Čitateljski klubovi u Hrvatskoj: Knjiga je povod, zajednica je smisao

Čitanje je osobni doživljaj, ali istodobno i čin koji nas poziva na zajedništvo. U intimnom ritmu okretanja stranica često se izgubimo u vlastitom svijetu misli i stvaramo svoj mali “reading bubble”. No upravo čitateljski klubovi ruše te zidove samoće. Oni su već stoljećima temelj čitalačke kulture, prostori povezivanja, promišljanja i otkrivanja. Susreti s drugim čitateljima otvaraju perspektive koje sami ne bismo uočili. Netko prepozna temu ili detalj koji nama promakne i odjednom smo izvan svoje zone komfora. Tamo gdje bismo sami birali sigurno i poznato, klub nas gura prema knjigama koje nikada ne bismo posegnuli sami, razbijajući predrasude i navike.

Čitateljski klubovi otvaraju pukotine u našim čitateljskim rutinama, one sitne prostore u kojima se pojavi nova knjiga, neočekivan glas, drugačije tumačenje. Na tim sastancima, u glasovima drugih, otkrivamo kako je moguće čitati istu rečenicu na deset načina i kako je svako od tih čitanja podjednako važno. Razgovori se neprimjetno pretvaraju u zajednicu, počinju s knjigom, a završavaju u intimnim prizorima života koje rijetko dijelimo sa strancima. Knjiga nas okuplja, ali ono što ostaje nakon zatvorenih korica jest osjećaj pripadanja i mali otklon od samoće. U toj kružnici riječi i pogleda raste povjerenje, prema tekstu i prema drugima. I možda je upravo to najveća tajna svakog book cluba, da nas uči kako izaći iz vlastite zone komfora, kako otvoriti prostor za drugu misao, drugo iskustvo, drugi život i pritom osjetiti da nismo sami.

Čitanje u tišini vlastite sobe često zna biti čin zatvoren u sebe, gotovo ritual samodostatnosti. Ali kada se o istoj knjizi govori naglas, kada se rečenice premještaju iz stranica u razgovor, one prestaju biti samo naše. Riječi počinju živjeti između ljudi, u prostoru koji se stvara između pitanja i neslaganja, između smijeha i šutnje. Tamo se rađa osjećaj da smo, makar na sat vremena mjesečno, usklađeni u ritmu čitanja i u potrebi da budemo dio nečega većeg od vlastitih misli.

I upravo zato vrijedi pitati se gdje se takvi razgovori uopće događaju. U kojim se prostorijama, kafićima ili digitalnim kutovima okupljaju ljudi spremni izložiti svoje misli i dopustiti drugima da ih oblikuju. Hrvatska ima niz čitateljskih klubova koji nose tu istu energiju, od knjižnica koje brižno njeguju zajednicu pa sve do neformalnih grupa koje se rađaju na društvenim mrežama ili za stolovima kafića.

Razni lokalni klubovi u Hrvatskoj potvrđuju tu univerzalnu vrijednost, od tradicionalnih knjižnica do modernih inicijativa.

U Zagrebu, književni klub Booksa već godinama održava Čitateljski klub Plus. Ondje se čitaju suvremeni autori s prostora bivše Jugoslavije, a rasprave se vode u intimnom prostoru književnog kluba u Martićevoj. To je mjesto gdje se književnost doživljava kao način da se razumijemo u različitostima jezika i iskustava. Booksa se pokazuje kao dokaz da književni klub može biti i kulturna institucija i dnevni boravak, istovremeno.

Tu je i zagrebački KroBuk, posvećen suvremenoj hrvatskoj književnosti. Na svom prvom susretu u prosincu 2022. čitali su roman Franje Janeša Petlja u Book Baru. Autor im se pridružio, odgovarao na pitanja, zasvirao gitaru i pretvorio večer u događaj za pamćenje. KroBuk pokazuje da čitateljski klubovi nisu samo mjesto interpretacije nego i prostor neposrednog susreta pisca i publike, razgovora koji produbljuje svaku rečenicu iz knjige.

U Požegi, Gradska knjižnica vodi klub Č&Č - Čitam&Čilam namijenjen srednjoškolcima. Na njihovim se susretima mladi okupljaju jednom mjesečno, čilaju, čitaju i razgovaraju o pročitanim djelima. U toj opuštenoj i prijateljskoj atmosferi povezuju se i razmjenjuju ideje, grade prijateljstva i šire čitateljska iskustva izvan školskih obaveza.

U Vinkovcima djeluje Starbooks, zajednica žena koje svoje čitateljske navike pretvaraju u podršku i prijateljstvo. Lokalni mediji pišu kako njihova volja za čitanjem “spaja srca preko stranica”. Njihovi susreti nisu samo razgovori o knjigama, nego i prilika da se životne priče isprepletu s literarnima, pa klub postaje gotovo terapijski prostor i mjesto gdje knjiga daje snagu, a zajednica postaje utočište.

U Rijeci čitateljski klubovi već su godinama srce gradske knjižnice. Programi poput Najbolje godine ili novijih RiVali okupljaju ljude različitih interesa, od onih koji tek otkrivaju knjige do strastvenih čitatelja koji traže društvo. Susreti se odvijaju jednom mjesečno, uz razgovor o odabranoj knjizi, kavi i razmjenu preporuka. Atmosfera je to koja podsjeća na susrete prijatelja, a ipak uvijek ima onu dozu uzbuđenja kad netko pročita rečenicu na način koji nikome drugome nije pao na pamet.

U Čepinu djeluje KljučČ, klub ljubitelja čitanja koji se sastaje posljednjeg utorka u mjesecu. Susreti se odvijaju u knjižnici, ali atmosfera nije nimalo formalna, jedini uvjet je ljubav prema knjizi. Ljudi dolaze kako bi podijelili dojam, preporučili naslov ili jednostavno slušali druge. To je zajednica koja raste upravo iz tog jednostavnog čina dijeljenja i potvrđuje da i u manjim sredinama knjiga može biti snažan društveni magnet.

Velika Gorica pak ima svoj online prostor, Facebook čitaonicu gradske knjižnice. Tamo nema fiksnih termina ni obaveza, već se razgovori događaju neprekidno, kad god netko poželi podijeliti preporuku ili dojam. Ta otvorena digitalna platforma podsjeća koliko književnost može živjeti i izvan zidova knjižnica, na mjestima gdje su ljudi već svakodnevno prisutni. Čitaonica tako postaje virtualni prostor za sve one koji žele biti okruženi knjigama i razgovorom, ali bez vremenskih ograničenja.

Svi ovi primjeri pokazuju da su klubovi način na koji književnost cirkulira izvan privatnih polica. U njima se miješaju studenti i umirovljenici, ljudi koji se inače ne bi sreli, a ovdje dijele stol i naslov. Razgovori ne ostaju na knjizi, skliznu prema svakodnevici, prema onome što bi se inače prešutjelo. Klub je mjesto gdje izlazimo iz vlastitih navika čitanja, ali i iz navika šutnje. Ono što se događa između stranica i rečenica ponekad vrijedi više od same knjige i to je dokaz da literatura može biti i zajednica, krhka ali stvarna, koja traje barem onoliko dugo koliko traje razgovor.