Osobna karta Pipi Duge Čarape

Ona je neodoljiva, hrabra i dobroga srca. Neustrašiva je što ne čudi jer je najjača djevojčica na svijetu. Crvenokosa i lica posutog pjegicama ima najneobičnije kućne ljubimce, živi sasvim sama i dobro brine o sebi. On je junakinja mnogih djetinjstava, ona je Pipi!

Osobna karta Ime: Pippi* Potpuno ime: Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Langstrump ili prevedeno: Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova kćer Duga Čarapa Prezime: Duga Čarapa Roditelji: Pippina je mama umrla i o njoj Pippi kaže: "moja mama nije čovjek, ona je anđeo i živi na nebu. Sigurno viri kroz neku rupicu i gleda što radim"), tata je kapetan Efraim Långstrump (Duga Čarapa), a kad upoznajemo Pippi on je kralj na nekom dalekom tropskom otoku. kosa: crvena, u pletenicama zavezanima žicom dob: 9 godina kućni ljubimci: majmunčić Gospodin Nilsson i konj književna mama: Astrid Lindgren datum objavljivanja: 1945. u Švedskoj prevedena na: 64 jezika musical? da, u Japanu Pipi Duga Čarapa - junakinja *namjerno je pišemo onako kako joj je ime u originalu, bez "prevođenja"

VOLITE LI NAJJAČU DJEVOJČICU NA SVIJETU? VOLITE LI PIPI? Netko je od nas želio biti Pipi a netko Annika a sasvim pouzdano znamo i nekoliko dječaka koji su željeli biti Tommy. Sve bismo dali samo da možemo biti bliže toj čudesnoj djevojčici. Tako je bilo kod nas, u Hrvatskoj. Da su prevedene  knjige o Emilu, bilo bi mnogo Emila među našim vršnjacima, no ovako je Pipi kod nas najpoznatija junakinja Astrid Lindgren. Nije prevedena ni serija knjiga o Billu Bergsonu ili detektivu Blomkvistu, ni Kati ni Madicken. Čitatelji trilogije Stiga Larssona možda nisu shvatili zašto je tisak posprdno zvao Mikaela Blomkvista Kalle. No nekoliko je referenci na djela Astrid Lindgren kod Larssona pa će se svi koji su čitali Pipi možda sjetiti... Uostalom, Larsson je oblikovao lik Lisbeth Salander onako kako je zamišljao Pipi kao odraslu. To nam pokazuje koliko su knjige Astrid Lindgren ušle u svakodnevni život Šveđana i koliko je ona u kolektivnoj svijesti i nakon 70 godina koliko je prošlo od objavljivanja. Pipi je - zauvijek.

NAJOMILJENIJA ŠVEDSKA AUTORICA ZA DJECU Astrid Lindgren najveća je dječja književnica, ponosno će reći Šveđani. Kad su birali najbolje književnike milenija na prvom je mjestu bio Shakespeare, na drugom Kafka a na trećem - Astrid. U našem pamćenju ostala je "ona koja je napisala knjige o Pipi" jer Pipi je bila heroj našeg djetinjstva daleko prije Meride Hrabre ili Else. A sada, pitanje! Znate li koliko godina ima Pippi? Dok vi razmišljate ispričat ćemo vam priču o Astrid i Pipi.

