Ljudi su kao knjige

Ljudi su kao knjige. Privuče te korica. Ako je dovoljno privukla tvoju znatiželju, skupiš hrabrost i otvoriš prvu stranu, da vidiš piše li na njoj posveta, prelistaš, izmijeniš dvije, tri riječi koje tu i tamo odvedu u čitavu priču, a katkad sve ostane na onom "prelistaš" i shvatiš kako knjiga nije za tebe. Ne sviđa ti se kojim stilom priča, koje riječi koristi, kako pokreće i završava radnje, donosi i odnosi likove... Ljudi su kao knjige. Odložiš ih na neku policu, zaboraviš... A onda moraš srediti život, pa tragajući za smislom i čisteći nered, napraviš još veći. Ponovno naiđeš na onu istu knjigu. Korica se, doduše već malo ofucala, boje su izblijedile, ali tebi je iz nekog razloga i dalje dovoljno privlačna da ju otvoriš, da se podsjetiš zašto si ju onoliko volio. Tada se iznenadiš. Obasipa te čitava paleta novih boja i osjećaja koji su toliko isti, a toliko različiti od onih koje si osjećao onda kada si ju prvi put susreo i prvi put proživio. Voliš ju još više, možda, ili zamrziš. Knjige su kao ljudi. U svako različito doba tvoga postojanja, pitaš se jesi li ti taj koji se promijenio, pa tek sad shvaća knjigu? I nešto te vuče da ju otvaraš opet, i opet proživljavaš, prolijevaš suze i misliš, shvatio si, nemaš što više naučiti i proživjeti od nje, a onda si dozvoliš još jedno opet. Dozvoli si, takve knjige su dobre. Dobre su za tebe, dobre su tebi. Proživi ih nebrojeno puta dok si živ. Ljudi su kao knjige... Naiđeš na nju, sjetiš se koliko si ju volio, čitaš i na pola priče shvatiš da su one nove palete i boje nestale, da te obasipa isto ono kao i prošli put s primjesom tuge, jer tada znaš da tu knjigu više nećeš otvarati. Neće biti zaboravljena. U svakom trenutku znat ćeš gdje je, ali ćeš znati i da joj je tamo mjesto, baš ondje gdje je. I čudit ćeš se, možda, što ti se u njoj toliko sviđalo. Ljudi su kao knjige... Ponekad se jednostavno izgube. Netko ih ukrade. Ili nešto. Vrijeme možda, ili sudbina. I nikad ju ne mogneš pročitati do kraja. Te knjige su najtužnije i najljepše priče utisnute u čovjekovu stvarnost jer je moglo biti, ali nije, jer tisuće pitanje roje maštu i produljuju život istoj onoj knjizi koja bi, možda, da je bila pročitana do kraja, bila odavno zaboravljena. Takve knjige ostaju s nama, zauvijek. Ljudi su kao knjige. Oblikuju te u ono što postaješ. Ono si što proživljavaš. Trudi se birati dobre knjige kako bi postao dobrim čovjekom. Nauči iz svake, zaboravi ako je nebitna, ostavi ako te ne zanima, čuvaj kao dragocjenost ako ju voliš, voli ju bezbroj puta i daj joj da te svaki idući put učini još boljim i nauči nečem novom.
Poslala nam vjerna čitateljica i pratiteljica - Anja Raič