Ostajem ovdje – Marco Balzano – uzbudljiv roman o turbulentnoj povijesti Južnog Tirola
Ovaj fenomenalan roman od samo 260 stranica na dirljiv način isprepliće velike trenutke u povijesti sa životima malih ljudi. Mjesto događanja je idilično planinsko selo u Južnom Tirolu (Graun im Vinschgau ili na talijanskom Curon) na samoj granici Austrije, Švicarske i Italije, a čitamo što se sve dogodilo od 1925. do 1950. Godine 1923. započinje talijanizacija sela kroz zabrane, nasilje i torturu od strane Mussolinija pod čijom su komandom fašisti umarširali u Bolzano i poharali ga. Zapalili su javne zgrade, tukli ljude, istjerali gradonačelnika, a karabinjeri su sve to mirno promatrali. Nasilje ne prestaje ni sljedećih godina da bi kulminiralo između 1939. i 1943. kad traje Drugi svjetski rat, a fašizam je zamijenio nacizam koji nije zaobišao ni selo Curon u Alto Aldigeu. Ljudi koji su nastanjivali okolna sela imali su na početku rata mogućnost izbora: ili će emigrirati u Njemačku ili će ostati u Italiji kao građani drugog reda. Grad i okolna sela se dijele i među njihovim stanovništvom stvaraju se sve veće pukotine. Oni koji, poput Trine i njezine obitelji, odluče ostati smatraju izdajicama i špijunima i više ne mogu napustiti kuću bez trpljenja i zlostavljanja. Podsjećaju li vas ove situacije na vremena u kojima se upravo sada nalazimo? Mene su itekako upozorile i podsjetile. Fokus knjige je na Trini - učiteljici njemačkog jezika i njenoj obitelji koja je odlučila ostati. Trina, junakinja koja mi je jako prirasla srcu i njezin suprug Erich biraju svoje selo, svoj dom. Kada su Trini fašisti zabranili da radi kao učiteljica, ona potajno predaje njemački u podrumima i stajama. Kako bi se obranili od nacista Trina se s Erichom odlučila skrivati u planinama kako on ne bi morao ratovati na strani Nijemaca. Erich i Trina u nacizmu ne vide ništa dobro. Kad je nakon završetka rata energetska tvrtka iz Švicarske odlučila poplaviti polja i kuće zbog izgradnje brane i pripadajuće elektrane, Trina i Erich ponovno bespoštedno pružaju otpor tijelom i dušom do posljednjeg daha. Trina se svo vrijeme obraća kćeri Marici (knjiga je pisana u prvom licu u obliku pisma). Mi čitatelji isprva ne znamo zašto joj piše, ali nam vrlo brzo sve postaje jasno. Trina se jednog dana vraća kući i otkriva da joj je kćer nestala... A kakvo li je tek razočarenje doživjela sa sinom. Svi ovi događaji koliko god burni i šokantni bili prikazani su u kratkim crtama, gotovo skicirano, ali vrlo uzbudljivo. Osjeća se ne samo fizička snaga, već i emocionalna i psihološka koja je bila potrebna da se obrane od nacista, a pred kraj rata i od Rusa. U središtu je romana "Ostajem ovdje" ono što predstavlja dom i što mjesto čini domom. To je nešto s čime se Trina i njezina obitelj stalno bore kako roman odmiče. Ali, ne odustaju... Ili?
Poznati milanski književnik Marco Balzano oduševio me je svojim stilom pisanja. Roman se brzo i lako čita. Pun je neizvjesnosti i posebne napetosti. Knjiga jasno pokazuje da južnotirolski stanovnici koji govore njemački ostaju zaglavljeni između čekića i nakovnja čak i nakon završetka fašizma i nacizma. Pariški ugovor 1947. vraća im njihova prava, ali stanovnici Grauna im Vinschgaua ipak su poraženi: brana će biti dovršena, njihovo će selo nestati i teško da će dobiti bilo kakvu odštetu. Teško je knjigu pročitati bez zgražanja dok se kroz nju ritmički izmjenjuju odustajanje i neodustajanje. Jako mi se svidjela i naslovnica koja je predstavlja upečatljivu sliku zvonika koji se uzdiže iz jezera Rezija, svega što je danas ostalo do sela Curon. To je danas glavna turistička atrakcija i foto mjesto na kojem turisti opaljuju selfije ni ne sluteći koju su kalvariju stanovnici ovog kraja godinama prolazili. Neka ih stoga ova knjiga uputi i objasni. Marco Balzano (1978.) nagrađivani je talijanski pisac i pjesnik, dobitnik jedne od najprestižnijih talijanskih književnih nagrada, Premio Flaiano, 2013. za roman "Pronti a tutte le partenze". Njegov roman "Ostajem ovdje" (Resto qui) bio je u finalu čuvene nagrade Strega 2018. 
