Noć bez brata – V. V. Ganeshananthan: apsolutni trijumf

Ovaj roman ispričan glasom mlade studentice medicine me je duboko dirnuo. Naslov je, na neki način, sažeta slika jedne od glavnih tema knjige, razornog utjecaja rata na obitelj. Priča tako snažno govori o osobnom gubitku da sam se pri čitanju često osjećala kao da sam i sama ondje. Opisi rata i okrutnosti gotovo su nepodnošljivi u svojoj težini, no knjigu nisam mogla ispustiti iz ruku. Posebno me privuklo što je riječ o sukobu o kojem sam znala vrlo malo, pa me roman vodio u prostor i vrijeme koje dosad nisam istraživala. Već prva rečenica bila je dovoljno intenzivna da me zaintrigira i natjera da nastavim.

Roman je napisan u prvom licu, iz perspektive Sashi, i upravo zbog toga njezina iskustva, misli i osjećaji djeluju iznimno blisko. Kako priča napreduje, sukob se zaoštrava i prerasta u građanski rat. U središtu su Tamilski tigrovi, obitelji koje se raspadaju, potraga za vlastitim moralnim uporištem i spoznaja da ništa nije jednostavno crno,bijelo. Opisani su brojni strašni događaji, ali Noć bez brata uspijeva zadržati i osjećaj svakodnevnog života ,mirise hrane, obiteljske rituale, detalje viđene očima mlade Sashi, djevojke koja kasnije postaje i autorica pisma upućenog teroristu.

Sashi ima četiri brata. Najstariji, Niranjan, njezin je uzor ,mudar, uspješan i cijenjeni liječnik. Baš poput njega, Sashi sanja da postane liječnica i zbog toga je uporna i beskompromisna studentica koja nikada ne gubi iz vida svoj cilj. Dayalan, jedan od braće, opušten je i simpatičan, dok je Seelan pun bijesa, i obojica se pripremaju za sveučilišne ispite, nadajući se karijeri inženjera. Najmlađi, Aran, još je školarac, tvrdoglava dječja narav s vlastitim idejama. Njihov otac, geodet i državni službenik, često radi daleko od kuće, a upravo majka drži obitelj na okupu ,sve dok etničko “bure baruta“ ne eksplodira i njihovi izbori ne postanu očajni, neizbježni i često kobni.

Ova knjiga zaista mi je dala mnogo materijala za razmišljanje, intenzivna je i snažna, a pritom i temeljito istražena. Iako je riječ o fikciji, priča se oslanja na povijesne događaje. Dok sam čitala, često sam pretraživala dodatne informacije i shvatila koliko je sve opisano uvjerljivo, kao da se doista moglo dogoditi na ovaj ili onaj način. Roman pokazuje koliko osveta i odmazda mogu biti proždiruće i deformirajuće. Nekontrolirane strasti pretvaraju plemenitu ideju slobode u ubilačku tiraniju, a najgnusniji zločini opravdavaju se “višim ciljem“. U tom beskonačnom ciklusu “oko za oko, zub za zub“, građanski rat poprima univerzalni ton, patnja je uvijek ista, zastrašujuća i ponavljajuća, bez obzira na mjesto i vrijeme.

Prema nekim procjenama, građanski rat na Šri Lanki odnio je i do 100.000 života. Vladine trupe granatirale su civile, Tamilski tigrovi ubijali i terorizirali vlastiti narod, dok su indijske mirovne snage, poslane da uspostave red, bile upletene u stotine silovanja. Otočna država Šri Lanka, nekoć poznata kao Cejlon, bila je dio britanske kolonije Indije, a prije Britanaca za njezine čajeve, kokos i začine borili su se Portugalci i Nizozemci. Kao i mnoge bivše kolonije, zemlja je teško prolazila prijelaz u neovisnost, obilježen dubokim sukobom između većinskih Singalaca i manjinskih Tamila. Pitanja koja su tada isplivala, tko vlada, koliko se autonomije dopušta manjini, koji je službeni jezik i religija, tko kontrolira vojsku, policiju i sudove, ostala su neriješena i pretvorila se u krug nasilja i osvete koji se beskonačno ponavlja.

S romanom sam otputovala u Jaffnu, na Šri Lanku 1981. godine. Tamilka Sashi tada ima šesnaest godina i sanja da postane liječnica poput svog djeda ,i poput K., dječaka iz susjedstva s kojim dijeli posebno prijateljstvo. No njezin život naglo skreće drugim putem kada izbija građanski rat, a Sashi mora gledati kako se obitelj uvlači u vrtlog nasilja. Formira se pokret koji se bori za slobodu i neovisnost Tamila, a dvojica njezine braće i K. priključuju se Tamilskim tigrovima, s razornim posljedicama. Nadolazeće godine ostavljaju nepovratan trag na Sashi. Ona se bori za pravdu na svoj način, pokušava pronaći svoj put i odlučiti za što se vrijedi boriti, a što žrtvovati. Na kraju joj ne preostaje ništa drugo nego pobjeći, no i u New Yorku shvaća da prošlost ne može skinuti sa svojih leđa. Perspektiva jedne mlade žene u vrtlogu građanskog rata iznimno je snažno prikazana, njezino odrastanje prepuno je boli, a svaka lekcija nosi visoku cijenu. Ipak, unatoč svemu, u ovoj knjizi ima nevjerojatno puno ljepote. Svaka rečenica zapanjuje, oživljavajući složen svijet i nezaboravne likove.

Noć bez brata spektakularan je roman smješten u pozadini povijesnih događaja ,temeljito istražen, snažan, prožet i ogorčenjem i suosjećanjem. Ne čudi da je 2024. godine osvojio prestižnu Žensku nagradu za fikciju. Za mene je ovo bilo zahtjevno, ali i nevjerojatno poticajno čitanje koje me natjeralo na razmišljanje i dugo nakon što sam zaklopila knjigu. Ova priča zaslužuje da se o njoj govori i da je se čita, pa je s punim srcem preporučujem svima.

V. V. Ganeshananthan (rođena 1980.) američka je spisateljica, esejistica i novinarka tamilskog podrijetla, poznata po romanima Love Marriage (2008) i Brotherless Night (2023). Diplomirala je na Harvardu, potom stjecala MFA na University of Iowa te magistraturu iz novinarstva na Columbia University. Njezini radovi objavljivani su u uglednim časopisima poput Grante, The Atlantic, The Washington Post i The New York Times. Prva knjiga, Love Marriage, našla se među najboljim naslovima 2008. prema The Washington Postu i bila je nominirana za nagradu Orange (Women's Prize). Drugi roman, Brotherless Night, donio joj je najveći uspjeh, osvojivši 2024. godine Women's Prize for Fiction i Carol Shields Prize for Fiction. Osim književnog rada, predaje kreativno pisanje na University of Minnesota, i aktivna je i u brojnim kulturnim i književnim organizacijama. Dobitnica je i prestižnih stipendija poput NEA Literature Fellowship, Radcliffe Institute i American Academy in Berlin.