Vrane – Petra Dvořáková - Intimna priča koja završava tamo gdje počinje tama

Ovo mi je najbolja knjiga koju sam pročitala u veljači. Stvarno snažna priča i nisam mogla vjerovati da autorica može prikazati tako upečatljive likove, poslati tako snažne poruke na tako malo stranica. Likovi su više nego stvarni. Kao da sam čula majčine otrovne riječi, kao da sam osjetila očeve udarce. Odavno neka knjiga nije u meni izazvala tako jake negativne osjećaje. Najradije bih bila uskočila u knjigu, prodrmala majku, upozorila oca i upitala ih zašto su takvi prema svom djetetu. Prema tom nevinom biću koje se tek pretvara u djevojku i koja treba toliko nježnosti, ljubavi i pažnje. Kako je moguće da majka toliko ponižava i povrjeđuje svoje dijete?

Dvanaestogodišnja Bára, umjetnički je nadarena djevojčica, posebno je senzibilna i na pragu je adolescencije. Razmišlja dosta spontano i nije tako pedantna i uzorna kao njezina starija sestra pa je to problem, barem majci koja to teško podnosi. Čisto ilustracije radi ovdje ću spomenuti kako majka oslovljava svoju djecu – starijoj kćeri – tepa Katuška, a mlađu zove strogo Barča ili Barun.
Bára jedinog saveznika vidi u svom učitelju likovnog, kojem daje nadimak Frodo. On joj jedini nudi podršku i ohrabruje je u onome u čemu uživa - u slikanju.

Osim iz perspektive majke, imamo i poglavlja iz Bárine perspektive. Vidimo da je pomalo kaotična i nije "savršena" kao njezina sestra, ali u isto vrijeme osjećmo njezin golemi trud. Pokušava raditi stvari "kako treba", ugoditi svojoj majci, pokušava biti dovoljno dobra. Što Bára više želi spoznati svoju prirodu, to upornije ljudi oko nje pokušavaju kontrolirati njezine neshvatljive i abnormalne potrebe. Osjećala sam Bárinu veliku sumnju u samu sebe - muči je je li dovoljno dobra i sviđa li se ljudima oko sebe, a to je za Barinu dob itekako normalno. Mladi ljudi u toj dobi ne znaju se nositi s kritikom, omalovažavanjem, podčinjavanjem i minoriziranjem. Njezini su jedini saveznici vrane koje se gnijezde ispred prozora u parku. Vrane predstavljaju prirodni instinkt koji prožima živote životinja i ljudi. Svijet s kojim Bára postaje sve više povezana. Hoće li joj itko ponuditi pravu pomoć? Postoji li neki drugi izlaz?
Treći lik je sestra Katuška koja nema svoja poglavlja, ali je ipak pomalo upoznajemo. Dok čitate, shvatite da zapravo ni ona nije savršena. Ona jednostavno bolje slijedi mamine naredbe i pod svaku je cijenu "ona dobra", "ona zgodna" ili "ona bolja" kćer.

Petra Dvořáková u romanu Vrane  istražuje kamo može dovesti ovo prilično uobičajeno obiteljsko gušenje. Bára ponekad ima modricu, ali to nitko zapravo ne primjećuje. Ovo nije zlostavljanje djece KOJE vidite na prvi pogled. Bára je sjajna učenica, obitelj funkcionira, majka joj je odlična knjižničarka i sve može podnijeti... Ali! Shvatila sam da je baš ta urednost ljuštura koja će onda spriječiti da se Bári pomogne. Sigurna sam da je ovo čest problem u današnjem društvu, puno djece doživljava i ima slične probleme, a Dvořáková je vrlo vješto otvorila tu temu u društvu.