u šestom poglavlju romana. S vremenom se prijateljstvo zahladilo, a kad je Poe umro pod tajanstvenim okolnostima samo četiri godine nakon objavljivanja pjesme koja je postala trenutan hit, Dickens je posjetio njegovu punicu i dao joj znatnu sumu novaca. Prepariranog Gripa u kutiji od stakla držao je iznad svog radnog stola, a nakon smrti pisca Gripa je kupio kolekcionar stvari vezanih uz Poea, izvjesni pukovnik Richard Gimbel. Grip je danas u knjižnici u Philadelphiji, a novi Grip čuva London.

Ružno pače  - Hans Christian Andersen

Bajka Hansa Christiana Andersena prvi je put objavljena 11. studenog 1843. u Kopenhagenu. Mala ptica čije jaje zaluta u gnijezdo mame patke nije poput svojih braće i sestara – drugačije je, nije žuto već sivkasto. Nitko ne zna da je to zapravo labudić koji tek treba pokazati koliko je veličanstven. Malo pače je od prvog dana obilježeno kao drugačije i zbog toga ga zadesi niz nevolja. Omalovažavaju ga, kude i kinje, zlostavljaju i muče. No kako se maleno i nevino biće može postaviti ili zauzeti za sebe? Svijet je okrutan prema drugačijima – to vidimo i danas – koliko god se govori o unutarnjoj ljepoti, ponašanje uvjetuje vanjski izgled. Ovo je možda i najpotresnija bajka Hansa Christiana Andersena koji je i sam bio – ružno pače.

Pingvini gospodina Poppera, Mr. Popper's Penguins, 1966

Knjiga za djecu autora Richarda i Florence Atwater s ilustracijama Roberta Lawsona prvi je put objavljena 1938. Priča je to o siromašnom soboslikaru gospodinu Popperu i njegovoj obitelji koji žive u malom američkom gradu Stillwater 1930-ih. Popper nije nezadovoljan životom jer ima lijepu kućicu dobar brak i dvoje djece, ali sigurno je svijet mjesto prepuno lijepih stvari i pustolovina. Kod njega nema uzbuđenja. Ali to se mijenja jednoga dana kad na njegovo pismo odgovori slavni istraživač, admiral i na Popperovu adresu šalje pravog pravcatog – pingvina. Kako pingvin raste Popperovi će se naći na sto muka. Očito je usamljen pa u njihov dom dolazi pingvinica Greta i  - za očekivati je da će ovaj sretan par imati i potomstvo…

Češljugar, The Goldfinch, Dona Tartt 

Češljugar u ovoj knjizi nije živ – to je slavna slika nizozemskog slikara Zlatnoga doba Carela Fabritiusa. Naslikana je 1654. i danas je u zbirci Mauritshuis u Haagu. Nevelika slika, svega 33.5 x 22,8 cm možda je tek dio veće slike, a misli se da je slavni Het puttertje preživio strašnu eksploziju baruta. U vrijeme kad je sliku naslikao Fabritius, češljugar je bio čest ljubimac nizozemskih kuća. Lako ga se moglo naučiti jednostavnim trikovima, vjerovalo se da nosi dobro zdravlje, a imao je i svoju simboliku. Nakon što je Fabritius poginuo u eksploziji barutane kod koje je imao atellier slika je 200 godina nestala da bi je ponovo otkrili u Bruxellesu. Roman počinje posjetom dječaka muzeju u kojem gostuje i ova slika. Nakon strašnog terorističkog napada dječak i ta majušna slika zauvijek su povezani…

Labudova truba, The Trumpet of the Swan, E. B. White

U proljeće 1968. u Kanadi se na malenom jezeru gnijezde labudovi. Brine ih dolazak 11 godišnjeg dječaka Sama Beavera koji je s ocem došao na kampiranje. Svaki dan zadivljen promatra ptice koje ga se boje – ljudi su, misle labudovi, opasni. Kad se labudica digne s gnijezda da se malo protegne, lisica se zaleti na gnijezdo. Sam koji je to vidio otjera lisicu i tako spasi i jaja i labudicu čime zadobije povjerenje ovih predivnih ptica. Kad se ptići izlegnu, labudovi Samu pokažu svoju djecu, a brine ih najmanji Louis koji je – nijem. Sam će na zahtjev tata labuda pomoći Louisu koji će naučiti čitati, ali se neće riješiti usamljenosti. Kad se zaljubi u Serenu ne može je privući, pa ukrade trubu…

Let iznad kukavičjeg gnijezda, One Flew Over the Cuckoo's Nest, Ken Kesey

Poznatiji u nas kao film, ovo je djelo odmah po objavljivanju 1962. dobio i popularnost i more obožavatelja. Ken Kesey napisao je sjajan roman. Otkud ime? Iz stare brojalice koju je poglavici Bromdenu, nekadašnjoj sportskoj zvijezdi, studentu i ratnom heroju koji je nakon tragičnih događaja skliznuo u kliničku depresiju, kao malenom dječaku govorila baka: "Vintery, mintery, cutery, corn/ Apple seed and apple thorn/ Wire, briar, limber lock/ Three geese in a flock/ One flew East/ One flew West/ And one flew over the cuckoo's nest."