Kako je sve počelo? Pipi Duga Čarapa je rođena jedne večeri u jednoj dječjoj sobi u Švedskoj. U toj je sobi u postelji ležala djevojčica Karin. Njezina je mama Astrid Lindgren, kako se priče već rađaju,  često pričala prije spavanja priču o djevojčici koja se zvala Pippi Långstrump. Prezime neobične djevojčice smislila je Karin moljakajući mamu da joj priča o toj neobičnoj djevojčici. Astrid je dobila ideju da priče zapiše i daruje ih kćeri za deseti rođendan. Tako je i bilo i morate priznati d aje to najbolji dar ikad. Srećom, kopiju je Astrid poslala izdavačkoj kući Albert Bonniers Förlagu koji su ga odbili. To Astrid nije bacilo u tugu jer je otkrila nešto jako važno: otkrila je koliko joj veselja pisanje pruža pa je brzo napisala još jednu priču "Britt-Mari obasjava tvoje srce (Britt-Mari lättar sitt hjärta"). I taj je rukopis poslala i osvojila drugu nagradu na natjecanju za Rabén & Sjögren’s natječaju za knjige za djevojčice (koja zemlja ima odvojene natječaje za knjige za dječake i djevojčice?) Ta je tvrtka prepoznala kvalitetu, tiskala ne samo "Brit-Mari" 1944. već i "Pippi Långstrump" 1945. a ilustracije Ingrid Vang Nyman u Švedskoj su sinonim za Pippi. U svakoj je zemlji Pipi izgledala drugačije, ali su se svi ilustratori pridržavali originalne Astridine ideje o crvenokosoj djevojčici s pletenicama koje vodravno strše iz glave, koja ima dvije različite dugačke čarape, prevelike cipele i živi s konjem na verandi i majmunčićem na ramenu Kad je u studenom 1945. Pippi stigla u knjižare u dva tjedna  prodano je 20 000 knjiga. Odmah da objasnimo i otkud Pipi. Iako možemo pomisliti kako svaka od nas ima malo Pipi u sebi, prvu je ideju o nestašnoj djevojčici mama Astrid dobila po školskoj kolegici svoje kćeri. Sonja Melin bila je Pipi i po izgledu i po divljem ponašanju jer je uvijek izazivala nevolje. Kad bi dolazila na rođendane rasturila bi pola kuće. Znamo i mi nekoliko takvih s dječjih rođendana naše djece, zar ne? No, vratimo se Pipi i tome kak je osvojila svijet.

Pipi odlazi u svijet Prvo knjigu prevode na danski, norveški i finski, a prevedena je na više od 64 jezika svijeta što je od Astrid Lindgren stvorilo ne samo svjetski poznatu književnicu već i sinonim za to kako se stvara sjajna dječja književnost. Da popularnost Pipi ne prestaje pokazuje i nedavno postavljen musical u - Japanu! Pipi je osvojila svijet i tako treba biti. Pippi, a na starom švedskom slengu ta riječ znači čudna ili nestašna, neobična je djevojčica po parametrima svakog roditelja. Prvo, živi sama. Drugo, njezin je kućni ljubimac  majmunčić gospodin Nielsen. Treće, na verandi drži konja koji nema imena. (konj je ime dobio u filmskim adaptacijama - Lilla Gubben ili "Mali stari čovjek" a ponegdje su ga prevodili kao Horatia ili Alfonsa). Nije jedna knjiga o Pipi već tri:  Zapravo su tri knjige - Pippi Långstrump, Pippi putuje i Pippi na Južnim morima. Tako su objavljivane u Švedskoj ali i u svijetu. Kod nas je objavljena samo jedna.

