Weywardice – Emilia Hart – čaroban hommage trima snažnim ženama kroz stoljeća

Divan roman "Weywardice" magično pripovijeda o sudbinama triju žena na tri različite vremenske razine brzinom munje osvojio je cijeli svijet. Potpuno opravdano!

Debitantski roman mlade Australke Emilije Hart feministička je priča o tri mlade, snažne žene čije su sudbine usko isprepletene. Sve dolaze iz obitelji Weyward i "nose tu karakterističnu divljinu u sebi". Sve tri imaju magičnu vezu s prirodom, drvećem, pticama i kukcima i sve tri su izložene nasilju muškaraca. Sve tri imaju koristi od svog znanja o biljnom i životinjskom svijetu, imaju iscjeliteljske sposobnosti kao i sposobnost predviđanja stvari. To tajno znanje prenosi se stoljećima na prvorođene djevojčice u obitelji Weyward.

Godine 1619. mlada Altha (čudno ime, mekano a ipak tako moćno) je optužena za vještičarenje kao i, nekoliko godina prije, njezina majka. Žene su tada optuživali često i svatko, kako je tko poželio i iz bilo kojih razloga. U retrospektivama saznajemo zašto je Altha optužena i pratimo suđenje u utvrdi Lancaster.
Druga radnja odvija se 1942. Šesnaestogodišnja Violet živi sa svojim mlađim bratom i ocem u veličanstvenoj kući. Voli prirodu i sve životinje oko sebe., voli čak i paukove, kukce i gavrane. Otac je drži izoliranom od vanjskog svijeta jer, tvrdi, nalikuje svojoj pokojnoj majci koja je patila od histerije i umrla rađajući brata. Violet odrasta pomalo bez dodira sa stvarnošću i jednog dana nađe se u užasnoj situaciji koja joj nepovratno promijeni život.
U "sadašnjem vremenu ", koje se odvija kroz 2019. godinu, upoznajemo Kate. Njezinim životom dominira njezin nasilni i kontrolirajući muž Simon. Jednog dana smogne hrabrosti da pobjegne i sakrije se na sjeveru Engleske, u kućici na selu koju je naslijedila od svoje pra-tete Violet. Tamo nailazi na mnoge tajne i pronalazi tragove o svojoj pra-teti koje se jedva sjeća, ali i o Althi, koja je optužena za ubojstvo kao vještica.

Teško je reći koja mi se od ovih žena najviše sviđala, s kojom sam najviše kliknula, ali evo, ako moram, izdvojit ću Kate. Pred kraj nisam mogla prestati čitati jer sam jedva čekala saznati što će se s njom dogoditi i kako će se "osloboditi".
Ono što spaja sve tri žene iz različitih razdoblja je njihova žudnja za neovisnošću. Sve žele neovisnost. Općenito, nevjerojatno je mudro kako Hartova isprepliće sudbine žena i postupno otkriva velike, značajne veze. Svaka od priča na svoj način potiče da se solidarnošću i zalaganjem za sebe nešto doista može promijeniti.

Opisi prirode, a posebno raznih kukaca i gmizavaca ostavili su na mene veliki dojam. Stil pisanja vizualno je zapanjujući, detaljan i vrlo atmosferičan. Vrana, na primjer, ne igra slučajno važnu ulogu u knjizi. Vrane su simbol misterija, smrti, magije i intriga i u svim su kulturama, vjesnici promjene. Predstavljaju duboke i snažne elemente prirode, a prisutne su gdje god postoji život i smrt.

U priči upravo ta ljubav Weywardica prema prirodi igra središnju ulogu. Čarobni stil pisanja i okruženje očarali su me i omogućili da i sama utonem u čaroliju prirode. Kukci i vrane vodile su me kroz stranice. Poglavlja su kratka i slatka i gotovo sva završavaju s cliffhangerom i to me tjeralo da stvarno navijam za junakinje. Ugnjetavanje i nasilje nad ženama tema je svih priča s jedne, a s druge strane imamo prekrasne opise prirode i prepoznavanje da postoji vrlo poseban magičan odnos između žena i staništa životinja. Počinju naizmjenično s Althom (vrana), Violet (vretence) i Kate (pčela). Povijest, fantazija, i sadašnjost odlično su izbalansirani.
Želim pohvaliti naslovnicu koja je čarobna kao i sadržaj, a uključuje elemente koji igraju važnu ulogu u knjizi, dok vrana ima središnju poziciju kao i važnu ulogu u ovom romanu.
Od mene apsolutna preporuka da čitate ovaj roman o ženskoj otpornosti i transformativnoj moći prirodnog svijeta.