Književnice koje su mijenjale i promijenile svijet
One su rušile barijere, krčile nove staze i progovorile o obiteljima, odnosima, očekivanjima društva u kojem su živjele, majčinstvu, ulozi žena, majki, kćeri, o običajima vremena u kojem su djelovale, otvarale su vrata u ženski svijet koji nije bio poznat. U svijetu i kod nas mnogo je sjajnih žena koje su se posvetile pisanju i književnosti. Dragojla Jarnević napisala je prvi hrvatski roman u nastavcima - "Dva pira" su izlazila u novinama 1864. godine. Marija Jurić Zagorka bila je prva novinarka u ovom dijelu Europe (George Sand je bila prva novinarka u svijetu) i stvorila je roman na hrvatskom kako bi se u nas počelo čitati na hrvatskom. Ona je najčitanija hrvatska književnica, na preporuku biskupa Strossmayera uspjela je ući u redakciju "Obzora" kao referentica za mađarsko-hrvatsku politiku, pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene. Vesna Parun je prva je žena u hrvatskoj književnosti koja je živjela isključivo od pisanja, Ivana Brlić-Mažuranić je četiri puta predložena za Nobelovu nagradu, a 1937. bila je prva žena u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti...
Tu su i Sapfa, Emily Dickinson, Zora Neale Hurston, Sylvia Plath, Harriet Beacher Stowe, Iris Murdoch pa i Nora Ephron, Amy Tan, Daphne du Maurie, Shirley Jackson... mnogo, mnogo sjajnih žena, spisateljica, književnica. Ovo je tek njih nekoliko.
Ona je jedna od najpoznatijih književnica 18. stoljeća, ali i svakog stoljeća nakon, sve do našeg, 21. Njena popularnost ne pada. Napisala je šest velikih romana, stvorila nezaboravne likove – i ženske i muške – a čitanje svakog, čak i kad ih čitamo ponovo drži nas u neizvjesnosti: hoće li Lizzie shvatiti koliko je sjajan Darcy, hoće li se kapetan Wentworth vratiti Ann? Strepimo nad Marianne, navijamo za Elinor... J No nisu to "laki" ljubić koje "vole žene". Jane je jedna od prvih književnica koja je kritizirala i komentirala britansko zemljoposjedničko plemstvo, kroz zaplete istraživala ovisnost žena o braku ili opisala žene koje su bile u potrazi za ekonomskom sigurnošću. Žena se tada naprosto morala "samo" što bolje udati... Mnoga je djela objavila anonimno, pa je za života uživala malo slave. Nakon smrti stekla je status sjajne, voljene i cijenjene književnice, a njenih je šest romana rijetko izlazilo iz tiska.
Mary Shelley
Kad netko objavi roman s 18 godina i to velik, dobar i sjajan roman – to je svakako stvar o kojoj se priča. A takva je bila Mary Shelley, kraljica gotičke fantastike, danas priznata kao jedan od ranih stvaratelja žanra znanstvene fantastike.
Otac joj je bio poznati politički filozof William Godwin, a majka feministička aktivistica Mary Wollstonecraft. Mary je odgojio otac jer je majka umrla nakon porođaja. Stekla je bogato, ali neformalno obrazovanje s ocem koji je promicao anarhistički način života. Kad se zaljubila i pobjegla te se kasnije udala za prelijepog pjesnika Percyja Shelleyja bio je to skandal i pol – on je bio oženjen, a ona maloljetna. Neuredan život, premalo novaca, trudnoća za trudnoćom, gubitak djece te na kraju, Shelleyeva pogibija nisu slomili tu hrabru, mladu ženu. Život je posvetila promoviranju njegovih djela i da nije bilo njene upornosti upitno je koliko bi se za Shelleya danas znalo, tvrde. I da, ponovit ćemo - roman "Frankenstein" napisala je kao - tinejdžerica. Bila je i istaknuta urednica, pisala je, radila na djelima svog muža, romantičarskog pjesnika i filozofa, prvog vegetarijanca u književnosti. Izvanredna, neobična ii hrabra žena!