Što je Pipi promijenila (i koga užasnula)? Istina, Pipi je oduševljavala djecu, ali je plašila i zadavala brige učiteljima i roditeljima koji su mislili kako će sad sva djeca biti kao Pipi. Bili su sve glasniji pa je bilo mnogo kritika na račun tog "groznog lika nemoguće djevojčice". Kao da smo bile zločestije zbog Pipi? No, Pipini stavovi prema društvu, prema poretku užasnuli su krute ljude. Čak su i Francuzi zbog "anarhije i provokativnog karaktera" sve do 1995. tiskali Pipi Dugu Čarapu u - cenzuriranoj verziji!!! Pipi je imala utjecaja, naravno, ali dobrog pa je diljem svijeta ohrabrivala djevojčice da vjeruju u sebe, da su pravedne, hrabre i da se zauzmu za sebe. I da se dobro zabavljaju, da budu djeca a ne djevojčice u bijelim haljinicama koje moraju paziti da se ne zaprljaju. Djeca nisu lutke koje oblačimo i odjevamo. Djeca moraju biti djeca. Koliko god je to nekima jasn, nekima nje ( nikada neće b) pa je bl nrmalno za očekivati da će biti mnogo istraživanja o tome koliko je Pipi utjecala na ravnopravnost spolova. Jedni kažu da nije, drugi da jest. Djevojčica je neobična. Financijski je neovisna (ima kovčeg zlatnika). Zna pucati iz pištolja, a plovila je po svih sedam mora. Živi sama u viktorijanskoj kući vili Villakulla, ima konja i majmunčića. Ona je drska i ljubazna, ali se ne boji nzvati stvari i ljude pravim imenm. A toliko je jaka da konja može prenijeti s trijema na livadu kada se njemu ne da pomaknuti. Možda nije "samo" najsnažnija djevojčica jer je jednom podigla i najsnažnijeg čovjeka na svijetu. Pipi je, osim toga, dobra i odana prijateljica. Ne trpi nepravdu. Gdje je onda problem? U tome što ima i neobičan stav - ruši sve uobičajene norme i nije impresionirana s autoritetima što znači ni učitelja ni odraslih ako to nisu zaslužili. Tatu recimo, iznimno poštuje, prema mami Annike i Tommyja je pristojna. Ali ona grozna žena gospođa Prüzelius... pa zar i vi niste poželjee...? Pipi se suprotstavlja odraslima, da, ali - kojima? Nekompetentnima, uskogrudnima i zadrtima koji bi je najradije strpali u dom za nezbrinutu djecu gdje bi morala nositi haljinice i biti nalik na djevojčicu kako je neki odrasli zamišljaju. Podrezali bi joj krila, ukalupili bi je. Najgore što Pipi kaže je k vragu, ona ne psuje. Dobro, možda se izbelji. Sve je to, naravno, razbjesnilo odrasle koji su počeli govoriti kako je ona loš model: "Pa  kakva je to djevojčica, zamislite koji ona i kakav utjecaj na djecu može imati, a ne, djeca nikako ne bi smjela čitati takve knjige..." Malo nas podsjeća na priču s rock and rollom i hula hopom i mogli bismo nabrajati mnogo sramotnih primjera... Nitko zbog Pipi nije zapalio školu ili napravio nešto loše. Kult Pipi je imao veliki utjecaj na djecu i u vrtiću i školi i nedavno je jedan švedski društveni kroničar tvrdio, nakon toliko godina i dokaza kako zbog knjiga ljudi ne postaju kriminalci pa tako ni dobra djevojčica neće postati divljakuša (što Pipi ionako nije), kako je obožavanje Pipi "okrenulo svijet naglavačke i u školama i u obiteljima, ali i u terminima normalnog ponašanja". Ponovo se povela rasprava. Ali, najvažnije je da se dogodilo nešto što je opet Pipi predstavilo novim generacijama. Najbolje je da se Astrid Lindgren dogodilo što i Roaldu Dahlu i mnogim piscima za velike i male - neki su maštu preozbiljno shvatili. Možda su kritičari i cenzori, ponašajući se tako odraslo, shvatili Pipi preozbiljno. Jer upravo je umjetnost Astrid Lindgren (koja je i sama bila majka i osim kćeri kojoj je Pipi i posvetila, imala je i sina Larsa) u tome što smo kao čitatelji znali da je Pipi "zloćkasta" i da se tako ne smijemo ponašati. To ne znači da joj se nismo divili, da je nismo zavoljeli, da joj se nismo nasmijali od srca i da možda nekad nismo željeli biti tako - neustrašivi. Uostalom, njoj nitko ne govori što smije a što ne smije što nam je kao djeci jako privlačno. Ruku na srce, da djeca mogu kopati nos kada ih zasmeta "nešto" svi bi to radili da nema posljedica. No naši su očevi radili u tvrtkama, tvornicama i imali smo mamu. Pipina je mama umrla a tata je bio na nekom otoku gdje je, nakon bogate karijere kapetana, bio kralj urođenika. Imali smo pravila. Pipi je sama živjela i sama je stvarala pravila. Mi smo se kupali, prali kosu kada nam je rekla mama. Pipi je sama odlučivala kada je vrijeme za higijenu a nikada nije bila prljava. Nama su navlačili haljinice s puf rukavima, čipkama, dirndlice i končane dokoljenke, lakaste cipelice a Pipi je nosila haljinicu, pregaču i ogromne cipele u kojima je mogla vrtjeti prstima. Kako da nam ne bude junakinja? U najboljem smo slučaju mogli biti Annika ili Tommy, sestra i brat koji su bili Pipini susjedi, dobro odgojena djeca i dobri učenici. Uostalom, njihova mama nije nikada zabranjivala djeci da se druže s Pipi. Možda naše mame ne bi zabranile Pipi ni nama? Na Anniku Pipi nije loše utjecala. Naprotiv, Annika je bila uredna, slatka i dobra, tpičan uzorak djevojčice u postratnoj Europi. Nije bila ni avanturistički nastrojena, niti je aktivna niti je bezobrazna dapače, u Švedskoj kažu dosadna Annika za nekoga tko nema mnogo akcije u sebi. To je ljepota književnosti - kada u svakodnevni govor uđe objašnjenje po nekom liku iz dječje knjige. Niz je tako referenci na likove, na primjer, Templeton iz Charlottine mreže je veoma određen lik pa kad nekome kažu da je poput Templetona, zna se točno kakav j to čovjek- neugodan, sebičan i često kaže "ne". Pipi nas je ohrabrila da se zauzmemo za sebe, da smo hrabrije, da se zabavljamo. Pipi je napravila čuda. No, ona nije obična, to je sigurno. Ne pada na odjeću i šminku a kada se "uredi" onda je to toliko smješno da padamo s kreveta čitajući kako je na glavu stavila ogroman šešir a ugljenom "uredila" obrve, a crvenom je bojom namazala usne i nokte. Ima i rozete na onim svojim ogromnim cipelama, a haljina je večernja, zelena i do poda. Zamisliti da tako "zbigecana" ide na plac-- o da, smijali smo se ali se nismo rugali. Maštovita je, sama donosi odluke, ima samopouzdanja, ne boji se a to štose ne zna ponašati za stolom i kopa nos, nema osjećaja prema stvarima koje slomi i nema posljedica, što je uopće ne zanima učenje ni konvencije - kada se stavi na vagu Pipi ima mnogo više dobrih nego li loših odlika. Osim toga ona ima crvenu kosu. Ne "pati" od pjegica. Ona voli i prihvaća sebe baš onakvu kakva jest. Nije opterećena dijetom, kilogramima, odjećom, šminkanjem, uređivanjem, prenemaganjem. Ona nije starmala. Ona je samosvjesna. Ona je "zdrava u glavi". Od kako je unutar korica knjige ugledala svijet pomogla je milijunima djece da se oslobode, kažu, jer ih je spasila iz ruku odraslih zakona, dosadnih škola. Ali, ona se uvijek zauzima za slabe i za one koji su meta nasilnika. Zato su Pipi, to jest knjige o njenim dogodovštinama, bile cenzurirane u svim konzervativnim zemljama ili u onima koje su imale diktature. Utjecaj? Velik. Nesumnjivo. Kao i Pinocchio ili Čarobnjak iz Oza i Pipi Duga Čarapa je samo još jedno dijete književnosti koje nije poslušno. Njena je književna mama Astrid možda i nenamjerno stvorila lik djevojčice koja je terapeutski djelovala na generacije djece. Ona je sama u neku ruku i postala zvijezda, u pravom smislu. Prvo, 1995. je lansiran prvi švedski satelit kojeg su nazvali Astrid 1. U satelitu bili su instrumenti i svaki je imao svoje ime: Pippi, Mio i Emil - PIPPI (Prelude in Planetary Particle Imaging), EMIL (Electron Measurements – In-situ and Lightweight), and MIO (Miniature Imaging Optics) po Pipi, Emilu i Miou, njenim likovima iz knjiga. Astrid