Žene drage srcu mom – Isabel Allende – provokativni i nadahnjujući memoari

Ne postoji knjiga Isabel Allende koju nisam pročitala i s velikim guštom čitam ih već trideset godina. Čim sam ovu njezinu najnoviju knjigu dobila u ruke, krenula sam s čitanjem, ili bolje reći gutanjem. Na kraju mi je knjiga bila prekratka. Ovo je vrlo lijepa i iskrena knjiga velike čileansko-američke spisateljice koja će vam dati autentične uvide u svoju prošlost punu svjetla i sjene, u ulogu žena u svijetu i njen pogled na feminizam, a da pritom nikada nije mahnula kažiprstom. Isabel je postala feministica puno prije nego što je shvatila što ta riječi znači. Od ranog djetinjstva doživljavala je kako se njezina majka, koju je Isabelin otac ostavio, iz dana u dan brine o svojoj djeci, bez sredstava i bez prava glasa. Isabel postaje divlja, buntovna djevojka, odlučna u borbi za život i položaj žene u društvu koji njezina majka nije mogla imati. Isabel je bila aktivna u ženskom pokretu već krajem 1960-ih. Unatoč tome što su se mnogi diskriminacijski zakoni promijenili patrijarhat je i dalje neizbježan sustav političkog, ekonomskog, kulturnog i vjerskog ugnjetavanja koji prevlast i povlastice daje muškom spolu. Isabelin feminizam se ne sastoji od onog što ima među nogama, već od onoga što ima u glavi. Okružena novinarima istomišljenicima, ona piše "oštro" i prvi se put osjeća ugodno u svojoj koži. Kroz tri je braka spoznala i kako može rasti u vezama kao žena, kako može zakazati i ponovno se postaviti na noge i da mora voditi računa o vlastitim seksualnim željama. Od drugog muža razvela se u svojoj 72. godini života i ponovno udala za Rogera s kojim je sada u sretnom braku kojeg s puno topline opisuje u ovoj knjizi. Kakva je to žena!!!! Kakva majka, kći, baka, prijateljica, supruga, žena, feministica! Isabel Allende inspirira i daje upravo odgovore na pitanje što znači biti žena. Ona je ikona, spisateljica voljena širom svijeta i uzor mnogim ljudima. Tako i meni. Cijeli život piše romane koji istražuju obitelj, povijest, raseljenost i živote žena. Njezine knjige prevedene su na više od 40 jezika, a prodala je oko 75 milijuna primjeraka svojih knjiga. Ovi provokativni i nadahnjujući memoari napisani su kronološki pa knjiga počinje s Isabelinim djetinjstvom. "Moj mi biološki otac nikad nije nedostajao niti sam ga ikad poželjela upoznati. Kako bi Panchita (majka) dobila poništenje braka, postavio je uvjet da se ne mora brinuti za djecu i doveo je do takve krajnosti da nas nikad više nije vidio." Što žene danas žele, pita se Isabel? Ljubav i poštovanje i nadasve kontrolu nad životom, vlastitim tijelom i neovisnost. Ali, u tom pogledu još treba puno toga  učiniti, kaže Isabel Allende, a ova će knjiga, nada se, pomoći "nadahnuti naše kćeri i unuke. One moraju živjeti za nas kao što smo mi živjeli za svoje majke, i nastaviti s započetim poslom." Pandemija i lockdown Isabel nisu, kaže, učinili bezvoljnom. Ustaje svakoga jutra oko šest sati. Prvo popije šalicu kave, zatim se istušira, našminka se u potpunosti, kao da ide u operu. Odjene se i obuče visoke pete, pa popne stepenicama do svog potkrovlja u kojem radi . Zna da neće vidjeti nikoga, čak ni poštara, ali dotjeruje se za sebe. Prevela: Tamara Horvat Kanjera/izdavač: Vuković Runjić