Gotovo je s Eddyem Bellegueuleom - obitelj može predstavljati pakao iz kojeg jedva čekaš pobjeći

Doista je tako, a to nam je itekako iskreno i vjerno pokazao književni superstar Edouard Louis, mladi francuski književnik koji je s 22 godine napisao ovaj potresan i upečatljiv autobiografski zapis u kojem sebe nimalo ne štedi, kao ni nas čitatelje. Cilj mu je da šokira, ali i da "zaokruži" svoje neslaganje s obitelji u kojoj se rodio. Ova knjiga izazvala je u Francuskoj po izlasku velike diskusije pa čak i svojevrsni skandal jer Edouard otvoreno progovara o homoseksualnosti i potrebi za muškom tjelesnom ljubavi. Ovog pisca otkrila sam prije nekih dva mjeseca kada sam u Austriji kupila njegovu posljednju knjigu "Tko je ubio moga oca". Progutala sam je u dahu i pitala se tko je taj mladi čovjek koji tako genijalno  piše i zna prenijeti emocije. Uspjela sam se dočepati i ove njegove prve knjige tj. svjetskog hita "Gotovo je s Eddyem Bellegueuleom" u izdanju srpske Lagune i s istim je žarom progutala. Zbog ove knjige nisam mogla spavati, toliko me je potresla i uzdrmala. Edouard Louis koji se nekada zvao Eddy Bellegueule (što na francuskom znači lijepa njuška iliti Ljeponjuškić)  pokušava nam dočarati svoje nepodnošljivo djetinjstvo u vrlo siromašnoj  radničkoj obitelji na sjeveru Francuske,  u kojoj je neobrazovani i nasilni  otac uglavnom  pio, vrijeđao, ignorirao i ljenčario uz televiziju, a majka se dotle  samo bavila kućanskim poslovima. Školovanje u njihovoj sredini nije bila opcija, dapače izazivalo je sprdnju. I stariji polubrat je bio  teški alkoholičar, sestra se ubrzo odselila, a mlađi brat i sestra mu nisu bili u fokusu. Eddyja je svo vrijeme odrastanja krasila srceparajuća odlučnost da se riješi svoje obitelji i krene u život samo svojim i posve drugačijim putem. Taj osjećaj da je posvemašnji stranac u svojoj  obitelji, da je neželjen i diskriminiran bio je nevjerojatno snažan. Eddy je osjećao da mora prekinuti taj agresivni generacijski niz u obitelji. Osim što je iznimno  inteligentan, Eddy je dobro učio i pokazivao odlične rezultate u školi. Ali nije se samo po tome razlikovao od ostalih dječaka u selu. Otkrivajući svoju seksualnost, vrlo rano je bio  siguran da ga privlače dečki i muškarci, a ne djevojke ili žene. Od ranog djetinjstva bio je svjestan da je homoseksualac što je za njegove roditelje, a i malu seosku sredinu bilo neprihvatljivo. To što je volio dječake mijenjalo je čitav njegov odnos prema svijetu, tjeralo ga je da se identificira s vrijednostima koje njegova obitelj nije njegovala. Od prvog dana  je živio s uvredama i omalovažavanjima. Zvali su ga pogrdnim imenima poput: popišulja, peder, peško s piskutavim glasom, a često je u školi zbog toga i pobrao batine. Posebno me dirnula scena u kojoj je morao polizati masne i guste ispljuvke koje su mu dobacivali dječaci iz škole. Smatrali su ga dosadnim, smiješnim i nimalo "macho". Za seosku sredinu je takvo dijete bilo neprihvatljivo. Otac ga je čak u dubini duše volio, ali ga se sramio i nije znao  kako s njime razgovarati i što bi trebao raditi sa svojim "ženskim sinom". Brat ga je otvoreno mrzio, a majka  ga nije znala  zaštititi od silnih  neprijateljstava zato što ga nije razumjela. Lažni ponos, predrasude i neuvažavanje tuđeg mišljenja predstavljale su stalne prepreke koje su onemogućavale obiteljsko  zbližavanje i podršku. Eddyju su čak  krivo intonirani  govori i ignoriranje teže padali  od otvorenog premlaćivanja. Roman je zapanjujuć i šokantan s jedne strane zbog prikazanog mentalnog i fizičkog nasilja, ali s druge strane širi nevjerojatnu nadu, jer unatoč svim nedaćama Eddy se može i želi  osloboditi mržnje i osude. On zna da je jedini izlaz bijeg i da mora uspjeti odlaskom u novi život  kako bi pronašao sebe.

Bellegueule je prošlost završio na svoj način: studirao je u Parizu i sada se zove Édouard Louis. Vrijedan i preporučljiv roman koji nas navodi da preispitamo osobni stav prema ljudima koji su različiti. Knjiga je u međuvremenu prevedena na 20 jezika, prodana u stotinama tisuća primjeraka čime dokazuje koliko su čitatelji željni razumijevanja učestale mržnje prema drugačijima, a koja posebno ispliva na površinu tamo gdje caruje siromaštvo i neobrazovanost. Edouarda svrstavaju uz bok Elene Ferrante i Karla Ovea Knausgaarda iako je puno mlađi i neiskusniji. Édouard je prvi u svojoj obitelji koji je završio fakultet i ostvario intelektualni razvoj. Najprije je studirao povijest na Sveučilištu u Pikardiji, da bi 2011. prešao u Pariz i studirao sociologiju na čuvenoj Ecole Normal Supérieure. Danas predaje i gostuje na brojim sveučilištima po cijelom svijetu. Photo: AFP