Košarica
Izbornik

Čudesni grm – klasik dječje književnosti koji rado čitaju i veliki – priča o jednoj zaista neustrašivoj mami

Čudesni grm – klasik dječje književnosti koji rado čitaju i veliki – priča o jednoj zaista neustrašivoj mami

Neka vas ne prevari - niste li ljubitelj znanstvene fantastike - što ovu knjigu nerijetko svrstavaju u taj žanr. Objavljena je 1971. kad je znanost "trpana" u SF, iako ovdje ima i znanosti. Ovo je jedna od najomiljenijih knjiga za malene i one malo veće pa je red da je predstavimo.

Gospođa Frisby majka je četvero djece, a prošlog je ljeta ostala udovicom. Žive u svom domu, rupi u farmi gospodina Fitzgibbona. Da, rupi jer ovo je jedna mišja obitelj. Svakoga proljeća pa tako i ovog, Fitzgibbon se priprema na proljetno oranje i tada sve životinje sele u svoje ljetne kuće. Ali, gospođa Frisby ima veliki problem. Njezin je sin Timothy dobio tešku upalu pluća. Moli g. Agnesa, prijatelja pokojnog muža da joj da neki lijek, no Timothyju treba mir i nipošto se ne smije micati. Kad se sva zdvojna vraća od Agnesa, naleti na vranu koju napada mačak Dragon (Zmaj) i pomogne mu. On je beskrajno "smotana" i nespretna mlada vrana Jeremy (Jeremija) koji iz zahvalnost odluči pomoći zdvojnoj mami-mišici. Što učiniti sigurno zna sova! Gospođa Frisby je prestravljena – zna da su miševi omiljeno jelo sova, no zbog sina skupi hrabrost. Sova ima jasan odgovor – oranje će ih sve ubiti i jedini je način napustiti što prije dom – neka Timmyja što toplije odjene i na njega pazi za vrijeme selidbe – nema drugog načina. "Niste rekli kako se zovete" na kraju je pita. "Gospođa Frisby" kaže majka s jecajem u grlu jer je sova rekla točno ono čega se bojala – ili će pobjeći bez Timmyja i on će umrijeti ili će ostati svi zajedno i – umrijeti. Sova se okrene, naglo joj se približi i zagleda u njene uplakane oči. "Jeste li rekli gospođa Frisby?... u rodu s Jonathanom Frisbyjem?" Jer, objasnila je – Jonathanovo je ime poznato u ovim šumama, i ako je ona njegova udovica, stvari izgledaju sasvim drugačije..:" Predlaže, s velikim poštovanjem, da gđa Frisby ode – štakorima koji će preseliti kuću na sigurno. Samo neka ode do ulaza u njihov dom, ružin grm i čuvaru Justinu kaže da dolazi na preporuku Sove i da želi vidjeti Nicodemusa. Jer, štakori nisu poput miševa, ali ni poput drugih štakora i neka im svakako kaže da sova predlaže da presele dom Frisbyjevih u zavjetrinu kamena. Na kraju dodaje: "I, gospođo Frisby, molim vas, ne zaboravite da sam se ja iskreno divila vašem pokojnom mužu, premda ga nikada nisam upoznala..."

Štakori se također trznu na ime njezinog muža, a oni su zaista neobični - imaju pismeno i mehanizirano društvo. Imaju i tehnologiju poput dizala, priključili su se na električnu mrežu farmera pa imaju i rasvjetu i grijanje i stekli su mnoge ljudske vještine, pa npr. spremaju hranu za zimu. Njihov vođa, Nicodemus, govori gđi. Frisbyju kako su postali pametni - znanstvenici koji rade za laboratoriju u Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje (NIMH) love štakore i na njima izvode pokuse. Kako se s prirodom nije za šaliti, štakorima se povećala inteligencija do te mjere da sposobni čitati, pisati i upravljati kompliciranim strojevima, a povećana im je dugovječnost i snaga. Otkriva i zašto svi cijene Jonathana, a iz poštovanja prema njemu, štakori pristaju premjestiti kuću na mjesto sigurno od pluga. No tek sada počinje avantura...

