Dr. Seuss - sinonim za dječju književnost

18.08.2014. 21:29:42

Uzdamo se u vaše poznavanje engleskog jer, kako prevesti Dr. Seussa? Kada je moj sin imao dvije godine obožavao je knjižicu "There's a Wocket in your Pocket" i "Dr Seuss ABC" i osim što su to bili njegovi prvi koraci prema zaljubljivanju u knjige, bili su i prvi koraci prema engleskom jeziku. Kasnije su neke knjige prevedene i kod nas, ali ne sve. Jer, upravo je u tome čar Dr. Seussa, zapravo Theodora Seussa Geisela koji je rođen 1904. u Springfieldu, Missouriju. On je jednostavnim, "čistim" stihovima djeci, ali i odraslima, približio mnogo, mnogo tema.

DJETINJSTVO TEDA GEISELA

Theodor Geisel bio je dijete njemačkih emigranata. Tata, Theodor Robert i djed bili su glavni „pivari“ grada, a majka, Henrietta često je djecu uspavljivala stihovima koje je pamtila iz svog djetinjstva. Zato je kasnije Theodor rekao kako sve duguje mami koja je ne samo da je dobro pamtila već je i sama sklapala stihove. Ona je do udaje radila u pekarnici svog oca, a pite koje su bile svaki dan u ponudi nudila je pjevajući mušterijama. Ona je to zvala "pjesmice za prodaju pita". Geiselovi su bili dobrostojeći, ali su ih i Prvi svjetski rat i prohibicija poljuljala. Reći će kako su to bila kao njemačkim emigrantima "izazovna vremena". No, Theodor i sestra Marnie nisu puno osjetili te prevrate i imali su sretno djetinjstvo. Roditelji su bili strogi, ali prepuni ljubavi. S 14 je Ted prodao najviše ratnih obveznica i kao jedan od deset izviđača trebao je dobiti nagradu od bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta. Kada je podijelio devet došao je do malog Teda i zabrundao - "što ovaj dječačić radi ovdje?" - umjesto da mu netko objasni kako je mali najviše napravio. Otjerali su ga s pozornice i umjesto pohvale iskusio je poniženje, ali i zauvijek, zauvijek stravičan strah od javnih nastupa. To će ga pratiti do kraja života. U djetinjstvu se "posadi" gotovo sve - sigurno i sretno dijete narast će u sretnog čovjeka, ono djetinjstvo koje je prerezano smrću ili bolestima ostavlja traume, a mjesta u kojima su djeca odrasla pojavljuju se često kasnije u djelima. Sretno djetinjstvo i zgodan grad Springfield kasnije se u Theodorovim djelima pojavljuju na najljepši način. Slon Horton prolazi džunglom, uz potok kakav je s vodopadima u mladim danima Theodorea tekao u Springfieldu, traktor Knox je onaj koji vozi lik u "The Sneetches", u knjigama je kratko mnogo slika iz njegovog rodnog grada. Upravo su te knjige Theodoru donijele slavu i bogatstvo, ali i neupitnu ljubav djece svih, pa i današnje generacije. Dr Seuss je jednostavno bez roka trajanja. Ted, kako su ga zvali, pohađao je Dartmouth College gdje je postao glavnim urednikom humorističnog magazina "Jack-O-Lantern" a kada su ih "uhvatili" kako na tulumu, na Veliku Subotu piju krijumčareni gin Ted je smijenjen. U tom se magazinu od tada Ted potpisivao kao Seuss, svojim srednjim i maminim djevojačkim imenom i to je prvo spominjanje imena koje će postati sinonimom za dječju književnost.

STUDIRANJE I LJUBAV

Da bi zadovoljio očeve ambicije Ted je upisao Oxford i otputovao u Englesku jer je otac svog sina vidio kao profesora, ali je Tedu to bilo dosadno i nezanimljivo. Nije se lako upisao na faks. Nisu ga primili pa je tata skupio novce i sam mu platio studij. U početku je Ted sjedio na anglo-saxonskom za početnike, ali su mu predavanja bila sve samo ne zanimljiva, a stvar se malo popravila kad je upoznao kolegicu Helen Palmer koja će mu postati suradnicom i prvom ženom. Zajedno su putovali Europom a ona je ta koja mu je rekla da bi bilo bolje da postane umjetnik nego li - profesor. Na sreću, prihvatio je njen savjet. Vjenčanje je obavljeno u dnevnom boravku njenog brata sa samo 40 gostiju. Ted je tada imao samo 23 godine dok je Helen bila šest godina starija. No, trebalo je zaraditi za život. Kad su se vratili u SAD Ted je počeo raditi kao crtač stripova i iako su "The Saturday Evening Post" i neke druge novine objavile njegove "rane radove" Ted će punih 15 godina raditi u marketinškoj agenciji gdje će osmišljavati reklame za Standard Oil koji je na sreću pravovremeno prepoznao talent mladog Teda. Njegovi su crteži zapeli za oko i uredniku magazina "Judge" koji mu je ponudio posao, ali je Ted tada radio i za Ford, NBC i jednu pivovaru.

