Slučaj Collini – Ferdinand von Schirach: Briljantno ispričan sudski triler

Ponekad naiđete na knjigu koja vas izvede iz zone udobnosti i ostavi bez riječi. Slučaj Collini Ferdinanda von Schiracha upravo je takva knjiga. Bez puno predznanja o radnji, započela sam čitanje, i ni u jednom trenutku nisam požalila. Od devet knjiga koje sam pročitala u srpnju, ova je bez konkurencije najbolja.

Nisam očekivala da će me njemački sudski triler toliko privući i oduševiti. No, čim sam počela, nisam ga mogla ispustiti iz ruku. Schirach uspijeva održati napetost do posljednje stranice, a da pritom ostaje vjeran svom hladnom, preciznom pravnom, briljantno napisanom stilu. Riječ je o dokumentarističkoj prozi, svojevrsnoj biografiji žrtve koja postaje počinitelj. Knjiga se bavi nacističkim zločinima u Italiji i osvetom koja kroz godine ne blijedi. Kategorije krivnje tiho se i suptilno propituju. Slučaj Collini je fascinantno djelo od 195 stranica koje ostavlja snažan dojam.

Ovaj autor je sreća za današnju njemačku književnost. Riječ je o čovjeku čije znanje i životno iskustvo sežu daleko izvan književnog svijeta, koji briljantno razumije pripovijedanje i nije opterećen samim sobom, što je česta pojava među suvremenim piscima.

Vrlo brzo postaje jasno da se u središtu knjige ne nalazi samo ubojstvo, već i takozvani skandal zastare iz 1968. godine. Riječ je o promjeni zakona koju je gotovo neprimjetno proveo Eduard Dreher, tadašnji voditelj kaznenog odjela u Saveznom ministarstvu pravosuđa. Taj je zakon omogućio da se izvršitelji naredbi nacističkog vodstva tretiraju samo kao pomagači, a ne kao izravni počinitelji, što je mnoge zločince zaštitilo od kazne. Kada je ta činjenica napokon dospjela u javnost, bilo je prekasno. Zločini su već zastarjeli, a pravda više nije bila moguća. Hans Meyer i Fabrizio Collini prikazani su kao kolateralne žrtve tog zakonskog manevra. I upravo u tome leži ključ Collinijeva motiva.

Upravo je taj pravni i povijesni kontekst, danas gotovo zaboravljen, ono što ovu knjigu čini osobito vrijednom po mom mišljenju. Otvara složena moralna pitanja koja nadilaze svijet prava. S jedne strane nalazi se ubojstvo, a s druge nekažnjeni ratni zločin. S jedne strane bivši SS-ovac, a s druge čovjek koji je mladom odvjetniku Leinenu bio gotovo poput oca. Tu je i Johanna, kći ubijenog, koja je u vezi s Leinenom i dugo ga je smatrala divnim čovjekom. A s druge strane Collini, čovjek koji je ubio njezina oca, i kojeg Leinen sada mora i želi braniti. Isprepletenost osobnog i profesionalnog, emocija i odgovornosti, prodire duboko i ostavlja snažan dojam na čitatelja.

Schirach vrlo uvjerljivo prikazuje perspektivu mladog odvjetnika, možda i zato što je i sam godinama radio kao branitelj u kaznenim predmetima. Ne želim otkrivati previše, ali postoji jedan trenutak preokreta koji me potpuno zatekao i promijenio moje čitanje ostatka romana. Rasplet me duboko dirnuo i još me nije napustio.

Ova knjiga postavlja važno pitanje. Što može natjerati čovjeka da ubije ako nikada prije nije učinio ništa slično? Može li ubojstvo ponekad biti čin očaja, a ne zla? Fascinantno mi je kako me ovih 195 stranica uspjelo toliko zaokupiti, uznemiriti i emocionalno dotaći. Dok sam čitala, stalno sam se pitala kakvu bih ja presudu donijela da sam sudac.

U stvarnom životu, Schirachov djed Baldur bio je osuđen na dvadeset godina zatvora u Nürnberškom procesu zbog zločina protiv čovječnosti. Ta obiteljska povijest daje dodatnu težinu njegovom pisanju. Jer za Schiracha, pisanje očito nije bijeg nego suočavanje.

Toplo preporučujem ovu knjigu svima. Čak i ako nemate pravnu pozadinu, vrlo ćete brzo razumjeti što sve znači biti javni branitelj i koliko duboko moralno zahtjevan taj poziv može biti. Ako vam treba knjiga koja će vas potresti, natjerati da promišljate i možda čak i rasplakati, Slučaj Collini je pravi izbor.

 

O autoru:

Ferdinand von Schirach njemački je pisac, pravnik i bivši odvjetnik za kazneno pravo, poznat po preciznom, odmjerenom stilu i temama koje zadiru duboko u etičke dileme pravosuđa i ljudske savjesti. Rođen je 1964. u Münchenu, a odrastao u obitelji s teškim nasljeđem. Njegov djed Baldur von Schirach bio je nacistički vođa mladeži osuđen u Nürnberškom procesu za zločine protiv čovječnosti. Umjesto da to nasljeđe potisne, Ferdinand ga je učinio temeljem svog pisanja: pročišćenog, bez suvišnih emocija, usmjerenog na pitanja krivnje, odgovornosti i pravde. U jednom intervjuu rekao je: „Moji klijenti nikada nisu govorili o krivnji. Uvijek su govorili o opravdanju.“ Upravo ta nijansa između zakona i morala ključna je za njegove romane. Pisanje za njega nije eskapizam nego oblik suočavanja i sa sobom i sa svijetom.