Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke – Aljoša Bagola – knjiga koja vam može spasiti život

U knjizi Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke sve je privlačno i fantastično. Korice i odabir boja, vrsta papira, font, naslovnica i odlična fotka autora čiji pogled plijeni, način kako je knjiga  podijeljena, poglavlja koja imaju naslove: Biti dobro, Zadovoljstvo, Očekivanja, Obrasci, Misli, Uzmak, Djelovanje, Patnja, Strah, Ljubav, Promjene, Vrijeme, Bodrenje, Zahvalnost, Optimizam, Ego, Kompleksi, Sukobi, Sram, Opraštanje, Poštovanje, Žurba, Preopterećenost, Odmor, Spavanje, Tijelo, Mir, Posao, Uspjeh, Novac, Vizija, Tehnologija, Kreativnost, Izgled, Smrt, Nada, Napredak i naravno sadržaj knjige:  autorova intimna ispovijest. Nije ni čudo da je knjiga tako dobro opremljena kada je njezin autor vrlo uspješan i nagrađivani kreativni direktor jedne od najuspješnijih i najvećih marketinških tvrtki u Sloveniji. Aljoša je u Sloveniji, regiji i Europi prava marketinška zvijezda. Možemo reći "guru" u svom pozivu. Zar i takvi mogu pregorjeti?

Burn out je menatalna iscrpljenost. Tko je odgovoran za “burn out”? Što je to “burn out”? Je li je to, još jedan oblik depresije? Zašto se neki ljudi mogu nositi sa stalnim ubrzanim promjenama a drugi to nisu u stanju niti s onim najmanjim? Postoji li razlika između profesionalnog i privatnog “burn outa”? Ova Aljošina osobna priča može vam dati odgovore na ova pitanja. Ne sjećam se kad sam čitala bolju knjigu iz domene osobnog razvoja i osobnog iskustva.

U ovoj revolucionarnoj knjizi Aljoša nam demonstrira kako mu se "izgaranje" dogodilo 2015. na poslu, ali i kod kuće, uz čudesnu suprugu i prekrasnu dvogodišnju kćerkicu. Beskonačne odgovornosti na poslu, više profesionalnih angažmana koje je imao kao direktor, uz to kreativac, pisac kolumni,  predavač… Uz ženin posao glumice u kazalištu, uz malo dijete i sva njegova očekivanja da će u svim tim područjima neprekidno blistati odjednom je sve počelo ukazivati na to da će uskoro eksplodirati. Do tada je Aljošina duša već duže vrijeme vapila za odmorom, ali on je te znakove ignorirao sve do trenutka kad je počelo otkazivati i tijelo. Poznato, zar ne? Duša šapuće prvo tiho, pa sve glasnije, ali mi ne slušamo. U tom trenutku je Aljoša odlučio uzeti dvotjedni odmor misleći da će time ublažiti toliko očite simptome i stravične migrene. No ni nakon tog odmora stvari nisu krenule na bolje. Naprotiv, krenule su na gore. Morao je priznati da je situacija više nego kritična. Odlučio je potražiti stručnu pomoć i prihvatiti činjenicu da mora stati, usporiti jer se dogodio BURN OUT. Pregorio je. Duša i tijelo tražili su TIME OUT. Statistike na zapadu pucaju od broja ljudi koji imaju  “burn out”. Pucaju po šavovima, sagorijevaju do zadnjeg atoma… Priča se o stanju novog doba. Milijuni ljudi pati od tog sindroma. Jednostavno se raspadnu od stresa, napora i zahtjeva koji se stavljaju pred njih – uglavnom poslovnih. Tome je uzrok tempo života, koji je iz dana u dan sve brži, zahtjevniji i nesmiljeniji. Količina i brzina informacija kojima smo bombardirani iz sata u sat, broj obaveza, kratkoća rokova za njihovo izvršavanje u mnogome se razlikuje od  načina života i okruženja u kojem je naš mentalni i emocionalni sustav razvijan te sukladno tome prilagođen. Od mene jedna velika preporuka za ovaj  praktični i izazovni vodič koji otkriva poruku spašavanja života skrivenu u izgaranju i vodi vas korak po korak do radosti i novog početka. Jer izlaz je moguć i provjeren. Tretiranje izgaranja treba vidjeti  kao priliku za ponovno uspostavljanje ravnoteže sa svojim životom. Aljoša Bagola  napisao je knjigu od koje mogu  imati koristi mnoge  generacije. Njegov stil pisanja i mnogi korisni savjeti oživjet će vam um, izliječiti srce, vratiti vam život. Bit će prava rijetkost pronaći čovjeka koji od ove knjige nema koristi. Svi smo mi pomalo izgorjeli i svatko od nas u ovoj knjizi može pronaći i "spas" i utjehu. Sretna sam da sama nisam doživjela pregorjelost. A postojali su svi uvjeti za takvo što.

Sjećam vremena kada sam imala 27 godina, bila sam razvedena, s malim djetetom koje je bolovalo od teške kronične bolesti i većinu sam vremena provodila po bolnicama i ambulantama. Istovremeno sam počela raditi u međunarodnoj kompaniji. Preda mnom su bili novi izazovi na poslu gdje sam trebala učiti i davati sve od sebe, prilagođavati se novim ljudima i zadacima. Rano ujutro sam napuštala dom i kasno navečer se vraćala. Uskoro sam se ponovno udala i rodila još jedno dijete. Počeo je rat u Hrvatskoj. Posao je bio sve zahtjevniji, službeni putevi su bili sve učestaliji i nikada nije bilo vremena za mene samu. Stalno sam bila na raspolaganju svima drugima, najmanje sebi. Na kraju je došlo i treće dijete. Vratila sam se na posao već s kćerkinih šest mjeseci. S posla trčala doma podojiti dijete. Najstariji sin je i dalje bio teško bolestan, mlađi sin je krenuo u vrtić, a kćerkicu je doma čuvala žena do njene druge godine kada je i ona krenula u jaslice. Bolesti nisu prestajale. Prehladama, upalama uha, bronhitisima, kašljanju, upalama sinusa nije bilo kraja. U jednom trenutku sam mislila da bi bilo najpametnije da se preselim u bolnicu i da tamo kampiram. Uslijedila je i promjena posla, novi zahtjevni poslodavac, nove tehnologije i nova učenja - i tako stalno u krug. Kada bih nakon napornog radnog vremena dolazila doma tek me je čekao posao. Djeca i njihove zadaće, mašine veša, kuhanje za sljedeći dan, pa opet bolesti, pakiranje za put… I da ne nabrajam. Danas se pitam kako sam ja to sve preživjela i kako me nije pokosio “burn out”? To ne znači da on ne postoji, ali ja ga jednostavno nikad nisam imala vremena imati. Tko bi sve to odradio umjesto mene?

Prevela: Jagna Pogačnik