Emily Brontë
Emily poznajemo je njenom jedinom romanu, "Orkanski visovi". Prvo je objavljivala pod pseudonimom Ellis Bell, bila je plodna pjesnikinja, a njezino pisanje u to vrijeme podiglo je prašine, no odmah je prepoznato kao sjajno i danas se smatra 'genijalnim'. Njezina najpoznatija zbirka djela, "Pjesme Currera, Ellisa i Actona Bella", bila je zbirka koju je objavila sa sestrama Charlotte i Anne. A onda je napisala i objavila roman
"Orkanski visovi" iz 1847. koji je i danas pojam romantične i gotičke fikcije. Naoko prča o dvije obitelji veleposjednika koji žive na vrištinama zapadnog Yorkshirea, roman je mnogo, mnogo više. Earnshawovi naime imaju usvojenog sina, Heathcliffa koji se odmah poveže s prelijepom ii divljom Cathy. Roman aje izazvao skandal, ali i postao klasikom. Heathcliff je postao pojam romantičnog junaka, no on je on mračan lik koji nanosi zlo.
Charlotte Brontë
Emilyna sestra je veliko ime viktorijanske književnosti, a njen je najpoznatiji roman "Jane Eyre" (1847.). Najstarija od tri sestre koje su preživjele odraslu dob, pisati je počela tek nakon što se propala škola koju su sestre otvorile. Iako su izdavači prvo odbili njezin prvi roman, "Profesor", drugi roman, "Jane Eyre" bio je dobro prihvaćen od kritike i postao je kapsula u povijesti britanske književnosti. Charlotte je bila jedna od najranijih književnica koja je eksperimentirala s različitim pjesničkim oblicima, uključujući dugu naraciju i dramatični monolog - ali je kasnije odustala od poetskog pisanja nakon uspjeha svoje proze. Do danas je priča o neuglednoj djevojci (kakva je i sama bila) klasik. Fenomen sestara Brontë uključuje i mnoga istraživanja, pa tako znamo da je Charlotte bila možda čak i najmanje talentirana u super nadarenoj obitelji, ali svakako najsnažnije volje. Najdulje poživjela pa se raspravlja i o tome je li uništila nakon Emilyne smrti njene rukopise.
Iako svi njeno ime vežu uz "Male žene" Louisa May je bila i te kako plodna književnica. Pisala je romane, priče i pjesme. No serijal "Male žene" dao je mnogo veći književni doprinos nego što se čini na prvi pogled. Odrasla je u Novoj Engleskoj, jedna je od četiri kćeri nekonvencionalnih roditelja i od mladosti je naporno radila – pisala je i kako bi pomogla obitelji koja je bila na rubu siromaštva. Roman "Male žene" objavljen je, na nagovor izdavača 1868. Taj nježan roman za sve generacije koji je i danas jedan od najpoznatijih djela njezin je prvi veliki književni uspjeh, nakon što je pisala za "Atlantic Monthly" od 1860. Početkom 1860-ih objavila je niz jezivih kratkih priča za odrasle pod pseudonimom A. M. Barnard, pokušavala se probiti na književnu scenu, i onda, na nagovor napisala je priču o malim ženama, sestrama March. Taj je polu-autobiografski roman oduševio svijet. Tako je ostalo do danas, s nastavcima "Djevojčice rastu" koji se objavljuje s "Malim ženama" i još dva - "Mali muškarci" i "Dječaci gospođe Jo". S debitantskim romanom koji joj je dao platformu i glas, postala je aktivna članica raznih abolicionističkih i feminističkih reformskih pokreta, radila je na ženskom pravu glasa sve do smrti 1888.
Gertrude Stein
Pionirka, američka spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka i kolekcionarka umjetnina, Gertrude Stein bila je ključna figura feminizma ranog 20. stoljeća - u doslovnom i književnom smislu. Primijetili su je zahvaljujući njenom 'čudnom' stilu života i modernističkom stilu pisanja. Kao zagovornica avangarde, oblikovala je umjetnički pokret koji je rušio tradicionalne norme ženstvenosti, stila pisanja i forme. Njezini eksperimentalni kreativni stilovi uključivali su i korištenje "pokvarene" gramatike i nelogičnih tokova pisanja ("Tender Buttons: Objects, Food, Room" iz 1914.), ponavljanje rečenica za naglašavanje i preoblikovanje tradicionalnih koncepata u kasnijim djelima ("Stvaranje Amerikanaca").