OTKRIVANJE CRTANOG FILMA I DVA OSCARA

S izbijanjem Drugog svjetskog rata Ted radi na političkim karikaturama za jedan liberalni magazin. Tjedno je napravio tri do pet tzv. "political cartoons". Prestar da ga unovače, imao je 38 godina, doprinosi stvaranjem filmova za novake pri Frank Capra's Signal Corps. Tu je prvi puta vidio animaciju, osmislio vojnika Snafua koji je glavni lik filmskih "instrukcija" za buduće vojnike. Ponudili su mu da radi za mornaričku obavještajnu službu ali on je radije ušao u Caprinu jedinicu. "Private Snafu" bio je popularan među mladim vojnicima koji su bili najbrojniji među regrutiranima pa se ideja da su crtići neozbiljni na kraju odbacila. Dva Oscarom nagrađena crtića koje je radio dok je bio u vojsci bili su "Tvoja dužnost u Njemačkoj" i "Tvoja dužnost u Japanu", sačuvani su, ali se ne zna gdje su crtići dobitnici Oscara "Hitler živi" i "Dizajn za smrt".

A ONDA - SLOVARICA I DOBA DR. SEUSSA

Ted i dalje radi za Life, Vanity Fair i druge magazine onda dobije ponudu da ilustrira zbirku dječjih izreka "Boners", i iako nisu imale komercijalnog uspjeha Tedove su ilustracije primijećene i hvaljene. Priča kako je do toga došlo je - sjajna. Dvojica su autora napisala, jedan knjigu a drugi članak u "Timeu" o problemu djece koje teško ili nikako ne mogu naučiti čitati. Knjige su dosadne, djeca se ne mogu poistovjetiti s njima, a autor Hersey je bio užasnut pa je tražio da se postojeći primjerci slovarica i prvih čitanki zauvijek promjene. "One su antiseptične i nenormalno čiste", rekao je, i zaključio kako Disney i Geisel daleko više "pašu" djeci. Potpuno neuobičajeno Vanguard Press i Random House "podijelili" su autora, Teda i prava - a roditelji su razgrabili sve primjerke. Djeca su pak najviše profitirala.

Tada počinje doba Dr Seussa. Prva knjiga koju je napisao i ilustrirao je "And to Think That I Saw It on Mulberry Street, a nastala je kad su Helen i Ted putovali luksuznim cruiserom. Tedu je išla na živce buka motora. Helen mu je rekla neka ritam pretvori u rimu i tako je nastala knjiga koja će postati hit. Ali, prvo je bila odbijena 27 puta dok je nije otisnuo Vanguard Press. I to, sasvim slučajno. Ted je naletio na starog znanca iz Dartmoutha Mikea McClintocka koji je baš tog jutra počinjao raditi kao urednik u Vanguard Pressu i to na dječjem odjelu. Pokazao je šefovima rad svog kolege i za nekoliko sati Ted je potpisao ugovor. Knjigu "The Cat in the Hat" ili "Mačak u šeširu" koja je postala sinonim za Dr Seussa, zajedno su izdali Houghton Mifflin iz Vanguarda i Random House. Naime, Mifflin je zamolio Teda da napiše i ilustrira knjigu koja će koristiti 22 riječi, riječi koje djeca prve koriste. Tako se "rodio" Dr Seuss!

