Nova finska gramatika - Diego Marani
Pomalo triler, pomalo poezija, a prije svega drama o traženju identiteta i pripadnosti, tako bih ukratko mogla opisati ovu knjigu. Svo vrijeme kroz nju se provlači duboka tajna. Na trenutke me podsjećala na, meni dragi roman, "Engleski pacijent" Michaela Ondaatjea.
Godina je 1943. Na kolodvoru u Trstu pronađen je ranjeni vojnik u komi. Drugi svjetski rat je u punom jeku. S teškim ozljedama glave dovezli su ga na bolnički brod Tubingen, usidren u tršćanskoj luci. Za njega se od početka brine liječnik Petri Friari porijeklom iz Finske. Pacijent nosi uniformu na kojoj piše "Sampo Karjalainen," u džepu mu je rupčić s inicijalima SK. I to je sve što se zna o njemu. Ranjenik ima potpunu amneziju, ničega se ne sjeća, ne može govoriti i ne snalazi se ni u vremenu ni u prostoru. Na brodu provodi više mjeseci. Finski liječnik je uvjeren da je Sampo njegov sunarodnjak i počinje ga učiti finski. Pacijent je nijem i prestravljen jer svo vrijeme mu ništa nije jasno a liječnik mu želi pronaći (ili dati) toliko potrebni identitet. Nakon nekog vremena smatra da je dovoljno prizdravio da može krenuti put Helsinkija, natrag u svoju domovinu. Friari mu priskrbljuje papire i povezuje ga sa svojim kolegom liječnikom koji bi ga trebao dočekati u vojnoj bolnici u Helsinkiju. Vojnik Sampo dolazi u novu sredinu u kojoj nikoga ne poznaje, ne zna jezik, a u svom tom ratnom ozračju nitko za njega nema ni vremena ni interesa. Liječnik koji ga je trebao preuzeti ne postoji, on je osamljen je i prestrašen.
Kroz cijelu priču Diego Marani odlično prenosi taj nesmiljeni osjećaj samoće, straha i želje za pripadanjem. Jer, kakav je to čovjek bez sjećanja, uspomena, domovine, obitelji? Može li on uopće opstati? Sampo počinje ovladavati jezikom i kretanjem. Preuzima pojedine zadatke u vojnoj bolnici, traži zaduženja i želi biti od koristi. Silno želi pripadati i time definirati svoj identitet, jer bez jezika, nemamo vlastite korijene i sjećanja. Sampu se povremeno vraćaju kratki bljeskovi uspomena i ništa mu se iz "njegovog nametnutog finskog života" ne uklapa u sadašnjost. Njegova izgubljenost u prostoru i vremenu se ne smanjuje, sprijateljuje se s pastorom Koskelom i bolničarkom Ilmom koja mora otići u drugi finski grad po veličini, gdje se vode oštre ratne borbe s ruskim vojnicima. Sampo ubrzo gubi i te, na kratko stečene nove prijatelje. Nema osjećaj da ide dobrim putem. Samoća je sve upornija i opasnija...
"Nova finska gramatika" proglašena je knjigom godine (Spectator) i nagrađivani je međunarodni bestseler. Prevedena je na više od deset jezika. Moja preporuka: ČITATI!
Talijanski književnik Diego Marani radi kao viši lingvist u Europskoj uniji u Bruxellesu. Za jedne švicarske novine piše tjedne kolumne o aktualnim događajima jezikom koji je sam izmislio – europantom. U Francuskoj mu je objavljena zbirka priča na europantu, a u Italiji šest romana, od kojih je "Nova finska gramatika" nagrađena najprestižnijim nagradama, a kritičari su govoreći o romanu često koristili riječi 'genijalno' i 'remek-djelo'.
Izdavač: Ljevak