Rođena je u Pittsburghu, Pennsylvania, odrasla je u Kaliforniji, studirala je medicinu i izgledalo je da će biti veliko ime kao briljantna studentica no sve je ostavila. Preselila jeu Pariz,u Francusku koju je do kraja života nazivala domom. Bila je vlasnica i domaćica slavnog salona u Parizu, gdje su okupljali najveći književnici i umjetnici tog vremena, neki pogubljeni, neki u potrazi za stilom, dolazili su kod nje, djelila im je savjete, davala poticaj, tetošila i učila - pa pozivala za stol na koji je jela iznosila njezina životna partnerica Alice B. Toklas, sitna i neugledna, gotovo ružna žena s brkovima koju su svi - obožavali. Gertrude je te svojevoljno u Frabcusku prognane umjetnike nazvala "Izgubljenom generacijom". Dok je Gertrude plovila umjetnički vodama Alice je vodila kućanstvo njenu karijeru, dom, pazila da ima svoj mir. Gertrude je napisala "Autobiografiju Alice B. Toklas" koja je postala veliki hit, a njena je i ona slavna rečenica "Rose is a rose is a rose is a rose" - jer stvari jesu kakve jesu, zar ne?
Virginia Woolf
Engleska književnica s početka 20. stoljeća jedan je od najvažnijih glasova, možda je i najmodernističkija autorica svog razdoblja. Izazivala je društvene nepravde prema ženama u ranim 1900-ima, testirala i ugradila različite književne načine u moderni leksikon kreativnog pisanja. Drže je pionirkom u korištenju struje svijesti kao narativnog sredstva, posebno u romanu "Vlastita soba". Rođena je u velikoj, imućnoj obitelji u južnom Kensingtonu u Londonu - s majkom, ocem i petero braće i sestara. Školovala se kod kuće pa studirala na ženskom odjelu King's Collegea u Londonu klasiku i povijest. Počela je profesionalno pisati 1900. jer ju je otac ohrabrivao u tom, tada neobičnom ili barem rijetkom pozivu za djevojku. Virgínia je preselila u bohemsku londonsku četvrt Bloomsbury, bila dio slavne grupe "Bloomsbury", živjela nekonvencionalno. Za života, pa čak i dugo nakon njezine smrti bila je i ostala istaknuta književna figura. Udala se 1917. za Leonarda Woolfa s kojim je osnovala Hogarth Press, izdavačku kuću koja je tiskala većinu njezinih radova. Objavila je preko 20 različitih knjiga, bila je središnji predmet pokreta feminističke kritike 1970-ih, navođena kao "nadahnjujuća" i privlačila veliku pozornost na svoju književnost. Njeno je i jedno od najljepših pisama: oproštajno pismo koje je napisala voljenom mužu i utopila se u rijeci. Patila je od strašnih depresija i odlučila - otići...
Agatha Christie
Ona je kraljica detektivskih krimića. Guinnessova knjiga rekorda priznala je kao najprodavaniju spisateljicu fikcije svih vremena. Njezini su romani prodani u više od dvije milijarde primjeraka diljem svijeta - dama Agatha Christie doista je promijenila svijet književnosti koliko god možete raspravljati jeli to što je pisala književnost ili "samo" dobri, mudri krimići. Stvorila je lik detektiva Herculea Poirota i visprenu gospođicu Marple. Napisala je i najdugovječniju predstavu, "Mišolovka", whodunnit žanra koja se prikazuje na West Endu od 1952., iste godine kada je Elizabeta II. stupila na prijestolje. Rođena je u bogatoj obitelji više srednje klase u Devonu, udala se za hohštaplera, nestala (a da i danas ne znamo zašto i kako što je i tema hita "Afera Christie"), a onda sreću našla sa svojim drugim mužem, arheologom s kojim je putovala po svijetu na ekspedicije. Preselili su u Wallingford u Oxfordshireu, gdje je preminula s 85 godina, slavna, popularna i obožavana. Njena su djela, a napisala je više od 70 romana, i dalje popularna među obožavateljima detektivske fikcije.
