Mrtvi imaju riječ – patolog dr. Philippe Boxho više od 30 godina "tjera" mrtve na - razgovor
Ovo je jedna od najneobičnijih i najpomaknutijih knjiga koju sam pročitala. Već sam naslov - Mrtvi imaju riječ - stavlja veliki upitnik iznad glave. Kakve priče mogu ispričati mrtvi? Forenzički patolog i profesor kriminologije već više od trideset godina pokazuje nam u ovoj knjizi da mrtvi imaju što za ispričati. On je njihov glas i otkriva nam fascinantan svijet forenzičke medicine u njegovoj najsurovijoj stvarnosti, daleko od slike koju prenosi fikcija ili američke CSI serije koje smo doslovno gutali.
Liječnik, patolog, sudski vještak nagledao se svega i svačega, a ne libi nam se najdirektnije i najsurovije otvoriti pričajući istinite, dirljive priče, iznenađujuće i izazovne detalje o smrti, samoubojstvu, mrtvima kao da je to najnormalnija stvar. Čitajući njegovu knjigu ispada da to i jest najnormalnija stvar. Dr. Boxho nas vodi na mjesta zločina gdje tijela nestaju, opisuje ubojstva koja se zataškavaju, a samoubojstva otkrivaju iznenađenja, jer mrtvi nisu uvijek tako mrtvi kao što mislimo. Njegov oštar pogled na naše društvo otvara nam oči za neke od njegovih nedostataka i poziva na razmišljanje. Koristeći svoju medicinsku i pravnu stručnost, dr. Boxho se bavi mitovima i misterijama vezanim za profesiju kojoj je posvetio svoj život. Kroz priče o smrti život nam se ukazuje u svoj svojoj ljepoti, ali i ljudskost u svom najuznemirujućem aspektu. Vodi nas u zakulisne istrage slučajnih smrti, samoubojstava i ubojstava, krivih identifikacija mrtvih, raspadanju tijela i smradu leševa, prekopavanja kostura starih i po nekoliko godina, opisu raznoraznih muha i kukaca koji se nakon smrti "bacaju" na leševe kako bi munjevitom brzinom očistile tijela pokojnika.
S Philippeom Boxhom uranjamo u prilično čudan svijet. Njegovi su "prizori" bitno drugačiji od onih na mjestu zločina na televiziji u serijama. Iako se suočava s ponekad tužnim događajima, zadržao je smisao za humor. Spominje i povijesne činjenice. Opet jedna knjiga koja me je tjerala na istraživanje i googlanje, a takve najviše volim.
Posebno mi se svidjela posljednja rečenica u knjizi: "Trebao bih završiti, ali ne zato što nemam drugih priča, nego zato što sve ima svoj kraj – ne samo ova knjiga, nego i život. Zato ga svakako iskoristite dokle god vam se smiješi, poštujući i druge i sebe, prije nego što vam se nasmiješi smrt."
Trebate znati da su knjige raspisanog patologa Philippea Boxhoa prodane u više od milijun primjeraka na francuskom jeziku i mjesecima su bile na vrhu popisa bestselera publicistike u Francuskoj. One su već i najprodavanije nefikcijske knjige u povijesti francuskog govornog područja Belgije.
Boxho je stručnjak u svom području, ali je istovremeno i briljantan pripovjedač s ironičnim smislom za humor. Spajanje te slatke točke stručnosti i pripovijedanja ono je što čini njegove knjige tako privlačnima. Obraćanje smrti – i prikaz njezinog naličja, života – ono je što čini njegove knjige tako univerzalnima. Više od 30 godina, forenzički patolog dr. Philippe Boxho doslovno tjera mrtve na razgovor. A oni imaju mnogo, mnogo toga za reći!
Jedva čekam i ostale dvije knjige ovog patologa koji jednako vješto barata olovkom kao i skalpelom. Nadam se da će mi izdavač ispuniti želju.