Helen Tedu nije bila samo suradnica, urednica i knjigovotkinja već je i sama pisala. The New York Times je njenu knjigu za mlade, 1936. proglasio jednom od najboljih. Osnovala je s Tedom i Phyllis Cerf Beginner Books, odjel za mlade pri Random Houseu, a iako su poslovno odlično funkcionirali brak nije bio najbolji. Helen i Ted kupili su 1948. stari toranj za promatranje, promatračnic u kalifornijskom mjestu La Jolla, a "toranj" je bio mjesto gdje je Tedova mašta svaki dan najmanje osam sati prelazila iz glave i srca na - papir. Kako je pisao ne zna se jer o tome nikada nije pričao. Imao je ideju o čemu će knjiga biti, na zidove bi povješao komade papira a između su bile "rupe" koje je trebao ispuniti i povezati. Kad je trebao razbistriti misli išao je u duge šetnje po svom vrtu. Smatrao je da je vrtlarenje i briga za drveće forma umjetnosti pa su njegovi radovi pastoralni, a donirao je novac za izgradnju lavlje nastambe Lion Wading Pool u Wild Animal Park u San Diegu 1973. Priča se i o "kapi za razmišljanje" koju je nosio kada je imao blokade. Inače, osim leptir mašni imao je veliku kolekciju šešira. Kad su ga, a često su, pitali otkuda crpi ideje uvijek bi rekao - "Iz Uber Gletcha". To je bila šala jer je u taj gradić svake godine putovao kako bi mu Švicarci popravili sat s kukavicom. prije nego je našao svoj mir Ted je s Helen imao i gorkih trenutaka. I tužnih. Helen je pobolijevala, a kad je oboljela od raka 1967. odlučila je da je dosta i ubila se u 68 godini. Nije mogla imati djece, bila je poluparalizirana, a navodno ju je jako povrijedilo to što je Ted imao aferu sa ženom koja će mu kasnije postati drugom ženom. On je s Audrey Stone godinama prijateljevao, a onda je to preraslo u ljubav. Audrey je utjecala na daljnji Seussov rad, a poslije njegove smrti postala je predsjednica Dr. Seuss Enterprises, korporacije koja čuva nasljeđe. Njene je dvije kćeri Ted prihvatio kao svoje kada se razvela od svog muža kardiologa i iako je bila mlađa 18 godina, Ted je rekao kako je u njegov život unijela svježinu i osjećaj obnove. Audrey i Ted imali su lijep i sretan brak. Temelj je bio dugogodišnje prijateljstvo, ona je donijela i mir i red u Tedov život, nikada ga nije ni na što nagovarala (osim da pusti bradu) i bili su predodređeni jedan za drugog iako je njegov prvi brak tragično završio. Imali su bogat društveni život, bili su odlični domaćini i svakog su tjedna imali bar jednu zabavu s velikom i raznolikom listom gostiju. Ponekad bi Seuss zadao tematsku večeru i bilo je bolje da si gosti sami ponesu šešire umjesto da on izabere neki iz svoje lude kolekcije i natakne gostu na glavu. Mnogo su putovali a na foto safariju u Africi rekao je kako su mu "maznuli" traffula drveće (koje je izmislio za Lorax). S Audrey, kažu prijatelji, dobio je novi zamah, veselje i inspiraciju. Pisao je osvještenije, koristio boje u nemogućim kombinacijama. Nikada ga nije maltretirala, samo ponekad usmjeravala. I dan danas je aktivna u očuvanju muževljeve misije - približiti knjigu i čitanje svima, najbolje od malih nogu.

Ted je umro 1991. 24. rujna i do tada je napisao i ilustrirao 44 knjige koje su prevedene na 20 ak jezika, a preko 300 milijuna primjeraka prodano je diljem svijeta nakon njegove smrti. Napravljeno je 11 televizijskih emisija, musical na Broadwayu i nekoliko dugometražnih crtića i igranih filmova. Dobitnik je dva Oscara; prvi za crtić iz 1951. Gerald McBoing-Boing, a drugi za dokumentarni film"Design for Death", dvije Emmy nagrade, 1977. i 1982. za "Halloween is Grinch Night" i "The Grinch Grinches", dobio je i nagradu Peabody i Pulitzera 1984., šest počasnih doktorata i sve moguće književne nagrade.. Osoba je osoba bez obzira koliko je malena Ted je unio u književnost što nitko nije. Često je govorio kako "nije neki crtač" i da više voli crtkati i šarati. Likovi su mu čudni, bizarni i baš takvi djeci mili. U 60 godina tako maštovit i fantastičan zarobio je srca djece i odraslih. Duhoviti stihovi nisu bili samo lako pamtljivi već su širili rječnik, nagnali klince da sami "kuju" riječi, a jedan stih "osoba je osoba bez obzira koliko je malena" danas bi se i te kako ponovo trebala u nekim krajevima Zemlje svakodnevno tiskati da bi djeca, kad narastu u ljude odbacila rasizam, nacionalizam, homofobiju i fanatizam. Bio je širokog talenta pa je manje poznato da je noću radio skulpture, da je crtao, sebi za dušu - zahvaljujući Audrey danas su njegova djela poznata. San koji je Ted imao ostvaren je 1997. kad je svijet mogao vidjeti litografije, serigrafije i skulpture koje je Ted radio. Ne samo to. Njegovi crteži danas vise u muzejima uz djela Rembrandta, Picassa jer je neupitno da je Geisel umjetnik 20. stoljeća, čak i tako nesavršenog crteža koji je postao njegov zaštitni znak.

