Neobično pametna stvorenja – Shelby van Pelt - prijateljstva, tajne i otkrića

Marcellus, pametna i lukava divovska pacifička hobotnica u zatočeništvu je u akvariju Sowell Baya već 1299 dana. Toliko dugo promatra posjetitelje i mudra kakva je, voli filozofirati o ljudima. Marcellus je iznimno inteligentan, prepoznaje ljude koji brinu o njemu, razumije njihove strahove i brige. Ali, Marcellus se svake noći iskrade iz svog spremnika kako bi uživao u ukusnim zalogajima poput morskih krastavaca u susjednom akvariju, ili otpuzao do kuhinje i počastio se s ostacima hrane. Po tom pitanju je pravi gurman. No mora biti brz, jer bez vode bez vode može živjeti samo 40 minuta. Nakon toga osjeća "Posljedice" - tijelo mu odumire. Marcellus zna da su mu dani odbrojani - hobotnica živi samo četiri godine. Marcellus ne bi nijedan krak podignuo za ljude koji su ga zarobili, ali njegova naklonost prema čistačici Tovi sve je veća. Shvativši što se dogodilo s njenim sinoom Erikom mora upotrijebiti svaki trik koji njegovo staro, beskičmenjačko tijelo može prikupiti da joj otkrije istinu prije nego što bude prekasno.

Tova Sullivan, sitna, mala ženica ima 70 godina živi u Sowell Bayu, gradiću na washingtonskoj obali, jednom od onih koji ima jednu zalogajnicu uz veliki dućan i u kojem svatko zna svakoga i nerijetko zabada nos u živote susjeda, ali ne na loš način. Zaposlila se kao čistačica u akvariju u noćnoj smjeni iako joj novac ne treba. Zapravo, odavno je trebala krenuti u mirovinu, ali smatra da nitko ne čisti tako dobro i temeljito kao ona iako to mišljenje radije zadržava za sebe. Njezina službena verzija je da je čišćenje najbolja zabava koja se može zamisliti. Obitelj više nema. Nedavno je ostala udovica, a osamnaestogodišnji sin Erik misteriozno nestao na brodu u Puget Soundu prije više od 30 godina. Rana je to koja je peče, ali Tove ima svoju kuću koju je sagradio njen otac, lijepu i s pogledom na ocean, ima svoje Pletilje, društvo vršnjakinja, sumještani je vole jer je blaga, smirena i draga. Posao u akvariju mnogo joj znači iako je svjesna da će ubrzo morati razmisliti o odlasku u starački dom. Nema djece ni nikoga svoga i ne želi biti nekome na brizi.

Cameron je nesređeni tridesetogodišnjak. Nikako da se uozbilji, stalno gubi poslove, a kad izgubi posljednji u nizu, njegova ga djevojka izbaci iz stana. On je siroče. Majka je nestala kad je imao devet godina, odgaja ga teta, ne zna tko mu je otac, band u kojem svira se raspao jer se njegov najbolji prijatelj oženio s njegovom najboljom prijateljicom i čekaju bebu. Cameron ne zna kud bi, ni što bi. Kada u stvarima svoje majke koja je davno nestala pronađe moguće tragove biološkog oca, odlazi u Sowell Bay kako bi ocu, koji je sada bogati poduzetnik za nekretnine, naplatio 18 godina neplaćenih alimentacija.

Igrom slučaja svo će se troje naći u akvariju: Tova jedne večeri pronađe već malaksalog Marcellusa na jednom od njegovih pohoda u kuhinju i spasi ga u zadnji čas, Cameron završi kao ispomoć u akvariju kad Tova doživi nezgodu na poslu, a Marcellus će se boriti sa svoja tri srca i svih osam svojih krakova da pomogne simpatičnoj ženici. Isprepliću se životne priče, tri sudbine, tri tuge i tri nove prilike.

Priču svakoga od njih saznajemo iz alternativnih perspektiva Tove, Camerona i Marcellusa.
Dirljiva je to priča o prijateljstvu, o pripadnosti i osjećaju zajedništva, obitelji i gubitku, roman koji otvara oči jer putevi se neočekivano križaju. Usprkos utjecaju i uplitanju životinjskog i neobično empatičnog junaka, priča nije ni neozbiljna ni nerealna. Ovo je predivan feel good roman o nevjerojatnom prijateljstvu s najcool hobotnicom!

Ako ste gledali "Hobotnica i ja", dokumentarac Pippe Ehrlich i ​Jamesa Reeda o prijateljstvu hobotnice i Craiga Fostera, znate da su hobotnice neobično pametna stvorenja. Jedna su od najstarijih vrsta na Zemlji, (starije su od 300 milijuna godina dakle živjele su prije dinosaura), izuzetno su inteligentne jer im njihovih 500 milijuna neurona u mozgu i u krakovima"dozvoljavaju" zaobilaženje instinkta pa brzo i lako rješavaju probleme. Izuzetno brzo uče i - majstori su u bježanju. Divovska pacifička hobotnica (Enteroctopus dofleini) može narasti do pet metara i težiti do 50 kilograma no nije rijetkost da neke narastu i do devet metara i teže čak 270 kilograma! Toliko je velika da se nekada hrani morskim psima čiju kralježnicu s lakoćom slomi svojim krakovima. Hrane se rakovima i školjkama čije tvrde oklope slome ili probuše jakim kljunovima pa isišu unutrašnjost.

Hobotnice imaju tri srca. Dva mala blizu škrga obogaćuju krv kisikom i pumpaju ga prema velikom srcu koje kisik dalje šalje po tijelu. Mozak im je veličine ptičjeg, ali mogu "razmišljati" i sa živcima koji su u krakovima pa su hobotniice multipraktik, obavljaju više radnji istovremeno. Krv im je plave boje jer nije obogaćena željezom već bakrom pa u hladnim morskim dubinama i mjestima s manje kisika bolje prenosi kisik po njihovom tijelu. Mogu se provući kroz male proreze i otvore jer nemaju kosti, i kljun je jedini tvrdi dio njihovog tijela - ako prolazi kljun, polazi i cijela hobotnica! Imaju snažne prianjaljke na krakovima, a kraci s dva reda pipaka su tako jaki da mogu kidati meso, pa divovska pacifička hobotnica može podići do 16 kilograma.
Životni vijek im je od jedne do pet godina jer mužjaci umiru poslije parenja, a ženke ugibaju čim izlegnu jajašca... I - morske su svrake; privlače ih svjetlucavi predmeti koje skupljaju i odnose u svoj "vrt", u nastambu ili ih, kao Marcellus, sakriju u pijesak. Imaju odličnu sposobnost regeneracije, pa ostane li bez kraka naraste im novi, a autotomije im omogućava da u opasnosti odbace krak. Hobotnice su zaista fascinantna bića.

A ovo je zaista očaravajuća knjiga koja djeluje poput toplog zagrljaja. Šarmantan, čitljiv, duhovit, debitantski roman Shelby Van Pelt prelijepo je istraživanje prijateljstva, obračuna i nade, podsjetnik da ponekad pažljivo gledanje u prošlost može pomoći u otkrivanju budućnosti koja se činila tako nemogućom. Imate moju toplu preporuku jer ovo je jedna od onih knjiga nakon koje se osjećate dobro, "popunjeno" i koja vam može zagladiti neke ožiljke koje, veće ili manje, svi nosimo u sebi. Za mene je ovo najbolji roman koji sam pročitala u ožujku. Svidjela mi se mješavina duhovitosti i obilje nježnosti, a dojmila me se i Shelbyna hrabrost da svoje likove opiše na toliko privlačan i poseban način.

Veliki bestseler New York Timesa, Remarkably Bright Creatures osvojio je čitatelje i kritičare. Topla priča nije jedini adut - to je svakako i neobičan glavni junak Marcellus kojeg ćete teško zaboraviti. Knjiga  je ovo koju ćete, ako je ne čitate, mositi sa sobom, prigrliti je nakon nekog poglavlja i malo razmisliti. Jednostavno vas na to tjera stranica za stranicom ovog romana kojeg morate, morate pročitati.