Zamračenje – Ragnar Jonasson – zamračenje neba ili uma
Prevela: Zrinka Pavlić
Islanđanin Jonasson definitivno zna pisati krimiće. "Snježno slijepilo", njegov prvi krimić iz serijala Mračni Island, oduševio me je, a "Zamračenje" (treći dio serijala) potvrdio da je Ragnar pravi majstor u pisanju napetica pa, nije čudno što jedva čekam pročitati i ostale nastavke o zločinima na dalekom i izoliranom otoku gdje, pored prekrasne ljepote, prevladavaju hladnoća, led, snijeg i sivilo. Njegove romane prati očaravajuća kulisa i simpatični likovi u čije nas živote autor brzo i lako uvlači. Glavni lik je simpatični i šarmantni, nesretno zaljubljeni policijski istražitelj Ari Thor koji vam ubrzo postaje bliski prijatelj. Dok su s juga Islanda stizale vijesti o oblacima pepela nakon erupcije vulkana koji su trovali Reykjavik, Siglufjordur nije osjećao posljedice te katastrofe - do njega nije dolazio gusti pepeo jer je gradić na krajnjem sjeveru otoka gdje se pruža pogled na fjord i nježno namreškano more. Tamo je vladala prava idila koja je naglo prekinuta kad je nasilna smrt građevinskog radnika Eliasa Freyssona, koji radi na izgradnji novog tunela, duboko šokirala inače mirnu zajednicu. Elias je bio popularan i poznat jer je podržavao humanitarnu organizaciju s kojom je organizirao važna lokalna događanja i kroz to je stekao puno prijatelja i suradnika. No, nakon ubojstva jasno je da je imao i neprijatelje koji su ga itekako mrzili - njegovo je lice bilo smrskano do neprepoznatljivosti. Ari Thor nema ni ovoga puta lak zadatak...
Ono što mi se sviđa kod Ragnara kad piše svoje krimiće je što nas ne uvlači samo u život žrtve i njezinih potencijalnih ubojica, već nas, vrlo vješto i na intrigantan način, uvlači i u privatne živote policajaca. U ovom je romani glavni lik i novinarka koja na vlastitu inicijativu radi na istraživanju ovog slučaja. Isrun se već pomalo dosađivala na stalnom izvještavanju o erupciji vulkana, jer za nju je to bila stara vijest. Ubojstvo joj je došlo kao naručeno da se makne iz redakcije i na neko vrijeme makne od Ivara, nadređenog urednika koji je baš ne cijeni i koji je prema njoj bahat već deset godina koliko zajedno rade u istoj redakciji. Isrun je žudila za dinamikom novinarskoga posla i zato je brže-bolje izmislila kako ima povjerljive podatke o mogućoj upletenosti žrtve u trgovinu drogom, a kako bi što prije krenula na sjever Islanda i umakla stalnom mobbingu. Isrun je preko obraza imala veliki upečatljiv ožiljak koji je dobila u najranijem djetinjstvu kad joj je rođak prolio vrelu kavu po licu. No Isrun u životu nikada ništa nije moglo zaustaviti. Tako ni ovoga j puta. Inteligentna i brza u zaključivanju odlaskom na sjever u istraživanju ubojstva i sama će postati prava istražiteljica, željna pronaći ubojicu, ali i dobiti time udarnu vijest na Islandu. Jer, dok se traži ubojica navodno simpatičnog Eliasa kojeg su svi voljeli, još se jedna nevina i bespomoćna osoba bori za goli život. Hoće li Isrun uspjeti ostvariti svoje istražiteljske talente, pročitajte sami. Osim Arija i Tomasa – njegovog šefa čija je žena otišla na studije u Reykjavik zbog čega je Tomas vidno uznemiren, tu je i kolega policajac Hlynur Isaksson koji prima prijeteće e-mail poruke koje mu oživljavaju neugodne uspomene na davni bullying iz srednje škole. Može li se Hlynur nositi s tolikim osjećajem krivnje? Zašto Tomas i Ari ne vide što se zaista događa s Hlynurom?
Zanimljivo rješenje ubojstva ne umanjuje Jonassonovu impresivnu sposobnost da ljudski očaj učini opipljivim. Svi ovi likovi u romanu imaju svoje brige, traume i probleme s kojima se bolje ili lošije nose, i nema čovjeka s kojim autor u romanu na neki način ne suosjeća. Jonasson se igra s nizom pripovijedanja, naizgled nepovezanih, i vodi čitatelje na nekoliko putovanja koja imaju samo jedan jedini zajednički kraj. Malo autora može istovremeno upravljati s toliko likova, života i sudbina odjednom, a da pri tome ne izgube fokus uz istragu o ubojstvu koja čitatelja, u konačnici, najviše intrigira. Uz policiju i novinare, i mi se čitatelji počinjemo igrati detektiva i tražiti odgovore. Na koga vas to podsjeća? Na Agathu Christie, naravno. Ragnar je oduvijek bio opsjednut ovom kraljicom krimića i raskrinkavanjem ubojica te nije čudo da je na njegovo pisanje imala toliki utjecaj. Na kraju, preveo je na islandski 14 njezinih romana. Slobodno ga možemo prozvati skandinavskom Agathom u muškom obliku.
S čitanjem ove napetice dobila sam još veću želju da posjetim Island i doživim njegove očaravajuće ljepote, ali i osjetim njegove stanovnike. Možda bih čak imala sreću sresti Arija ili Isrun. Baš su mi prirasli srcu.
Jedva čekam slijedeći slučaj ubojstva s Islanda.
Ono što mi se sviđa kod Ragnara kad piše svoje krimiće je što nas ne uvlači samo u život žrtve i njezinih potencijalnih ubojica, već nas, vrlo vješto i na intrigantan način, uvlači i u privatne živote policajaca. U ovom je romani glavni lik i novinarka koja na vlastitu inicijativu radi na istraživanju ovog slučaja. Isrun se već pomalo dosađivala na stalnom izvještavanju o erupciji vulkana, jer za nju je to bila stara vijest. Ubojstvo joj je došlo kao naručeno da se makne iz redakcije i na neko vrijeme makne od Ivara, nadređenog urednika koji je baš ne cijeni i koji je prema njoj bahat već deset godina koliko zajedno rade u istoj redakciji. Isrun je žudila za dinamikom novinarskoga posla i zato je brže-bolje izmislila kako ima povjerljive podatke o mogućoj upletenosti žrtve u trgovinu drogom, a kako bi što prije krenula na sjever Islanda i umakla stalnom mobbingu. Isrun je preko obraza imala veliki upečatljiv ožiljak koji je dobila u najranijem djetinjstvu kad joj je rođak prolio vrelu kavu po licu. No Isrun u životu nikada ništa nije moglo zaustaviti. Tako ni ovoga j puta. Inteligentna i brza u zaključivanju odlaskom na sjever u istraživanju ubojstva i sama će postati prava istražiteljica, željna pronaći ubojicu, ali i dobiti time udarnu vijest na Islandu. Jer, dok se traži ubojica navodno simpatičnog Eliasa kojeg su svi voljeli, još se jedna nevina i bespomoćna osoba bori za goli život. Hoće li Isrun uspjeti ostvariti svoje istražiteljske talente, pročitajte sami. Osim Arija i Tomasa – njegovog šefa čija je žena otišla na studije u Reykjavik zbog čega je Tomas vidno uznemiren, tu je i kolega policajac Hlynur Isaksson koji prima prijeteće e-mail poruke koje mu oživljavaju neugodne uspomene na davni bullying iz srednje škole. