Razdvojene pri rođenju – Anais Bordier & Samantha Futerman - Istinita priča o ljubavi ponovno ujedinjenih sestara blizanki
Oduševila me ova nevjerojatna i istinita životna priča. Volim svjedočanstva poput ovih koja mi samo potvrđuju kako nema slučajnosti i da je sve, ipak, rukovođeno voljom Svemira i nekih, nama nevidljivih, energija. Život piše uvijek najzanimljivije romane.
Tko su "Razdvojene"? Dvije koreanske djevojčice – jednojajčane blizanke rođene su 19. studenog 1987. u rodilištu u Busanu, u Koreji i nitko nikada neće saznati zašto su, nakon rođenja, razdvojene. Ne postoje službeni papiri na kojima je evidentirano rođenje blizanki. Obje su dane na posvojenje iako postoji i teorija da je majka jednu djevojčicu zadržala pa se na kraju ipak predomislila te i nju predala skrbnicima. Do trenutka pronalaska roditelja za neželjenu djecu u Europi ili Americi bebe su na čuvanju kod skrbnica koje su, zapravo "privremene" majke. Sve se to događa pod okriljem jedne dobro organizirane agencije za posvajanje djece iz Koreje. Jednu je blizanku posvojio francuski bračni par Bordier iz Pariza i nazvali su je Anaïs. Druga je blizanka posvojena od američkog para Futerman koji živi kraj New Yorka. Nazvali su je Samantha. Jedna studira dizajn, a druga je glumica.
Samantha Futerman, 25-godišnja američka glumica, sprema se za filmsku premijeru svojeg novog filma kad je ugledala poruku svoje vršnjakinje Anaïs Bordier, francuske studentice dizajna. Anaïs je poruku poslala nakon što je na YouTubeu pogledala Samanthin video i shvatila da izgledaju - isto. A dijele i isti datum i mjesto rođenja, jedan grad u Južnoj Koreji. Počinju komunicirati preko društvenih mreža. Kad krenu u potragu žele saznati i o svojem porijeklu, pa odlaze u Koreju...
Kažu da je to jedno od najljepših ljudskih priča u kojima je Facebook odigrao važnu ulogu. Vjerojatnost da će dvije bebe, koje su izašle iz iste maternice i završile na dva kraja svijeta pronaći jedna drugu bila je tako mala, manja od mogućnosti da se dobiju milijuni na lutriji. A ipak se dogodila! Ovo je i potraga za mnogim odgovorima i pojašnjenjima. Knjiga pršti optimizmom i životnom radošću iako su obje djevojke prolazile kroz intenzivno vrijeme nabijeno snažnim emocijama. Iz priče se može mnogo saznati o posvojenju i kako se ono provodi u razvijenim zemljama Europe i u Americi. U Americi češće roditelji uz svoju biološku djecu posvajaju i napuštenu djecu iz Azije i Afrike. Motivi usvojenja i kako se o njemu razgovara s posvojenom djecom je fascinantan. Sve je vrlo transparentno i od početka iskreno. Posvojena djeca su ponosna na svoje roditelje i obično je njihov odgovor – "Da, majka me nije nosila u trbuhu, ali me je oduvijek nosila u svom srcu". Naglašava se i koliko je važna uloga oca u odgoju djece i u ovom slučaju su očevi dali značajan doprinos da se sve odvije kako treba. Svi su od početka bili velika podrška da se dvije jednojajčane blizanke opet spoje. Stav obiju djevojaka je, iako su prošle kroz mnoge životne nedaće i osjećaj napuštenosti, inspirativan i poticajan. Budućnost puna ljubavi i zajedništva je pred njima i želim im i dalje da budu zajedno i da, kad već nemaju poveznicu sa svojim biološkim roditeljima i rodbinom, imaju jedna drugu. Ljubav je pobijedila.
Velika preporuka za ovu inspirativnu priču kroz koju saznajemo i mnogo o različitim kulturama i načinu života na raznim krajevima svijeta. Zaključak je da nam je svima, na kraju ipak zajednička LJUBAV.