Ptice umiru pjevajući, The Thorn Birds, Collen McCullough

Nevjerojatno popularan roman, po kojoj je snimljena mega uspješna TV serija, Australke Collen osvojio je svijet. Priču o ljubavi žene i svećenika začinila je izmišljenim mitom o vrsti ptica koje od dana kad se izlegnu iz jajeta traže grm s trnjem. Te ptice pjevaju samo jednom u životu, slađe od bilo kojeg drugog bića na licu zemlje... one naime traže trn i ne miruju dok ga ne pronađu. Zatim, pjevajući među divljim granama, nabijaju se na najduži, najoštriji trn. Umirući, uzdiže se ptica iznad vlastite agonije da bi nadmudrila i ševu i slavuja koje se smatra najboljim pticama pjevicama. Jedna nadnaravna pjesma, jedna stravična cijene. Ali, opisuje ona, cijeli svijet još uvijek želi slušati, a Bog se na nebu smiješi. Najbolje se kupuje samo po cijenu velike boli .... Ili barem tako kaže legenda… Prije pojave knjige nisu pronađeni izvori za ovaj mit iako je opisivan kao "stara keltska legenda". Možda porijeklo leži u priči da je češljugar istrgnuo trn iz Kristove trnove krune i da je krv poprskala njegovo perje.

Serijal Harry Potter - prava snježna sova i  mitski feniks

Ah, taj čarobni svijet J. K.  Rowling! Osim sjajne priče darovala nam je cijeli jedan svijet. A kako je on nastanjen s čarobnjacima, vješticama, kentaurima, vilama, goblinima i divovima te strašnim zmajevima i čudovištima poput baziliska, te vukodlacima, duhovima, patuljcima, grifonima, hipogrifima, himerama, divovskim paucima i dementorima, naravno da ima i - ptica. Prvo, svaki učenik mora imati svoju sovu s kojom će slati i primati pisma. Sova Harryja Pottera je snježna sova Hedwig koju mu je darovao Rubeus Hagrid za jedanaesti rođendan. Harry joj je dao ime koje je našao u knjizi o povijesti magije. Hedwig može u potpunosti razumjeti Harryjev govor, prenosi poruke kad god to Harryju zatreba, a pred kraj serijala je rani Dolores Umbridge, ali je kasnije izliječi profesor Grubbly-Plank. Feniks Fawkes je ljubimac Albusa Dumbledorea. Feniksi su mitske ptice sposobne da se reinkarniraju, nose neizmjerno teške terete, a njihove suze su ljekovite. Njihova pjesma potiče plemenite i izaziva strah kod zlih. Čini se da su ptice feniks blisko povezane s obitelji Dumbledore, a uz svog su vlasnika do njegove smrti, kad odlete u nepoznato. Perje iz feniksovog i to iz Fawksovog repa, srž je štapića Harryja i Voldemorta, a Fawkes može teleportirati sebe i druge u plamenu. Harryjeva odanost Dumbledoreu dovest će do pomoći feniksa u strašnom okršaju s basiliskom. I ništa više nećemo reći o Fawksu… Tu je i Ronova hiperaktivna sova Pigwidgeon ("Pig", Praskavko) koju je dobio na dar od Siriusa Blacka nakon gubitka štakora Scabbersa. Hermes je sova koja kriči, a vlasnik joj je Percy, Ronov stariji brat. Ime je dobila po grčkom bogu Hermesu, a dar je to roditelja za Percyjevo imenovanja prefekta na petoj godini. Errol je ostarjeli veliki sovac, obiteljski kurir Weasleyjevih. Ima poteškoće s nošenjem tereta i često ga pronađu u nesvijesti nakon sudara ili od iscrpljenosti. Misli se kako je ime dobio po Errolu Fulleru koji je napisao nekoliko knjiga o izumrlim pticama. A Hagrid ima veliko srce pa će se vezati za niz životinja i stvorova koje ne možemo klasificirati kao ljubimce. Na primjer Buckbeak, Kljunoslav kojeg će zajedno s jedanaest drugih hipogrifa, predstaviti na jednom od predavanja učenicima.  Hagrid objašnjava da su hipogrifi vrlo mirna, moćna, ponosna stvorenja, ali su osjetljivi i zahtijevaju poštovanje. Harry se uspješno približi Buckbeaku, koji mu dopušta da ga jaše. Početak je to važnog prijateljstva i savezništva… Spominjemo ga jer ipak - leti.