Harper Lee
U književnosti nije česta pojava da netko napiše jedan roman ili jedno djelo i postane - ikona. A to je napravila Harper Lee. Napisala je samo Jedan roman - ali kakav. Za njega je dobila Pulitzerovu nagradu, preko noći postala slavna, po romanu je snimljen sjajan film. Roman "Ubiti pticu rugalicu" svijet je upoznao 1960., Pulitzera je dobila 1961., film je snimljen 1961. a popularnost joj nije donijela sreću. Naprotiv, njen joj je prijatelj iz djetinjstva Truman Capote zamjerio uspjeh iako mu je pomogla, i to jako pomogla, u pisanju "Hladnokrvnog ubojstva": zgađena svime ona se - povukla. Živjela je mirno u svom gradu i rijetko se pojavljivala u javnosti.
Njeno joj je djetinjstvo u Monroevilleu, Alabama dalo ideju za roman. Njezin otac, bivši novinski urednik, poslovni čovjek i odvjetnik, služio je u Državnom zakonodavstvu Alabame od 1926. do 1938. Branio je dvojicu crnaca optuženih za ubojstvo bijelog skladištara. Obojica su proglašeni krivima i obješeni. Pamtila je nemire, napetost u gradu, polariziranje stanovništva...
Zahvaljujući ogromnom uspjehu knjige, Lee je primila nagrade i počasne titule, uključujući Goodreads Choice Awards za najbolju fikciju 2015. i Predsjedničku medalju slobode 2007. za doprinos književnosti.
Danas se njena djela naširoko predaju u školama u SAD-a, potiču učenike da nauče kako biti tolerantni, bez predrasuda, jer postoji samo jedna vrsta ljudi - ljudi. Godine 2006. britanski su knjižničari knjigu čak stavili ispred Biblije, nazvavši je romanom koji bi "svaka odrasla osoba trebala pročitati prije nego što umre". Napisala je i nekoliko kratkih eseja npr. ogled o povijesti Alabame (Romance and High Adventure, 1983). A onda je kao bomba odjeknula vijest da je napisala još jedan roman - "Idi, postavi stražara", zapravo prvu verziju "Ptice"...
Alice Walker
Jedna od najuspješnijih književnica u povijesti ženske književnosti je 79 godišnja Alice Walker. Prva je Afroamerikanka koja je osvojila 1982. Pulitzerovu nagradu za svoj roman "Boja purpura" i od tada je nagrađena s više od 15 nagrada za pisanje i društveni aktivizam, uključujući i onu za ljudska prava koju dodjeljuje Global Exchange (2007). U dvije je Kuće slavnih - 2001. primljena je u Kuću slavnih pisaca u Georgiji, a 2006. u Kuću slavnih u Kaliforniji u Kalifornijskom muzeju za povijest, žene i umjetnost. Objavila je 17 romana i kratkih priča, 12 publicističkih djela te razne zbirke eseja i poezije. Alice je izuzetna žena i književnica.
Slijepa je na desno oko nakon ozljede koju je dobila s osam godina u igri s jednim od svoje braće koji ju je slučajno pogodio strelicom. Kakokao crnci nisu smjeli koristiti automobil nisu na vrijeme stigli do liječnika - oko se inficiralo i trajno je oslijepila. Povukla se u osamu i družila se samo s knjigama. No počela je gubitak vida prihvaćati kao svoju sudbinu, čak i kao dar. "Na duhovnoj razini, to je kao da svojim vidnim okom vidim ono što je preda mnom, a svojim nevidnim vidim ono što je skriveno. Više je osvijetlio život nego što ga je zamračio".