Roman o miševima i štakorima odmah je "pokupio" brojne nagrade - nagradu Lewis Carroll Shelf , medalju Newbery i nagradu National Book; nagradu Mark Twain; pa Pacific Northwest Library Association Young Readers’ Choice Award i William Allan White za dječju knjigu 1974. godine.
Dogodilo se još nešto – do tada neviđeno – hvalili su je književni kritičari, roditelji, djeca i - znanstvenici. "Knjiga je kombinacija znanstvene fantastike i životinjske fantazije" koja opisuje "fantastične situacije sa znanstvenom točnošću" pisali su. Znanstvenica Paula T. Connolly istakla je O'Brienovu "gradaciju moralnog razumijevanja i krivnje" dok se bavi "tako problematičnim pitanjima kao što su uloge znanosti i tehnologije, identiteta, idealizma, obiteljskog života, oblika zajednice i načina preživljavanja." A onda su znanstvenici i stručnjaci istakli drugi važan moment - čitanje omogućuje štakorima da stvore napredno društvo nalik čovjeku; čitanje štakorima služi da otkriju zašto ih ljudi ne vole; znanstvene i filozofske rasprave pomažu štakorima da shvate koja je njihova uloga u svijetu i da, žele li biti nešto više od lopova, moraju postati samoodrživa zajednica." U biti, rekao je književni teoretičar Joe Sanders, "Robert C. O'Brien promiče čitanje kao sredstvo osnaživanja što je važna lekcija koju djeca uče čitajući ovu knjigu."

Deset godina nakon objavljivanja, priča je adaptirana za dugometražni crtani film kao "Tajna NIMH-a" (1982) u nas prevedena kao "Čudotvorni grm". Izmijenjeno je ime hrabre mame iz Frisby u Brisby jer je previše sličila na igračku "frisbee". Glasove su dali slavni Derek Jacobi (Nicodemus), Peter Strauss (Justin), John Carradine (Sova) i Dom DeLuise (Jeremy), a već se godinama priprema i nova verzija...
Roman je 2012. zauzeo 33. mjesto na listi "100 najboljih dječjih romana" koju je objavio School Library Journal.

Otkud ideja? Inspiraciju je Robert C. O'Brien dobio zbog istraživanja Johna B. Calhouna o dinamici populacije miševa i štakora na Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje od 1940-ih do 1960-ih. O'Brien je bio novinar no kako je godinama bolovao od glaukoma i morao smanjiti vrijeme u redakciji National Geographica i počeo je pisati romane za djecu. Drugi mu je roman bio ova čarobna i pametna priča o jednoj hrabroj majci – kakve mame obično jesu - koja će sve učiniti da spasi dijete. Na žalost, napisao je samo četiri romana, posljednji je bio roman za mlade (koji su završile njegova udovica i jedna od kćeri i koji je po objavljivanju dobio nagradu) jer je 1973. umro sa samo 55 godina od zastoja srca. Njegova je kći Jane Leslie Conly napisala još dva nastavka o gospođi Brisby i štakorima NIMH-a.

I – još nešto. Kako je roman "Crni ljepotan" promijenio pogled Engleza na tretiranje i korištenje životinja tako je ovaj utjecao na američke poglede na znanstvenu tehnologiju. U eseju iz 2019., znanstvenica Rose Silver američkih studija Arahshiel napisala je kako roman "Gospođa Frisby i štakori iz NIMH-a" odražava "mnoge znanstvene i tehnološke tjeskobe prisutne u američkoj kulturi 1960-ih." Tada je znanstveni napredak – osobito na polju genetike – "povećao strahove o sve većoj prodornosti tehnologije u svakodnevni život", a kultura straha počela je rasti oko neetičkih medicinskih i znanstvenih istraživanja i pokusa, što se u velikoj mjeri odražava u knjizi. Po njoj "O'Brienova knjiga predstavlja primjer tehnološkog razvoja koji je loše završio, dajući i djeci koja čitaju knjigu i njihovim roditeljima o čemu razmišljati."

Naslovnicu hrvatskog izdanja napravio je bivši profesor slikarstva na ŠPUDu, a danas priznati (fenomenalni) ilustrator Milivoj Ćeran, a knjigu je zaista lijepo prevela Nada Šoljan.

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-11-30 17:44:42