Poseban od prvog udisaja - Ismar Krdžalić

"...Samo želim da Vas srdačno pozdravim i da Vam kažem koliko uživam u svakoj novoj objavi na Vašoj stranici. Ja od rođenja ne hodam samostalno ali sam svoja životna iskustva objavio u autobiografskom romanu "Poseban od prvog udisaja" i tako uspio ohrabriti osobe sa poteškoćama, ali i zdravijima pokazati koliko smo zapravo svi slični. Drago mi je da nas ljubav prema knjizi povezuje. Puno pozdrava iz Bosne i Hercegovine"

Tako sam Ismara upoznala preko moje facebook stranice "Čitaj knjigu. " Javio mi se ovom porukom, jednostavnom i toplom. Od tada smo svakodnevno u kontaktu. Pričamo o knjigama, o životu i o njegovoj knjizi "Poseban od prvog udisaja" koju mi je, ubrzo nakon upoznavanja, poslao na čitanje. Moram priznati da nisam očekivala tako odličnu i zrelu priču. Zato sam i odlučila spomenuti ju u emisiji "Dobro jutro: kultura" prije par nedjelja. I gdje god ću moći preporučit ću ovu izvrsnu autbiografsku knjigu. Poznata sam po tome da obožavam autobiografije i istinite priče. Jer, o čemu pišu pisci nego o ljudskim životima pri tom najviše o svom? Skoro da nema pisca na svijetu koji nije napisao barem jednu knjigu a da u nju nije ugradio uspomene iz vlastitog života. Okolnosti u kojima je Ismar rođen nisu mu išle na ruku. Rođen je na početku rata u BiH, u skromnoj bosanskoj obitelji, a majka ga je odmah nakon porođaja morala ostaviti u dobojskoj bolnici. Bila su to teška i opasna vremena u kojima je na žalost Ismar izgubio oca koji je umro od teške i neizlječive bolesti. Ismar danas ima 22 godine, samo šest mjeseci manje od mojeg sina i stvarno je poseban (znam kakvi su dečki u tim godinama jer i sama sam majka dvojice sinova). Ne zbog toga što je rođen s cerebralnom paralizom (da mi to nije odmah rekao sumnjam da bih to mogla uočiti jer ga "u živo" još nisam upoznala) već zato što ima nevjerojatan talent za komunikaciju i za tako mlado biće izoštrenu intuiciju. Ismar u knjizi opisuje svoje rano djetinjstvo, školske dane kroz osnovnu školu i gimnaziju. Kao i svi drugi mladi ljudi prolazi kroz faze odrastanja, spolnog sazrijevanja i velikih nesigurnosti koje donosi pubertet. Nikome u tom periodu života nije lako a kamo li onome tko još ima teških tjelesnih ograničenja. Osim te, psihičke zrelosti i mudrosti koja se provlači kroz svaku njegovu rečenicu i misao u knjizi Ismar ima nevjerojatan smisao za humor i optimizam kojeg koristi u svojim zapažnjima i zaključcima. Kroz cijelu knjigu sam se svakih toliko slatko smijala. Posebno me oduševilo što nema optuživanja, kuknjave i propitkivanja "Zašto ja i zašto baš meni?". Ismar je optimističan i pun nade. Nevjerojatno je zahvalan za svaki trenutak a posebno je dirljiv njegov odnos prema majci koju smatra svojim učiteljem na životnoj stazi. Razmišljajući o Ismaru ne mogu ne pomisliti na slične poznate tjelesno hendikepirane osobe kao što su Stephen Hawking ili Nick Vujičić. Ismar ima sve predispozicije da postane bosanski primjer osobe koja se nikada ne predaje, koja je puna zahvalnosti i koja ima velike planove za budućnost uprkos velikim preprekama koje su zapravo samo nama, promatračima, prepreke. Ovaj roman ima i cilj skrenuti pažnju okoline na osobe s posebnim potrebama što je Ismar svakako postigao. Na tom putu iskreno mu želim da ostvari sve svoje snove. Želim da  mu se dogodi ljubav, da se i dalje obrazuje i postigne sve ono što si je zacrtao i što zaslužuje. Na tom putu neka ga i dalje prati njegova požrtvovna obitelj. Zajedno će u tome sigurno uspjeti. Nadam se da ću u Hrvatskoj jedna od izdavačkih kuća prepoznati veliki potencijal ove predivne knjige pune mudrih misli i velikodušnih razmišljanja. Skoro svaku rečenicu morate nekoliko puta pročitati jer vam odmah ulazi u srce i osvaja vas. Stalno uz njegovu knjigu imam i olovku u ruci i zapisujem sve te lijepe životne poruke i misli. Beskrajno sam zahvalna što sam upoznala Ismara i što imam njegovu knjigu. Neki dan mi je zgodno napisao da sam ja,  ne samo po godinama nego i zbog toga što dijelimo istu ljubav prema knjigama, njegova "book mama". I jesam. Želim mu svu sreću ovog svijeta i znam da ćemo još imati što čuti od njega i o njemu. Njegova druga knjiga "Gram prijateljstva" je već napisana i čeka izdavača u Bosni i Hercegovini, ali i izvan njenih granica. 

Nekoliko citata iz knjige:

U pravu si. Ali ljudi ne uzdišu samo tada. Uzdasi nas prate kroz čitav život. Kad si beba udisajem objaviš svoj dolazak, a kada se umoriš od života udisajem ćeš reći zbogom. A uzdasi te prate kroz cijeli život, ne stidi ih se, sine moj! Lijepi su, tvoji su, ljudski su. Pogotovo ako uzdahneš zbog nečeg posebnog. A, svaki život je poseban od prvog udisaja.
Želim mu reći koliko ga volim. Treba to što češće govoriti ljudima.
Bog nam uvijek mora nešto privremeno oduzeti da bi više cijenili ono što imamo. Bio je u pravu. Imao sam dar za pisanje.
Postoji nešto u svima nama što nas čini jednakima bez obzira na naše fizičke sposobnosti, nešto što nas čini ljudima. To je ljubav.