Maturirala je kao najbolja u generaciji unatoč rasnim i ekonomskim preprekama, jer joj je izbor srednje škole bio ograničen - nije svaka škola bila otvorena za crnce u Georgiji. Pohađala je srednju školu Butler Baker, jedinu školu u Eatontonu tada dostupnu crncima i dobila punu stipendiju države Georgije za akademsku izvrsnost. Njen je treći roman 'Boja purpura' iz 1982. u svijetu njeno najpoznatije djelo. Za njega je dobila i National Book Award za fikciju 1983. Alice nikada niije smatrala rasu preprekom za svoj život, koliko god da je njena boja kože tada bila izvor problema u bijeloj Americi - Alice i Melvyn Leventhal ušli su u povijest kao prvi legalno vjenčani međurasni par u Jacksonu, državi Mississippi. Udala se za bijelca, Židova kada je rasna diskriminacija bila vrlo opipljiva u Americi, osobito na jugu. Alice i Melvyn su tada živjeli u Mississippiju i morali su otputovati u New York da bi se vjenčali u ožujku 1967. Dvije godine nakon dobili su kćer. Razveli su se 1976. po njenim riječiima i zbog napetosti oko njihovih rasnih razlika. Alice identificira humanizam kao jednu od ideologija po kojoj živi - to je ideologija koja promiče jednakost za sve ljude i zalaže se za očuvanje dobrobiti i dobrote ljudske rase. Bori se protiv rasne diskriminacije i rodne nejednakosti, identificira se kao humanistica pa ne čudi što ju je Američka humanistička udruga 1997. proglasila humanisticom godine. Dobro razumije i opisuje rasne probleme i važnost korijena - njezina prabaka po majci Tallulah, bila je iz plemena Cherokee, pa je 1994. zakonski je dodala Tallulah-Kate svom imenu u čast svoje majke, Minnie Tallulah Grant, i prabake Tallulah.
Danas je vitalna Alice, jedna od američkih blaga, puna strasti za vrtlarstvo, cvijeće i vrtove. Vrtlarstvo je inspiriralo neka njezina pisanja, poeziju i eseje. Živi u Kaliforniji, na osamljenom imanju s puno mjesta za vrtlarenje. Pogledajte njezinu stranicu alicewalkersgarden.com.
Kanadska pjesnikinja i spisateljica dugo je već i omiljena i priznata. Danas je svima najpoznatija je po distopijskom romanu "Sluškinjina priča" (1985), koji joj je donio ogromnu popularnost - osobito nakon snimanja hit američke TV serije, adaptacije originalne knjige. Ono što je zastrašujuće je njezina izjava kako roman nije "samo" izmislila: takve se stvari stalno događaju negdje u svijetu.
Njena djela pokrivaju različite teme koje su i danas relevantne - o rodu i identitetu, religiji, klimatskim promjenama, "politici moći" i moći jezika. Kombinacija tih tema s njenim oštrim književnim jezikom čini je predmetom proučavanja mnogih sveučilišta, studenata i književnih teoretičara. Osvojila je brojne nagrade za pisanje, uključujući dva Bookera, nagradu Arthur C. Clarke i nagrade PEN centra SAD za životno djelo. U nas je dobro zastupljena pa njezine sjajne knjige nađite na: Atwood
Joanne Rowling, poznatija kao J. K. Rowling napravila je čudo. Britanska spisateljica, filmska producentica i scenaristica najpoznatija je po serijalu dječjih - YA knjiga o Harryju Potteru.
Nakon što je radila kao istraživačica i tajnica za Amnesty International 1990. je osmislila serijal o Harryju Potteru dok je sjedila u vlaku koji je kasnio za London. Sedam je godina radila na prvom nacrtu knjige o dječaku, siročetu koji živi zapravo groznim životom sve dok ne dobije pismo - poziv za jednu posebnu školu. Njezin je prvi roman "Harry Pooter i kamen mudraca" odbilo 12 različitih izdavača, a rukopis je kupio pametan Barry Cunningham - dajući joj platformu koja joj je bila potrebna za pokretanje svoje fantastične serije knjiga. Harry je nevoljeno i zlostavljano dijete, ne zna mnogo o svojim roditeljima, oodgaja ga hladna teta, a tek će u toj školi saznati i svojoj prošlosti, steći prijatelje i odrastii. J. K. je osvojila je mnogo nagrada i prodala više od 500 milijuna primjeraka knjiga pa je danas najprodavanija živuća autorica u Britaniji. Priznata je i kao najprodavanija dječja autorica u povijesti. Djecu je vratila čitanju, knjigama i time osigurala svoje mjesto kao jedna od najvažnijih književnica.
