Postaja Malma – Alex Schulman – roman o toksičnim obiteljskim odnosima

Uznemirujuć, bolan i nevjerojatno dobro napisan, Schulman je ponovo "zakucao" roman kojeg ćete pamtiti. Iskreno, nisam ni sumnjala da ću pročitati dobru knjigu kada je švedski pisac Alex Schulman u pitanju. S romanom Braća oduševio je međunarodnu književnu scenu i napravio književni proboj u svijet, pa se s nestrpljenjem čekao njegov drugi roman. I evo ga! Postaja Malma  je još jedna emotivno uzbudljiva i dobro izgrađena obiteljska drama s kojom se Alex potvrdio kao suptilni kroničar obiteljskih tragedija.

Vlak se probija kroz ljetne livade od Stockholma do kolodvora Malme. Njime svakodnevno putuje na tisuće ljudi, a mi upoznajemo nekoliko putnika. Tu su ćudljivi samohrani otac i njegova nervozna kći, jedan bračni par koji sreću poznaje samo u prošlom vremenu i mlada žena koja u rukama drži album s fotografijama svoje majke koja je davno nestala što je ostala velika misterija. Ali oni ne putuju zajedno - putnici i njihova putovanja razdvojeni su desetljećima, a u svakom se krije trag koji nas vodi do sljedećeg putovanja. Njime putuje jedna djevojčica s tatom. Na istoj trasi vlakom putuje i jedan bračni par koji sreću poznaje samo u prošlom vremenu. Na toj liniji putuje i jedna mlada žena koja traži odgovore... Roman obgrljuje tri priče koje se kao niti spajaju u pletenicu, a mi s njima tri puta putujemo vlakom do kolodvora Malme, tri puta svjedočimo odnosima, njihovim dubinama i ponorima i dinamici, i sudjelujemo u životima tih ljudi i, na kraju, s njima tražimo odgovore na goruća pitanja koja ih proganjaju. Hoće li ih pronaći?

Harriet ima 11 godina i živi s tatom. U kolovozu 1976. krenuli su na prvu vožnju vlakom. Odrasla Harriet putuje istim vlakom, mnogo kasnije, sa svojim mužem 17. rujna 2001. Na treće putovanje vlakom i njihova će kćer Yana putovati sama, oko 2020-e godine.
"Čekaju. Traži znakove nervoze u njegovu pogledu i pokretima. Danas posebno pazi na to jer putuju zbog nje i zato se osjeća kao da mu duguje. Jer zbog nje tata tu stoji, trpi vrućinu, trpi rano jutro, trpi kašnjenje vlaka, ona je odgovorna za sve što on sada mora otrpjeti, a on ništa ne govori i nemoguće je procijeniti kako se osjeća."
Nakon razvoda roditelja Harriet je ostala s ocem, a sestra odlazi s majkom. Harriet zna da bi njezin otac više volio da je njezina sestra ostala s njim, jer je to čula kad su se roditelji svađali. Harriet žali oca jer je nju morao prihvatiti i trpjeti i zato mu nastoji ugoditi. Osjeća se odgovornom za njegovu bol, probleme, kao i za sve ono kad mu u životu ne ide dobro. Priča se nastavlja s Oscarom koji upoznaje sad već odraslu Harriet - u vlaku. Ubrzo postaju par.
"I to je bilo to, cijela ta veličanstvena priča o tome kako su se upoznali. Priča koju su uvijek predstavljali kao nešto jako romantično. Ali sad mu odjednom sine nešto sasvim drugo s obzirom na ono što se dogodilo prošle večeri. Da je njihova priča počela na isti način kao što je i završila, s laži."
Treći dio priče je prikazan iz Yanine perspektive. Ona je kćer Oskara i Harriet, tata je nedavno preminuo i ona je preplavljena sjećanjima. Ali ne baš najugodnijima. Sjeća se svog djetinjstva s njim kao duge tišine među njima. Yani je bilo jedanaest godina kad je mama doslovno nestala. One prve godine bez nje, dok je samo hodala po stanu, u toj neobičnoj praznini bile su traumatične i tata joj je bio jedino društvo tih godina. Tri životne priče, vožnja istim vlakom do Malme, prati krivudave linije obitelji, pokazuje kako se naša sjećanja mijenjaju i grade se poput vlaka koji juri kroz vrijeme, a svako poglavlje jedan je vagon. Ali sve tri priče su povezane - svaka sa sobom nosi neodgovorena pitanja: što su junaci preživjeli, doživjeli, kako su postali ono što jesu, a u pozadini su ponašanja, obrasci i karakteristike koje se generacijama prenose u obiteljima. Za odgovore trebate učiniti sljedeće: uzmite knjigu u ruke, sjednite, pročitajte.

Često smo skloni izbrisati neugodna sjećanja, potiskujemo sve što je bolno i ostavljamo mjesta samo lijepom da ne moramo nositi teške stvari iz prošlosti u sadašnjost. Većinu vremena to i djeluje, ali samo površno. Duboko u nama prošlost nastavlja djelovati, zaglavljuje se, izaziva nesvijest u nesvjesnom i u nekom trenutku, često zbog eke traume ili nasilja, ponovno izbija van. Poput lave.
"Samo jednom u životu dogodi se da ugledaš samog sebe. I to, i samo to, postaje ili najsretniji ili najstrašniji trenutak u životu."
U vlaku za kolodvor Malma bračni par u krizi, samohrani otac s malom kćerkom i žena koja traži odgovor na misterij koji je njezina majka ostavila, zagonetna Harriet, kontrol-freak Oskar i Yana koja traga - svaki od njih likova nosi u sebi ožiljke...

Istovremeno i očaravajući i bolan roman o obiteljskim tajnama i nepravdama koje se prenose kroz generacije i o napetoj potrazi za istinom koja ima moć sve promijeniti. Morate ga pročitati! Poput parne lokomotive, počinje polako, pomalo sporo, ritmično kreće, pa ubrzava sve dok, konačno, ne krene punom parom prema kraju.
Jer, vlakovi u književnosti često simboliziraju putovanje koje likovi žele prenijeti i - završiti. Moja preporuka za ovaj duboki, višeslojni roman o tome kako se oblikuju obitelji odnosi, obiteljskoj anamnezi kroz utjecaj roditelja na djecu, o ranjivosti djece, o strahovima i neizgovorenim riječima, stalno prisutnim depresivnim fazama, tajnama i razočarenjima.

Dirljiv, srdačan i sve samo ne površan roman potaknut će vas na razmišljanje. Neke scene su me baš šokirale, potresle i užasnule. Iako sam s čitanjem završila prije dva tjedna još uvijek razmišljam o Harriet, Yani i njihovim teškim naslijeđenim sudbinama.