Najljepša ljubavna pisma
Ljubimo mi obični smrtnici, a ljube i pjesnici, pisci, slikari. Kad se late pera onda je to ovako. Jednim od najljepših ljubavnih pisama neki je dan proglašeno ono Richarda Burtona Elizabeth Taylor i tako se priključilo stotinama pisama - i s pravom. Kroz povijest muškarci su i te kako romantični i skloni opisivanju svoje ljubavi.
Možda pamtite iz "Sexa i grada" kad je Faca za Carrie prepisao iz knjige "Najljepša ljubavna pisma velikih pisaca" ono Beethovenovo "zauvijek tvoj, zauvijek moja, zauvijek svoji". Sada su u jedno novo izdanje dodana i ljubavna pisma Churchilla, Johnnyja Casha i Napoleona neprežaljenoj Josephine.
Mnogi su se pisci zaljubljivali i tome - pisali. Ernest Hemingway se često zaljubljivao, a njemačkoj je glumici Marlene Dietrich napisao 1951. "Ne znam kako, ali kad god bih te zagrlio, osjećao bih se kao da sam kod kuće."
John Keats svojoj je Fanny Brawne 1819. napisao: "Bez tebe ja ne postojim. Zaboravljam na sve drugo i samo te želim ponovo vidjeti. Moj život u tom trenutku staje. Ne vidim dalje. Cijelog si me zaokupila!"
I kod nas su izašla "Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca" koje je sabrala i uredila Ursula Doyle, a izdala Planetopija.
Naš je "favorit" ono koje je Petar Zrinski napisao svojoj Katarini i koje je, ne samo kao izraz ljubavi već i politička osuda za tren postalo najčitanije pismo tadašnje Europe:
MOJE DRAGO SERCE
"Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te v čem zbantuval ali ti se v čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj še mene hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar nej žalosti ar je to tak moralo biti. V Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi. Groff Zrini Petar"
Gustave Flaubert je napisao Louisi Colet Croisset: "Govoriš mi vrlo nježne stvari, draga Muzo. Eh bien, zauzvrat primi sve ono još nježnije no što bi mogla zamisliti. Tvoja ljubav na kraju prodire u mene poput mlake kiše, i ja osjećam kako me nataplja do same srži moga srca. Ne imaš li ti sve što mi je potrebno da bih te ljubio - tijelo, um, nježnost? Proste si duše i tvrde glave, vrlo malo si kao pjesma, ali krajnje pjesnička; u tebi nema do dobrote, i sva si poput svojih grudi, sva bijela i meka na dodir. One koje sam poznavao, nisu se mogle mjeriti s tobom, i dvojim da se one za kojima sam žudio mogu mjeriti s tobom. Ponekad pokušavam zamisliti kako će izgledati tvoje lice u starosti, a meni se čini da ću te voljeti kao što te danas volim, a možda i više."
Slikarica Georgia O'Keefe napisala je Alfredu Stiflitzu: "Najdraži - moje tijelo je ludo od želje za tobom - ako ne dođeš sutra - ne znam kako dočekati - pitam se želi li tvoje tijelo moje kao što moje želi tvoje - poljupce - vrelinu - vlažnost - sve stopljeno u jedno - zagrljaj čvrst da boli - stisak i borbu."
Kako nije bio vičan pisanju pisma, pjesama kao poznati crtač stripa Popeyea Elzie Segar nacrtao je svoje osjećaje, u ovom slučaju svojoj djevojci Myrtle Johnson.
A evo i nekoliko pjesama često na popisu najljepših ljubavnih pjesama:
Noćas bih mogao napisati...
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini.
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ovoj, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem. - Pablo Neruda
Ljubavna pjesma - Rainer Maria Rilke
Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje zaboravljeno mjesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom neće je tvoje njihati dubine.
Al’ ipak, sve što dodirne nas dvoje
k’o gudalo nas neko spaja,
koje iz dviju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu? 'Ko nas satka? I koji ovo svirač drži nas?
O, pjesmo slatka.
Sjaj u travi - William Wordsworth
Sada, kada ništa na svijetu na može vratiti dane prohujalog ljeta, naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati, već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava, zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i da smo bili krivi...
Požurimo s danima i danima što će doći požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe.
Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali i gazili ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš ... bit će kasno.
Možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne, htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci. Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati.
Zaboravit ću oči i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju.
Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti, al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.
Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam! Život je borba - nastoj pobijediti, ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati. Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...
Bio si moje veliko proljeće, uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti, koje ću se sjećati.
Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela, bit će to ironija tuge ...
Nestat će sjaja u travi, nestat će veličanstvenost svijeta. Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.
Zbog ljubavi - Paul Eluard
Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.
Za tebe moja ljubavi - Jacques Prévert
I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove teške okove za tebe moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.
Sandra Veić Sukreški
