Palača od papira – Miranda Cowley Heller – najbolji roman u 2022.
Obitelj ili novi početak
Pomalo mračna romansa smještena i u sadašnjosti i u prošlosti počinje s opisom jednog savršenog ljetnog jutra u kojem se pedesetogodišnja sretno udana majka troje djece Elle budi u obiteljskoj ljetnoj kući na jezeru – u Palači od papira koju je s obitelji i prijateljima posjećivala svakog ljeta svog života, s velikim upitnikom nad glavom. Sinoć su se Elle i njezin najbolji i najstariji prijatelj iz djetinjstva Jonas iskrali kroz stražnja vrata kuće i imali prvi strastveni seks, dok su se njihovi supružnici i djeca družili u kući. U sljedeća 24 sata je pred Elleanor Bishop velika odluka. Hoće li ostati sa svojim voljenim mužem Peterom? S njim ima miran i ugodan obiteljski život i hoće li sada prešutjeti ovu aferu, ili će mu ipak priznati što se dogodilo i odlučiti se za Jonasa s kojim dijeli dugogodišnje "zabetonirane" tajne i drame iz djetinjstva i mladosti? U Jonasa je naime cijeli život zapravo nesretno zaljubljena. Njihova veza nije se uspjela razviti kako su zamišljali zbog jednog tragičnog događaja koji im je promijenio živote. Je li došlo vrijeme da se izravnaju računi iz prošlosti? Koliko ljudi živi s pogrešnim partnerima? Koliko njih nije s onim pravim - jer kada si s pravim nema napetosti, nema nezgrapnosti, samo prisnost. No je li Elle s pravim ili krivim?
Priču nam kazuje Elle iz svoje perspektive, a radnja se odvija u nekoliko vremenskih linija, polako otkrivajući kako je Palača od papira, ljetnikovac obitelji kroz tri generacije metafora za krhke i delikatne obiteljske odnose jedne disfunkcionalne obitelji iz koje Elle potječe. Riječ je o generacijskom zlostavljanju, razvodima, izborima i odlukama koji onda oblikuju živote pojedinaca unutar obitelji. Vrlo tragični i uznemirujući događaji izlaze na vidjelo. Scene zlostavljanja, obiteljskih traumi vrlo su eskplicitne i slikovite pa izazivaju šok, zgražanje, pa čak i gađenje. Ali upravo to prešućeno zlostavljanje igra ključnu ulogu u razumijevanju Elleinih ponašanja i životnih odluka. Za mene su vjerodostojno opisani Ellein unutarnji nemir, čežnja za oba muškarca i strah od gubitka zaštićenog obiteljskog života.
Kroz roman se proteže i simbolika prstena. Tako na kraju knjige upravo prsten ima važnu poruku koju će svatko od nas čitatelja drugačije doživjeti. Upravo taj specifičan završetak romana izaziva podvojena i različita tumačenja kraja priče i kako se zapravo sve završilo. To romanu daje još veći čar i privlačnost. U knjizi je riječ i o ulozi žena kroz nekoliko generacija. Što majke poručuju kćerima, koje im primjere ponašanja ostavljaju i imaju li kćeri takvih dominantnih majki ikakve šanse prekinuti generacijski niz razorenih obitelji, raspadnutih brakova i često mijenjanje životnih partnera? Elleina majka, iako u sadašnjosti ima sedamdeset i tri godine i dalje izgleda fenomenalno, i dalje voli flertati, a muškarcima daje posebno poštovanje. Točno je mogu zamisliti jer poznajem takvu vrstu žena: kao da nikada ne gube feromone i želju da budu u centru pažnje, pogotovo kod suprotnog spola. Pri tome najmanje misle na djecu i na posljedice koje takvo ponašanje ostavlja na kćeri i unuke.
"Palača od papira" je očaravajuća knjiga koju ne možete ispustiti iz ruku iako istovremeno ne želite da ikada završi. Moram naglasiti da me knjiga ponijela, natjerala na razmišljanje i dirnula. I sama sam bila razvedena. I sama sam ostala samohrana majka i kad sam upoznala novog životnog partnera nikad ne bih zbog te odluke iznevjerila svoje dijete. Smatram da su knjige koje "razgrađuju" ono nutarnje poput trauma iz djetinjstva, ravnodušnost oca ili majke, narcizam roditelja, odabir partnera ispred djeteta uzbudljive kao i kriminalistički romani iako se ne radi o pronalaženju ubojice. Riječ je o knjizi koja ulazi u tok misli i dubine svakog od nas.
Osim toga, oduševljena sam poetskim stilom pisanja autorice koja vrlo lijepo opisuje okruženje, atmosferu, prirodu i ljude. Elle opisuje kako sunce "miriše" na koži, kako voda svjetluca, kako sićušni mjehurići prekrivaju stopala gaziranim plaštem, kako prozirno-smeđe zelenilo plićaka zrcali i slično. Baš sve to ovo čini ovu knjigu "ljetnom", a time intenzivnom i lijepom.
Prevela: Ivana Mirošević