GRINCH

"Kako je Grinch ukrao Božić" jedna je od najpopularnijih knjižica Dr Seussa u svijetu. Počelo je s pozivom kad je 1966. Chuck Jones koji je svojevremeno gostovao i u Zagrebu a koji je napisao, producirao i režirao crtiće Bugs Bunny (Zekoslav Mrkva), Duffyja Ducka (Dodo Patka), Wile E. Coyote (Mirko S. Zlikovski) i Road Runner ili Ptice Trkačice, nazvao Teda. Uspio ga je uvjeriti da je knjigu o Grinchu treba adaptirati za televiziju. Disney je tada koristio potpunu animaciju pa je za pola sata crtića trebalo napraviti 25 000 crteža kako bi se priča mogla pratiti i bez naracije. Ted je pristao... Imali su pune ruke posla - koliko smije biti dugačak crtić, koje je boje Grinch, scenarij ne smije imati religioznu notu već je važno da se istakne dobrota srca... Ted je bio jasan što se boja tiče i jedva je Chucka uvjerio da Grinch bude zelen, a da su mu oči grozne i crvene. Skladatelj Albert Hague imao je pak svoje muke. Ali, uspjeli su i to s naratorom koji je bio ni manje ni više već slavan Boris Karloff, inače poznatiji kao najslavniji filmski Frankenstein. Prvi je puta "Grinch" emitiran 1966. i do danas je na prvim mjestima po gledanosti svakog Božića. (svake godine kod nas ljudi kukaju kako se "jedni te isti" filmovi vrte po programima a da ne shvaćaju kako je to praksa u svijetu - uvijek i svakog Božića na programu su Grinch, "Sam u kući", "It's a Wonderful Life", "Čudo u 34. ulici", "Umri muški" i niz drugih... jer je to dio božićne atmosfere i neke sigurnosti i mira kada se cijela obitelj okupi na ručku pa poslije, uz kolače i kavu ili punč s pola oka gledaju film(ove) a s pola prepričavaju događaje, uspomene...)

KONTROVERZE OKO DR. SEUSSA

Trebamo li reći kako se vagalo i proučavalo sve što je Dr Seuss napisao? Njegova je misija bila da i najmanjoj i većoj djeci približi ljepotu knjiga i čitanja, ali uvijek se nađu pseudo dobročinitelji za djecu koji traže neprimjereno, prosto, pogano. Najkontroverznijom se smatrala knjiga "The Butter Battle Book" koja je bila odgovor na nagomilavanje oružja i prijetnju nuklearnog rata za Reaganove administracije. Rat između Yooka i Zooka prijetio je uništiti oba naroda jer se nisu mogli dogovoriti kako se pravilno jede kruh! Treba li maslac na krišku kruha biti namazan gore ili dolje? Posljednja je stranica knjige prazna. I počeo je cirkus. U Random Houseu su uslijedili sastanci urednika, pravnika, direktora pa se zaključilo kako je sve u toj knjizi opasno. Naslovnica, stihovi, kraj, ma, i naslov i iako nesklon raspravama i veoma ugodan čovjek koji nikada nikome nije zadavao glavobolje mušicama kakve neki pisci znaju imati, Seuss je branio svoje djelo. Svaki komadić. Na kraju je napravljeno nekoliko promjena i knjiga je šest mjeseci bila na bestseler listi The New York Timesa. Ali - kao knjiga za odrasle!! Kada je 1990. u SSSR-u emitirana TV verzija "Buttera" Ted se šalio kako zemlja pouzdano odlazi k vragu ako Sovjetski Savez može prikazati ovo djelo. Poruka knjige je bila daleko važnija, ali je i natjerala čitatelje da sami odgovore na pitanje - kakav je kraj? Dr Seuss je i danas jedan od najomiljenijih pisaca za djecu, a više od 40 knjiga prebačeno je na TV ili film. Šesnaest knjiga bilo je na ljestvicama 100 najprodavanijih.

Dr Seuss - doktor čega?

Ne, nije bio doktor tj. liječnik, ali to vam je već postalo jasno. Dodao je dr pseudonimu u čast ocu koji je jako želio da mu sin bude liječnik. U neku ruku je i postao liječnik jer su njegovi stihovi milijunima djece pomogli u dizanju samopouzdanja, shvaćanju vrijednosti, a na kraju dali odlične životne lekcije i velikima i malima, pa ne čudi često citiranje stihova ovog sjajnog pisca.

