Košarica
Izbornik

Znam zašto ptica u kavezu pjeva – Maya Angelou, žena s devetnaest talenata od koji je iskoristila samo njih deset

Znam zašto ptica u kavezu pjeva – Maya Angelou, žena s devetnaest talenata od koji je iskoristila samo njih deset
Što još reći za ikonu afroameričke literature, a da već nije rečeno, napisano, izgovoreno? Kako opisati njeno epohalno djelo koje je autobiografija i lijepa književnost u jednom, kako vas nagovoriti da pročitate roman „Znam zašto ptica u kavezu pjeva?“ Godinama sam se pitala zašto Mayine knjige (od njih tridesetak, od kojih je sedam autobiografskih) nisu prevedene u Hrvatskoj. Zašto mi hrvatski čitatelji ne možemo uživati u njenim za čovječanstvo važnim djelima i zapisima? Na kraju sam sebi, ali i svim hrvatskim čitateljima ispunila najveću želju. Uoči Interlibera 2018. upravo u Biblioteci Čitaj knjigu,  izašla je prva Mayina knjiga prevedena na hrvatski jezik – „Mama, ja i mama“ u kojoj je autorica i ikona afroameričke kulture te prva afroamerička nobelovka progovorila o najintimnijoj osobnoj priči svojeg života: svojem odnosu s majkom. Naravno da zbog toga osjećam ponos. Nikad nisam bila bliže Mayi Angelou nego sada. Ispunio se još jedan moj san. U međuvremenu je izašla i druga Mayina knjiga prevedena na hrvatski, a prva u nizu njenih autobiografija u izdanju izdavačke kuće @Planetopija.  Progutala sam je u dahu, i sigurno ću je za nekih par godina ponovno čitati. Ono što vam želim reći je da svaka žena, majka, kći, sestra, baka, unuka mora pročitati ovu knjigu. U ovoj knjizi Maya kronološki, u trideset i šest poglavlja  opisuje svoje odrastanje sa strogom bakom (koju zove Nana),  tridesetih godina prošlog stoljeća iza Trgovine (uvijek se o njoj govorilo s velikim početnim slovom), na rubu plantaže pamuka. Za nju i njezinog brata to je mjesto čarolije i igranja usred crnačke  zajednice kojoj  prijeti gašenje zbog silne mržnje i siromaštva. Maya je bila izrazito prkosna i ponosna djevojka koja se borila protiv nezamislivog otpora, a  u isto je vrijeme ispjevala najljepšu himnu, djevojka je to koja je imala snagu najgori užas preokrenuti u najljepše riječi, maštanja i nježnosti. Maya je rođena kao Marguerite „Maya“ Annie Johnson u St. Louisu 4. travnja 1928. od kuda se njezina obitelj ubrzo preselila u Kaliforniju. Imala je tri godine kad su se njezini roditelji razveli, u dosta ružnim okolnostima, a njezina majka, pjevačica u noćnim klubovima,  poslala je nju i njenog starijeg brata Baileyja u Stamps, Arkansas, da odrastaju kod Mayine  bake, očeve mame. Četiri godine kasnije, kad se osmogodišnja  Maya vratila u San Francisco kako bi vidjela majku, mamin ju je dečko Mr Freeman, silovao. On je proglašen krivim, iz zatvora je pobjegao no netko ga je zatukao do smrti. Zasluženo ili ne, ta je tragedija Mayu doslovno zanijemila  sljedećih pet godina koje je ponovno  provela s bakom. Iako njegova smrt nije bila povezana s njezinim silovanjem, djevojčica je vjerovala da je odgovorna za njegovu smrt jer je izgovarala njegovo ime. Mislila je da ubija svakoga koga je spomenula po imenu. Povučena u sebe, to je razdoblje tišine potaknulo njezinu strast prema knjigama, jeziku i poeziji. Bilo je vrijeme u kojemu je pokušala "cijelo tijelo pretvoriti u jedno uho". Maya  je završila srednju školu s dobrim ocjenama, a kasnije je studirala suvremeni ples kod slavne i legendarne Marte Graham. Maya piše o životu prepunom lijepih i ružnih dana s tim da kada dođu ti ružni dani, onda su oni tragični: rasizam, Ku Klux Klan, ponižavanja, silovanje, traume. Mlada, zbunjena, neiskusna Maya istražuje život koji joj ne vraća  istom mjerom – rijetko je pomiluje, češće ošamari. Za mene kao i za milijune Mayinih obožavatelja, ovo je jedna nevjerojatna životna priča, jedna od najboljih, najdirljivijih, najdubljih knjiga koje sam ikada pročitala i sigurno ću je pročitati još nekoliko puta u životu. Iako sam pročitala na stotine sličnih životnih drama i ispovijesti, rijetko koja me je tako duboko dirnula, iz rijetko koje je izvirala tolika  iskrenost,  s druge strane tolika okrutnost, a da istovremeno zrači tolikom  dozom humora  i nade. Ova knjiga poziva na pomirenje, oprost i ljubav. Maya Angelou je poznata po mnogo talenata i zanimanja.  Radila je kao plesačica noćnog kluba, pjevačica, prostitutka, svodnica, novinarka, glumica i režiserka, te je osim u SAD-u  živjela u Gani i Egiptu. Bila je i prva crna kondukterka tramvaja u San Franciscu. Kao pjevačica, radila je u Hollywoodu sa zvijezdama poput Billie Holiday, Harryjem Belafonteon i Sidneyem Poitierom. Godine 1959. postala je koordinatoricom kampanje doktora Martina  Luthera Kinga. Također je bila prijateljica aktivista za građanska prava - Malcolma X. U Americi je jedna od najčitanijih autora. „Znam zašto ptica u kavezu pjeva“ (I Know Why the Caged Bird Sings) objavljena je 1969. i prva je od sedam nastavaka Mayinih autobiografskih zapisa. I to na izazov Jamesa Baldwina ni manje ni više, i njezinog urednika Roberta Loomisa a da napiše autobiografiju koja će biti – književnost. Ona se naime krajem 1950-ih pridružila  cehu pisaca Harlema, a „pticu“ je napisala s 40 godina. Uslijedile su „Gather Togetjer in My Name“, „Singin' and Swingin' and Gettin' Merry Like Christmas, The Heart of a Woman, All God's Children Need Travelling Shoes, A Song Flung Up to Heaven, te spomenuta „Mom & Me & Mom“ (koju je napisala s 85 godina). Naslov je posudila iz pjesme „Sympathy“ Paula Laurencea Dunbara, crnog pjesnika kojem se godinama divila. Još jednom vas molim da svakako pročitate ovu važnu knjigu. I neka vam stoji na polici  knjiga koja će se čitati kroz sve generacije u vašoj obitelji. To je najmanje što možete učiniti za "veliku Mayu". Svakako pročitajte i njenu zadnju autobiografsku prozu  koju je napiala u 85. godini života - "Mama, ja i mama".    

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-10 03:29:19