Igre gladi - rugalica - Mocking jay

Izmišljena ptica rugalica iz trilogije "Igre gladi" simbol je otpora. Rugalice su crno-bijele ptice koje su nastale parenjem umjetno stvorenih ptica jabberjay sa ženskim pticama rugalicama. Capitol je za vrijeme mračnih dana stvorio pticu za špijuniranje pobunjenika jer imaju sposobnost pamćenja i precizno oponašaju ljudski govor. Pobunjenici su to shvatili i davali pticama dezinformacije. Kad je Kapitol to otkrio, ptice su puštene u divljinu i očekivalo se da će uginuti jer su bile samo mužjaci. No, oni su sa ženskim rugalicama stvorili novu hibridnu vrstu, nazvanu mockingjay koji su kako Katniss navodi "rijetki i žilavi poput kamenja". Rugalica ne može naučiti ljudske riječi, ali može savršeno kopirati melodiju u tonu zvižduka. Okrug 11 ima posebno veliku populaciju ptica koje koriste za signaliziranje kraja radnog dana. Ta otporna ptica izvor je neugodnosti za Capitol koji ne podnosi gubitak kontrole. Zato ptice postaju simbol protukapitolskog otpora i pobune. Na početku "Igara gladi", Katniss nosi broš koja joj je dala Madge Undersee, a kasnije Plutarch Heavensbee pokazuje Katniss da njegov džepni sat prikazuje holografsku rugalicu. Na kraju Katniss postaje "The Mockingjay" i inspirativna je figura za pobunjenike, osobito kad zablista u kostimu nadahnutom ovom pticom. Tu su i druge izmišljene ptice – groosling, jestiva divlja ptica veličine divljeg purana, te strašne ptice Candy-pink čiji su kljunovi oštri poput britve.

Životinjska farma, George Orwell - pametan gavran i golubovi špijuni

Na životinjskoj farmi crkvu predstavlja gavran Moses, Mojsije. Kad farmu preuzmu životinje, svinje postaju glavne. Tu su i konji, stara mudra koza Muriel, ovca, kokoši, krave i mačka. Moses je bio poseban ljubimac čovjeka kojeg su svrgnule životinje. Moses je bio pripovjedač priča, špijun, ali uvijek pametno zbori. Prvo će pobjeći s gospođom Jones, ali se onda vratiti na farmu i uveseljavati životinje pričama o izmišljenoj čarobnoj zemlji. U toj će se zemlji sve životinje odmarati, dobiti kolač, Moses prikazuje religiju koja obećava bolji život ako ne sada, onda svakako nakon smrti. Napoleon dozvoli Mosesu da ostane na farmi. No kokoši su one koje su nezadovoljne – prvo njihova jaja uzimaju ljudi, a onda i svinje jer ih prodaju za novac. Njihovu pobunu će ugušiti…

Otok s blagom, R. L. Stevenson - ništa bez papagaja

Kakav je to pirat bez poveza na oku, papagaja na ramenu i zastave Jolly Roger? Za to je "kriv" škotski pisac R. L. Stevenson koji nam je dao papagaja koji sjedi na ramenu zloglasnog Long John Silvera koji je najšareniji i najsloženiji lik u knjizi. Flint nema nogu već drvenu štaku pa je sve to što je izmaštao Stevenson pridonijelo slici pirata u popularnoj kulturi. Silver je nekada služio pod kapetanom Flintom pa je njemu u čast – ili iz ruganja - svog papagaja nazvao Kapetan Flint. A Flint je uglavnom na piratovom ramenu i često će graknuti neku od pomorskih ili gusarskih fraza poput "Pieces of Eight", ili "Stand by to go about". S papagajem će pokušati dobiti povjerenje dječaka Jima – pričat će mu kako je papagaj imao nevjerojatan život, da je star 200 godina i da je bio u svim kutovima svijeta. Lik papige tako je stigao iz klasične priče i ostao dio piratskog folklora.