Iako su Seussova publika bila djeca, on sam nije previše volio djecu. Audrey je čak jednom rekla kako se on djece zapravo plašio! Uvijek je mislio "što će sljedeće napraviti?" Nije mogao mirno sjediti i igrati se s njima. Plašio se da će nekuda pobjeći ili upasti u neku nevolju. Još jedna važna stvar - on je izmislio riječ "nerd" još 1950 u knjizi "If I Ran the Zoo". "Horton" nije samo knjiga o slonu koji čuje majušne glasove već alegorija - kako se Amerika odnosi prema Japancima poslije Drugog svjetskog rata, a nastala je nakon što je Geisel posjetio Hiroshimi što ga je duboko potreslo - mala zemlja devastirana nuklearnim bombama morala se oporaviti i dignuti iz pepela - knjigu je posvetio japanskom prijatelju. Napokon je i priznao da je "Yertle the Turtle" temeljena na Hitleru - kornjača gladna vlasti prikaz je diktatora. To čak nije ni izazvalo tolike kontroverze koliko sam kraj jer se kornjača - podrignula. To do tada nije bilo ni u jednoj knjizi za djecu.

Posthumno je izašlo još šest knjiga po materijalima Dr Seussa. Audrey je osim nadgledavanja i očuvanja Tedove ostavštine sudjelovala i u stvaranju tematskog parka, a djela su, što je i sam Ted želio, prebačena i na CD-e. Fascinirala su ga računala, ali nikada nije naučio raditi na njima. Bio je uvjeren kako se čitanje i učenje može olakšati i tim novim medijima ali nije osmislio kako. Jer, kada je umro, 1991. CD-i još nisu postojali. Zato danas DSE, Dr Seuss Enterprises ide u korak s vremenom – stvorene su aplikacije, igre, on line stranica... Nakon 53 godine predanog rada dobri je Ted umro u 87 godini i Amerika, ali i svijet oplakivao je njegov odlazak. Imao je rak čeljusti i umro je u snu. Ostavio je naputke - tijelo neka mu kremiraju, bez pogreba, bez oznake groba. Posljednja rečenica u posljednjoj knjizi "Oh, the Places You'll Go!" govori sve: "Ići ćeš na sjajna mjesta! Danas je tvoj dan! Tvoja te planina čeka! Pa... kreni na svoj put!"

Stranica Seussvillea: https://www.seussville.com/?home#/home/
Knjige:
And To Think That I Saw It On Mulberry Street (1937) The 500 Hats Of Bartholomew Cubbins (1938) The King's Stilts (1939) Horton Hatches the Egg (1940) McElligot's Pool (1947) Thidwick The Big-Hearted Moose (1948) Bartholomew And The Oobleck (1949) If I Ran the Zoo (1950) Scrambled Eggs Super! (1953) Horton Hears A Who! (1954) HORTON On Beyond Zebra (1955) If I Ran The Circus (1956) The Cat in the Hat (1957) Mačak u šeširu How The Grinch Stole Christmas (1957) Kako je Grinch ukrao Božić Yertle The Turtle And Other Stories (1958) The Cat In The Hat Comes Back! (1958) Happy Birthday To You! (1959) Green Eggs And Ham (1960) One Fish Two Fish Red Fish Blue Fish (1960) The Sneetches And Other Stories (1961) Dr Seuss's Sleep Book (1962) Dr Seuss's ABC (1963) Hop on Pop (1963) Fox In Socks (1965) I Had Trouble In Getting To Solla Sollew (1965) The Cat in the Hat Song Book (1967) The Foot Book (1968) I Can Lick 30 Tigers Today! And Other Stories (1969) My Book About Me (1969) I Can Draw It Myself (1970) Mr Brown Can Moo! Can You? (1970) The Lorax (1971) Lorax, zaštitnik šume Marvin K. Mooney Will You Please Go Now! (1972) Did I Ever Tell You How Lucky You Are? (1973) The Shape Of Me And Other Stuff (1973) Great Day For Up (1974) There's a Wocket in my Pocket! (1974) Oh, The Thinks You Can Think! (1975) I Can Read With My Eyes Shut! (1978) Oh Say Can You Say? (1979) Hunches In Bunches (1982) The Butter Battle Book (1984) You're Only Old Once! (1986) I am Not Going to Get Up Today (1987) Oh, The Places You'll Go! (1990)

Poslije smrti objavljene su: "Daisy-Head Mayzie" (1994) po Tedovim skicama i tekstovima My Many Colored Days (1996) napisana još 1973. ali otkrivena tek poslije smrti. "Hooray For Diffendoofer Day!" (1998) napisana po skicama i tekstovima