Poput zraka - Ada d'Adamo – prekrasno poetsko svjedočanstvo bezuvjetne ljubavi majke prema kćeri
Ovo je priča za sve ljude. Ova je priča poput dara, poetsko svjedočanstvo bezuvjetne ljubavi majke prema kćeri kao kratak, kronološki napisan tekst od 190 stranica. Poput zraka je knjiga koja me je natjerala plakati, razmišljati, zahvaljivati, googlati i istraživati.
Daria je kći čiju sudbinu od rođenja kroji propuštena dijagnoza. Ada je majka koja na pragu svoje pedesete godine otkriva da je teško bolesna. To otkriće postaje joj prilika da izravno razgovara sa svojom kćeri i ispriča joj svoju priču. Kroz tijela Ade i Darije sve prolazi: svakodnevne muke, boli, plač, nedaće, ljutnje, tajne, ali i neočekivane radosti, trenuci beskrajne nježnosti i požrtvovnosti.
Ada je 2005. dobila kćer Dariju, koja je rođena s višestrukim psihičkim i fizičkim oštećenjima. Zapravo, njezina je holoprozencefalija (HPE) trebala biti dijagnosticirana prenatalno, što nije učinjeno. Ada opisuje cijeli niz emocija koje je doživjela s Darijom tijekom godina. Njezina iskrenost i izravnost su impresivne. Tu je za mene već krenuo početni šok, poput udarca maljem po glavi. Ada nam daje lekciju iz prihvaćanja neizbježnog, kroz rastuću, snažnu majčinsku ljubav, upozorava na slabu potporu države, izostanku podrške prijatelja i rodbine te manjku empatije zdravstvenog sustava a sve to na temelju stvarnih događaja. Opisuje napredak i nazadovanje, neprospavane noći i tjedne u rehabilitacijskim centrima ili bolnicama. Ada se često osjeća usamljeno i preopterećeno, pogotovo jer je Darijin otac rijetko kod kuće. Radijus s djetetom s teškim invaliditetom je malen. Adu razdiru rokovi i sumnja u sebe, ali se bori za svoju kćer i s njom uživa u brojnim trenucima sreće. Ada ima budno srce i može prepoznati i cijeniti ljupke reakcije onih oko Darije. Sveukupno i usprkos svemu, riječ je o vrlo životno orijentiranom tekstu. Nema tu samosažalijevanja, kritiziranja drugih, kukanja ili optuživanja. No kad je Ada oboljela od raka dojke, njezina vlastita bolest prekida fizičku vezu s Darijom jer više ne može podizati kćer.
Ada d'Adamo će "Poput zraka " pisati sve do pred smrt 2023. , i to je više kao obračun s nemilosrdnim društvom, talijanskim zdravstvenim sustavom i navodnom inkluzijom invalida, što se više doima kao rupa u zidu. Ada je već 2008. u medijima objavila vapaj za pomoć, zbog čega je naišla na žestoko neprijateljstvo.
Knjiga mi je bila jako stresna pogotovo pogrešna tj. neprepoznata dijagnoza, koja naizgled nije imala nikakvih posljedica za liječnika. Svatko tko se protivi pobačaju iz medicinskih razloga trebao bi se suzdržati od čitanja ovoga.
Priča je emotivno nabijena i snažna i djeluje na vas još dugo nakon čitanja. Potrebno je vrijeme da se "probavi", stoga preporučujem čitanje kada za to skupite potrebnu sposobnost. Kao čitateljica i majka, mogla sam vrlo dobro razumjeti Adin emocionalni rollercoaster i suosjećati s njom; od sićušnih, kratkih trenutaka sreće, preko preopterećenosti, ljutnje, samoće i očaja, jer sve emocije su jake. A kako ona nema gotovo nikakvu podršku, pa tako ni smjernica kako se treba ponašati prema svojoj kćeri, mora se mučiti kako bi saznala što bi za nju bilo ispravno, a što bi trebalo izbjegavati. Ada se bori i s osjećajem da je sama i isključena. Nikad nije zamišljala svoj život s ovakvim djetetom pogotovo što je završila plesnu akademiju i ples i pokret joj je sve. Vlastiti udarci sudbine stavljaju je pred još jedan veliki, nepremostiv izazov. Nevjerojatno je što sve Ada mora i može podnijeti. Ili ipak ne može?
D'Adamo je rođena u Ortoni 1967., studirala je na Nacionalnoj plesnoj akademiji i diplomirala je discipline izvedbenih umjetnosti. Život je provela promatrajući tijelo i analizirajući prirodu tijela u pokretu na suvremenoj umjetničkoj sceni, što je znanje prenijela u raznim esejima o plesu i kazalištu. "Come daria" njezin je prvi roman. Umrla je u 55. godini 2023. u svom domu u Rimu, nekoliko dana nakon što je roman nominiran za najvažniju književnu nagradu u Italiji, Premio Strega. Dobla je Premio posthumno.