Doktor Dolittle, Hugh Lofting - ptice simpatičnog liječnika

Papiga Polynesia prva je životinjska prijateljica doktora Dolittlea. Ona je vrlo brzo samo jedna od stanovnica ordinacije dobrog liječnika Dolittlea, ali je izuzetno cijenjena. Polynesia zna engleski pa je naučila i doktora jezike životinja. Ubrzo liječnik ljudske pacijente zamijeni s onima iz svijeta životinja. Nitko ne zna koliko ona ima godina jer Polynesia kaže kako se ne sjeća kad je rođena, ali pamti da je vidjela kralja Charlesa II kad je stigla u Englesku. Kralj se skrivao u krošnji hrasta i, tvrdi ona, izgledao jako prestrašeno. Na kraju prve knjige iz serije s majmunom Chee-Cheejem i krokodilom odlučila je ostati u Africi, ali se vratila u nastavcima. U romanu "Putovanja doktora Dolittlea" opisana je kao siva i grimizna. Ali tu je i patka Dab-Dab , sova Too-Too uz čiju pomoć dragi doktor - veterinar pomaže životinjama.

Galeb Jonathan Livingston, Richard Bach

Jonathan nije običan galeb. To smo saznali i naučili 1970-ih od kada je taj malen, ali toliko moćan roman osvojio svijet. Novih 17 stranica dodano je 2015. Jonathanu su dosadne svakodnevne prepirke oko hrane i zanima ga letenje. Želi naučiti sve o letu, letenju i nikako se ne može prilagoditi jatu pa ga izopće. Sam nastavlja učiti i sve je zadovoljniji svojim umijećem i vodi miran i sretan život. Ali, ispada da Jonathan nije jedini… Naučit će mnogo, ali to znanje neće zadržati za sebe…

Roly-Poly, Roald Dahl

Ptica Roly-Poly stigla je iz pera genijalnog Roalda Dahla i nastanila se u nekoliko njegovih djela (The Enormous Crocodile, The Twits i Dirty Beasts), s majmunom Muggle-Wampom. Velika je, s repom prekrasnih boja i dugim vratom, a na glavi ima krijestu sličnu paunovoj. Gnijezdo savija na drvetu naranče, a obožava bobice. Govori dva jezika – zulu i engleski, inteligentna je poput majmuna. Krokodilu će onemogućiti napade na djecu i spasiti majmunčića – Roly-Poly nije kakva god ptica već jako hrabra.

Slučaj pelikan, The Pelican Brief, John Grisham, 1992.

Pelikani su i dio i uzrok zapleta. O njima u svom briefu piše mlada studentica Darby Shaw i rad pokazuje svom profesoru i ljubavniku Thomasu Callahanu uvjerena kako ubojstvo dva političara nije imalo veze s politikom, već s planom naftnog magnata Victora Mattiecea koji želi bušiti naftu u močvarama Louisiane koje su dom ugrožene vrste pelikana. Odjednom je ugrožena i Darby, a pomoći joj može samo jedan novinar…. Iako su pelikani "samo" dio zapleta nismo mogli odoljeti staviti i ovu napeticu na popis. Volimo pelikane.

Ptice, The Birds, Daphne du Maurier, 1952.

Kratka priča Daphne du Maurier privukla je majstora horor filmova Alfreda Hitchcocka. Film se razlikuje od priče, ali ne izaziva ništa manje užasa. U malenom gradu u Cornwallu početkom prosinca ratni veteran Nat Hocken koji radi na farmi primjećuje da se ptice okupljaju u jata i ponašaju čudno. Misli da je to zbog iznenadne hladnoće, ali u noći čuje kuckanje – na njegovom je prozoru ptica koja ga kljunom ozlijedi. No i dalje misli da je to zbog nagle promjene vremena. Kad ujutro o tome priča kolegama, nitko mu ne vjeruje, a kasnije će Nat na plaži pronaći mnogo mrtvih ptica, a u daljini je ogroman oblak – galebova. Na radiju objavljuju vijesti o čudnom i agresivnom ponašanju ptica, pa Nat zabarikadira prozore i vrata. A to je tek početak horora… Priča se razlikuje od filma, no napetosti i užasa ne manjka ni u jednom ni u drugom.

Dom za čudnovatu djecu gospođice Peregrine, serijal Čudnovata djeca gospođice Peregrine, Ransom Riggs, od 2011.

U paralelnom svijetu u kojem žive čudnovata djeca i njihove čuvarice koje se s lakoćom pretvaraju u ptice… Gospođica Peregrine (peregrine je vrsta sokola) je ymbryne koja može manipulirati vremenskom petljom i sjećanjima čime čuva djecu od strašnih čudovišta. Ymbryne ili Goshawk, (crveni sokol) mogu uzimati oblike raznih ptica jer je prva ikada, Ymeene, bila žena koja se pretvorila u pticu. Gospođice Peregrine, Wren (palčić) i Nightjar (noćna maglica) žive u Walesu, Miss Avocet (sabljarka) u Derbyshireu, a gospođica Gannet (bluna) u Irskoj… i to je tek maleni dio ovih zaštitnica čudnovate djece.  

Ptice pronašla: Sandra Veić Sukreški