Vraćena – Donatella Di Pietrantonio – razorna i očaravajuća priča o kćerima, sestrama i majkama, braći i sestrama

Postoje romani koji dotaknu tako duboke osjećaje u čitateljima da ih dugo, dugo pamte. To se događa ovdje: već s prvom stranicom zadrhti vam duša jer djevojčica zvoni na nepoznata vrata i nađe se licem u lice sa svojom sestrom Adrianom koja je snenih očiju, raspletenih pletenica. One su stranci. Nikada se prije nisu vidjele.

Trinaestogodišnja djevojčica Belle da Costa Green isporučena je pred vratima njoj nepoznate obitelji s koferom i vrećom punom cipela u ljeto 1975. Njezini biološki roditelji željeli su je natrag, a od onih koje je do tada zvala mamom i tatom nije dobila nikakva objašnjenja. Čini se da je nitko nije čekao, svi su očito imali pregršt vlastitih briga. Prvenstveno da se prehrane, jer djece je mnogo, hrane malo, a samo otac povremeno radi u obližnjoj tvornici. Novopridošla djevojčica mora dijeliti krevet sa svojom mlađom sestrom Adrianom koja svaku noć mokri u krevet, a sobu s trojicom starije braće od kojih je jedan upao u loše društvo. U novom domu je sve čudno. Vlada siromaštvo, prljavština, padaju teške riječi, a ni batine nisu rijetkost. Dok traži odgovore i put natrag u svoj zaštićeni život u maloj, mračnoj kući na plaži razvijaju se nove veze s njezinom hrabrom sestrom, braćom i biološkom majkom. Sve se odjednom mijenja. Njen život je razlomljen između obitelji usvojitelja i prave obitelji, između normalnog života i siromaštva, materijalnog i moralnog. Živjela je u gradu, u kući uz more u prilično dobrostojećem okruženju, bila je jedinica, imala svoju sobu, svoje igračke i svoj svijet, išla na satove baleta i plivanja, imala je bezuvjetnu ljubav roditelja, sve što joj je bilo potrebno za "normalan", lijep život. Sada taj svoj život gubi, dan za danom, u zabačenom se selu suočava s najvećom mogućom bijedom i nasiljem. Umjesto talijanskog jezika prisiljena je govoriti lokalni dijalekt. Svijet se ruši, korijeni nestaju. U selu je svi zovu samo l' Arminuta, "Vraćena" ili "ona koja se vratila". Na najgori i najbolniji način adolescentica počinje shvaćati koliko strana roditeljska i obiteljska ljubav može imati. Zašto je vraćena biološkim roditeljima? Tko je njezina majka? Ona koja ju je rodila ili ona uz koju je odrasla? "Vraćena" želi što prije otkriti razloge svog iskorjenjenja. Ali, osim teškog odnosa s "pravom" majkom, tu je i odnos s Adrianom i Vincenzom, dvoje njezinih novostečenih braće i sestara u kojem će pronaći snagu da počne ispočetka i izgradi novi i trajan osjećaj sebe. Jer ona je u neku ruku siroče s dvije majke...

Prekrasan roman o snažnoj djevojci koja je morala prebrzo odrasti zbog loših odluka koje su neodgovorno donosili odrasli, o njenom unutarnjem nemiru, razornom osjećaju nepripadanja. Priča što to može učiniti mladom stvorenju koje se tek sprema odrasti. Ovo je i roman o prihvaćanju, borbi za opstanak i o tome što snaga i volja mogu dobroga stvoriti. Stil pisanja koji je očaravajući me je već nakon par stranica uvukao i zaokupio. Tema me baš pogodila i nakon svega nekoliko stranica imala sam stotine pitanja. Cijelo vrijeme sam suosjećala, dijelila tugu i zabrinutost. Djevojčica nas uvodi u bolno djetinjstvo, promatra ponašanje odraslih oko sebe s novim razumijevanjem dok vjerno prenosi osjećaje i misli koje je tad imala.

U ovoj neobičnoj obiteljskoj priči koja podsjeća na kvadrologiju Elene Ferrante "Genijalna prijateljica", Donatella Di Pietrantonio priča o pripadnosti, odgovornosti, zapetljanim obiteljskim odnosima, sestrinskoj bliskosti, lažima, guranjem stvari pod tepih i licima ii naličjima majčinske ljubavi te o tome što znači pronaći vlastito mjesto u životu. Poetično, nježno i nezaboravno. Obavezno čitati!

Donatella Di Pietrantonio je dječja stomatologinja, živi u Penneu, Abruzzo. Rođena i odrasla u Arsiti, malom selu u pokrajini Teramo. Od svoje devete godine piše priče, basne, pjesme, a sada i romane. "Moja majka je rijeka" njen je prvi roman, prvi put je objavljena u Italiji 2011., gdje je osvojila književne nagrade Tropea i John Fante. Drugi, "Bella Mia" iz 2014. osvojio je nagradu Brancati, nominiran za nagradu Strega, a osvojio je nagradu Brancati. Ovo je njezin treći roman koji osvojio je nagradu Campiello i osvojio ne samo Italiiju već i svijet. Do sada je preveden na 30 jezika.  Piše o majčinstvu, odgovornosti i brizi iz sasvim originalne perspektive i s ekspresivnom žestinom. Opisuje malo poznati, surovi i grubi Abruzzo, a mjesto "Vraćene" je najarhaičniji i najprimitivniji Abruzzo u zaleđu od prije nekoliko desetljeća, surova, ali gostoljubiva zemlja, tvrda, ali svijetla.

Po romanu je 2021. snimljen film u režiji Giuseppea Bonita sa Sofijom Fiore i Carlottom De Leonardis i predstavljen na Rimskom filmskom festivalu. Osvojio je nagradu David di Donatello za najbolji scenarij po književnom djelu.