se našalila pa rekla da je ljudi sad trebaju zvati Asteroid Lindgren. Mali planet koji je otkrio 1978. sovjetski astronom Nikolaj Steapnovič Chernukh nazvao je #204 Lindgren - po Astrid. Tako su i Pipi i Astrid postale i svemirski popularne. A od 1990. u slovenskom se Velenju svake godine održava Pika Festival, najpopularniji dječji festival koji ime nosi po Pipi. Ona je tamo naime Pika Nogavička. A sigurno pamtite i napitak Pipi - na etiketi bočice bila je slika Pipi koja na slamku pije žuti sok. Nedavno je prijateljica bila u Švedkoj i mojoj je kćeri donijela lutkicu Pipi - kaže - kako da odolim, pa to nam je bila najdraža knjiga. Astrid je napisala preko 40 knjiga za djecu no nisu kod nas sve prevedene. Njena ostavština pak broji preko 120 naslova, scenarija, pjesama i slikovnica čine opus Astrid Lindgren a u njima je obradila djetinjstvo u selu i gradu, kriminalističke priče, probleme odrastanja, usamljenost, nepovjerenje u samog sebe, suoavanje s teškim životnim trenucima poput bolesti, smrti... No, koliko se god "odrasli" bunili na njene junakinje i junake mi, koji se sjećamo kako je bilo biti dijete možemo reći kako su nam njena književna djeca u ponekim trenucima bili - najbolji i najvjerniji prijatelji. Njene knjige i dalje su najčitanije, a Švedska čuva uspomenu na Astrid Lindgren. Blizu njene rodne kuće napravljen je spomenik koji se zove Astridin izvor a kombinacija je ružičnjaka od metala i vode jer Astrid nije željela spomenik sa svojim kipom. Ipak, jedan je u centru Osla i prikazuje Astrid koja sjedi za stolom. U travnju 2011. Švedska je banka najavila kako će nove novčanice koje su planirane za 2014.-2015. imati portret Astrid Lindgren. Snimljeni su i filmovi o Pipi a djevojčicu glumi Inger Nilsson koja je postala utjelovljenje najpoznatije djevojčice na svijetu. Rođena je 1949. a kasnije je glumila u nekoliko filmova. Ako vas zanima kako izgleda danas ovo je emisija u kojoj su se nakon dugo, dugo vermena sreli glumci iz Pipi na njemačkoj televizije: https://www.youtube.com/watch?v=5SDwHUrFch0 Marie Persson koja je glumila Anniku, rođena je 1959. i htjela je nastaviti s glumom ali uvijek su je gledali kao Anniku pa je odustala od glume. Sa Španjolcem kojeg je upoznala otišla je živjeti na Mallorcu, a kasnije je s drugim Španjolcem imala vezu i sina kojeg je rodila 1994. Imali su bar ali su ga nakon razvoda prodali. Marie radi kao njegovateljica. Pär Tomas Carl Sundberg, ili Tommy, rođen je 1957. u Stockholmu, s 13 godina je odustao od glume jer je, kako sam kaže, bio netalentiran. Studirao u Lundu, a radi u Malmou kao menager za tvrtku koja organizira promotivne kampanje. Nitko od troje djece koji su glumili u filmovima o Pipi nije u braku, samo Marie ima dijete. Kažu kako je popularnost koju su imali s filmovima o Pipi bila možda vuše prokletstvo nego li blagoslov. Novce nisu zaradili, imali su samo džeparac, učiteljicu na setu ali su imali i ogromnu slobodu pa su lunjali, recimo, po Stockholmu u 5 ujutro sami. I danas, kažu, ljudi ih prepoznaju kao Anniku ili Tommyja. Ni Inger nije napravila veliku karijeru iako je i dalje glumila. Pipi je bila u Švedskoj, Skandinaviji i Njemačkoj toliko popularna da su djeca imala dočeke tisuće i tisuće djece koja su vrištala, tražila autograme i nisu mogli nikuda izaći bez da ih slijede. "Da nismo bili djeca iz Pipi filmova" kažu, "imali bismo svaki po petoro djece ovako, to je bilo poput Beatlesomanije". Odgovor: ako je narasla i ako rosopas nije profunkcionirao, Pipi danas ima 69 godina! Naravno, samo kalendarski.

P.S. Nekome smo posudili "Pipi Dugu Čarapu" jer je "dijete imalo lektiru" ali nam našu Pipi nikada nisu vratili. Molimo da nam je vrate. Neizmjerno nam fali. Hvala.

P. P S. Pipi je vraćena.    

Sandra Veić Sukreški