Matija, svjedočanstvo jedne mame – Dijana Brnčić – osvrt na jedan izuzetan mladi život

Priča koja zaslužuje da bude objavljena na Majčin dan. U jednom dahu sam pročitala nevjerojatno dirljivu i toplu ljudsku priču o roditeljima čije je dijete oboljelo od najteže bolesti i umrlo. Kako se jedna majka suočava s najvećim izazovom života, od ljubavi do tuge, od krivnje do  straha i na kraju gubitka? Postoji izraz za dijete koje je izgubilo svoje roditelje – siroče. Postoji izraz za bračnog partnera koji je izgubio bračnog partnera – udovac ili udovica. Jedino ne postoji izraz za roditelje koji su izgubili svoje dijete. Što nam to govori? Nije lako vidjeti koja  je pouka i kakav je smisao da roditelj na tako okrutan način izgubi svoje dijete. Od početka do kraja život je škola ispunjena individualnim testovima i izazovima. Kad naučimo sve što smo mogli naučiti i kad smo podučili druge o svemu što smo ih mogli podučiti, vraćamo se kući. Tako se i Matija vratio kući. Kod njegove bolesti i dugogodišnje patnje jedna od lekcija je bila naučiti svoje roditelje suosjećanju i ljubavi. Kroz cijelu knjigu pitamo se zašto je baš Matijinim roditeljima i Matiji Bog dao tako mnoga iskušenja i zašto se činio tako nemilosrdnim. Bacalo ih je naprijed i natrag. U svoj toj tuzi, Matijin otac nije izdržao. Umro je od moždanog udara usred Matijinih teških kemoterapija. Na trenutke u knjizi jednostavno i sami puknete od tuge. Nikada nismo spremni za još veće pouke ili još veće izazove. Na kraju se sve te noćne more pretvaraju u blagoslove koji postaju dio života. Gubitak pokazuje što je dragocjeno dok nas ljubav uči tko smo.  Još nešto me je posebno dirnulo u ovoj životnoj priči, a to je zajedništvo koje se događalo svaki dan koji je Matija proveo u bolnicama za vrijeme teških pregleda, terapija i liječenja. Svi ti liječnici, medicinske sestre, terapeuti i bolničko osoblje se tako suosjećajno povezalo s Matijom, a to u konačnici  govori i o Matijinoj suosjećajnosti i ljubavi koju je davao i znao dati drugima. Dobro se dobrim vraća. Fascinantan je dječak Matija koji je strastveno želio postati košarkaš, koji je bio ludo zaljubljen u Lorenu i pred kojim je bio život kojeg je planirao živjeti.  Iznenada se tako  mlad i u punoj snazi života morao suočiti s opakom  bolešću i na kraju, sa smrću. Ono što nam Matija  poručuje je da život ne završava s dijagnozom po život opasne bolesti nego da tada on uistinu počinje. Kad priznamo stvarnost svoje smrti, priznajemo i stvarnost svog života. Matija nam svima "šapuće"  da svaki dan živimo potpuno i da budemo zahvalni na životu koji nam je dan. Zato ova knjiga nije ni tužna, ni bez smisla već naprotiv puna je ljubavi i vjerovanja. Moja je preporuka obavezno čitati i nakon čitanja presložiti vlastite prioritete. Knjiga uskoro izlazi  u izdanju Profila. Za sada se može naručiti preko inboxa Matijine mame – Dijane Brnčić.