Zlatni danci Jagode Truhelke

Na današnji je dan 1957. umrla Jagoda Truhelka, književnica koja je "odgojila" generacije djece. Ali ostavila nam i nešto mnogo važnije i bilo bi žalosno da je zaboravimo.

Djetinjstvo u Osijeku i selidba u Zagreb

Davne 1854. Antun Vjenceslav Truhelka doselio je iz Češke u Hrvatsku, učitelj, vrijedan i uporan čovjek a te će karakteristike naslijediti i njegova kćer Jagoda. Mama je bila Njemica iz Mađarske koja je Jagodi usadila sustavnost, urednost i točnost. Mama Marija i tata Vjenceslav imali su ogroman utjecaj na Jagodu. Tako se rodila, u Osijeku, ne samo mala Jagoda početkom veljače 1864. već i književnica. Imala je dva brata, Ćiru i Dragišu, a negdje navode i trećeg brata. Završila je donjogradsku osnovnu školu, a za ispit četvrtog razreda privatno je s njom radila učiteljica Magdalena Šrepl koja je upoznala malenu Jagodu s narodnom književnošću. Jagoda je završila tri razreda realne osječke gimnazije i sanjala o daljnjem školovanju, a onda se sve promijenilo. U epidemiji ospica koja je zahvatila Osijek Jagode je doduše prošla dobro, ali je dobila strašnu grlobolju i kašalj (vjerojatno upalu pluća) i skoro umrla. Kažu da nesreća nikad ne dolazi sama, a tako se i zbilo jer je tata poginuo u 43. godini nesretnim slučajem. Na Antunovo je slavio imendan na obali Drave, poskliznuo se na mokroj obali i pao u Dravu. Njegovo su tijelo našli tri dna poslije. Kad je Jagoda čula što se dogodilo potpuno se urušila i pala u postelju. Kad se malena oporavila, majka je odlučila da preseli s djecom u Zagreb. Po novom zakonu o pučkoj školi i preparandiji iz 1874. četverogodišnja je pučka škola postala obvezna pa Jagoda nije imala dovoljno škole za preparandiju i u Zagrebu upisala Višu djevojačku školu. Odmah nakon toga pohađa Žensku učiteljsku školu i sustavna i uporna kakva je bila, nakon tri godine ima diplomu u ruci. Položila je ispit zrelosti, osposobljena je za učiteljicu u osnovnim školama i može tražiti posao. Kao učiteljica prvi je puta ušla u razred u gornjogradskoj Djevojačkoj školi u Osijeku. Jagoda je radila kao učiteljica u Osijeku i Zagrebu, u školama za djevojke. Bolest je nakratko vraća u Zagreb a kada se oporavila otišla je na službu u Gospić. Bila je sjajna pedagoginja pa su je promakli u učiteljicu u zagrebačkom Ženskom liceju (zove je Kršnjavi koji će kasnije biti vjenčani kum njenom bratu Ćiri). S 36. godina postala je ravnateljica više djevojačke škole, prvo u Banja Luci pa u Sarajevu. Surađivala je s "Vijencem" od 1890.-ih a kad je preselila u Sarajevo, a u časopisu "Nada" objavljuje priče o životu žena i odnosima žena i muškaraca, ali pod pseudonimom a.m.sandučić (prijevod prezimena s češkog) iako je većinu objavila kao - Ružica Bajkaševa.

Junakinje o kojima piše Jagoda

Što je u Engleskoj radila Jane Austen u neku je ruku u nas radila Truhelka. Njene žene bile su neovisne, intelektualno snažne i prikazivala ih je drugačije od tradicionalnih slika nemoćnih ljepotica ili nesretnih sirotica. Nije idealizirala žene nije ih demonizirala već je pokazala žene - seljanke, građanke i malograđanke, Zagrepčanke i intimu zagrebačkog života ali i sarajevskog koje je živjelo patrijarhalnije. U nastavcima je izlazio psihološki roman "Plein air" u sarajevskoj "Nadi" a prvi roman "Tugomila" je roman sa ženskom emancipacijom, ali nije postigao uspjeh. Napisala je knjigu "Naša djeca" koja je o djeci i za djecu i tu je izgled odabrala put. Drugi roman "Vojača" (1899.) je bio po mnogo čemu novina: povijesni roman koji je napisala žena, a opisuje komadić bosanske prošlosti i događaje u krugovima hrvatskog plemstva u Bosni u 15. stoljeću. Eugen Tomić pohvalio je i Truhelku i knjigu. Svakako je njena velika zasluga zapravo prafeminizam čime je preteča baš svima koje se navode kao prve feministice. S napomenom da je Truhelka iz prve ruke znala kakav je položaj žena i u Hrvatskoj i u Bosni, jer je svjedočila svakojakim događajima. Smatrala je da je obrazovanje ključ koji će promijeniti dotadašnje malograđanske i licemjerne navike. Ono po čemu generacije baka i mama Truhelku pamte je po pisanju za djecu.

Bila je poslije Ivane Brlić-Mažuranić najuglednija književnica za djecu u prvoj polovici 20. stoljeća. "Tugomila" i "Vojača" jedan su dio opusa a "Zlatni danci", "Gospine trešnje" i "Crni i bijeli dani" drugi. "Božja ovčica", "Aničina lutka", "Dusi domaćeg ognjišta" ostala su djela Jagode Truhelke. Žena koja je potekla iz njemačko-mađarsko-češke obitelji obožavala je hrvatski jezik i tražila je da se hrvatskim govori ne samo u školi, već i kod kuće. Učitelji moraju govoriti tako da ih djeca razumiju, moraju razumjeti i psihološki razvoj stupnja učenika kako bi ih djeca mogla razumjeti. Smatrala je da na početku treba isključiti gramatiku, a posvetiti se govoru, književnosti i kontroli usmenim i pismenim vježbama. Slovaricu treba vježbati, a ne bubati pravila. Prednost je davala slušanju, čitanju s razumijevanjem i to već nakon prve godine djetetova života. Važno je i odabrati štivo jer je čitanka sredstvo pomoću kojeg će maleni đaci shvatiti duh materinskog jezika i - usvojiti ga. Da se poslušalo ili da se radilo kako je ona mislila možda ne bismo imali ovakvo školstvo. Jer, važan je i učitelj koji je kao prvo prosvjetitelj, koji mora nad samim sobom provoditi i samopromatranje i samoanalizu, samoodgoj i samostegu. Jagoda je zagovarala indirektnu metodu nastave, individualni pristup djeci, komunikaciju s djecom - to je temelj moderne edukacije.

Umrla je 1957. u 93.-oj godini. Dio ostavštine obitelji Truhelka čuva se u Muzeju Slavonije, ali to su samo dijelovi jer je mnogo toga izgubljeno. Po sačuvanom se može vidjeti da je obitelj imala bogatu knjižnicu, s obiteljskim ex librisom.

U Zagrebu su Jagoda i Ćiro jedina sestra i brat koji imaju ulice u Zagrebu, Jagodina je na Stenjevcu, a Ćirina na Knežiji. Ćiro je, nota bene, bio arheolog i povjesničar umjetnosti, kustos Strossmayerove galerije.