Karen Blixen
Nepravedno je da i dalje na koricama nekih izdanja njezine knjige "Moja Afrika" piše da je autor Isak Dinesen, iako je sama odabrala to ime. Jer, ne tako davno, knjige su bolje prodavali muški pisci. Karen je bila Dankinja koja je živjela u Keniji, u Africi, na imanju na kojem je pokušavala uzgojiti kavu. Potječe iz velike i talentirane obitelji, pisala je i slikala cijelog života, a onda se udala za ljubavnikova brata i odselila na drugi kraj svijeta. Tamo će pronaćii mir, ljubavm, prijatelje, oboljet će i puknut će joj srce. Tek kad se iz Afrike vratila u Dansku - bolesna i slomljenog srca i duše, počela je pisati i to na engleskom. Prvo, priče koje je plela kao nitko do tada. Nekoliko je puta nominirana za Nobelovu nagradu za književnost, postala je prvo slavna u Americi, a tek onda u Danskoj. Njezini opisi života u Africi, spajanje crne kulture s onom invazivnom bijelom kojoj nikada zapravo nije pripadala, njezine priče, gotičke, mračne, s naglašenim nordijskim elementima očaravajuće su štivo. Popularnost joj je donio film u kojem je fokus na ljubavi Karen i Denysa. Možda nepravedno, ali njezina su djela tada nanovo otkrivena... Njezine su i gotičke i zimske priče divno štivo, a "Babettina gozba" još jedan pravi pravcati dragulj...
Književnica i urednica, rođena je i odrasla u Lorainu, Ohio, a poznata je po autentično prikaže iskustvo crne Amerike u nepravednom društvu. Njezini se junaci obično bore pronaći sebe i svoj kulturni identitet. Njen poetski stil i često fantastičan (magični realiizam) stil pisanja daje njenim pričama veliku snagu i teksturu. Nakon magisterija iz američke književnosti na Sveučilištu Cornell 1950-ih etablirala se u književnom svijetu kad je dobila posao kao prva crna urednice fikcije u Random Houseu u New Yorku krajem 1960-ih. Međutim, tek 1970-ih i sredinom 1980-ih Morrison je razvila svoju reputaciju autorice i objavila svoja najpoznatija djela. Bila je nevjerojatno uspješna, nagrađena mnogim priznanjima, a 2012. američki joj je predsjednik Obama uručio Predsjedničku medalju slobode. Dobila je 2016. nagradu Saul Bellow za postignuća u američkoj fikciji; a 2020. je primljena u Nacionalnu žensku kuću slavnih. Toni je prva Afroamerikanka koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost 1993.
Engleskinja Sadie Adeline Smith proslavila se 2000. nakon što je njezin debitantski roman "Bijeli zubi" postao međunarodni bestseler. Taj početni mega uspjeh od tada ju je doveo do osvajanja niza nagrada, uključujući James Tait Black Memorial Prize i Betty Trask Award. "Bijeli zubi" postavili su ton njenog stila pisanja. Poznata je po ekscentričnim likovima, pronicljivom humoru i žustrim dijalozima. Njezina se fikcija često bavi raspravama o tretmanu rase, vjere i kulturnog identiteta. Počela je raditi kao "pisac u rezidenciji" na Institutu za suvremenu umjetnost u Londonu, predavala je beletristiku na Umjetničkoj školi Sveučilišta Columbia, a od 2010. redovita je profesorica na fakultetu za kreativno pisanje Sveučilišta u New Yorku, i redovita je suradnica The New York Review of Books.
Njene knjige možete pronaći na: Zadie Smith
E. Annie Proulx
Kod nas, nažalost, nije previše poznata, no Annie Proulx je jedna od najuglednijih suvremenih američkih živućih književnica koja je osvojila gotove sve moguće književne nagrada. Dobro, to ne mora značiti sve, ali je pokazatelj da je riječ o izvanrednoj spisateljici. A to 87 godišnja Proulx jest. Za drugi je svoj roman "Shipping News" (Obavijest o kretanju brodova) je 1994. dobila Pulitzera. Divan roman! Najpoznatija je po priči "Planina Brokeback", no to je samo jedna od priča iz njenih zbirki koje su književni dragulji. Osvojila je ii PEN/Faulkner za fikciju za svoj prvi roman "Razglednice". S drugim je osvojila i Nacionalnu nagradu za fikciju SAD-a, a po njemu je snimljen odličan film 2001. No kratka priča "Planina Brokeback" za koju je dobila prestižnu nagradu O. Henry proslavila je Annie zbog filma nagrađenog Oscarom, BAFTA-om i Zlatnim globusom. Ali to treba biti tek poticaj da čitate njezine briljantne priče.
Sandra Veić Sukreški
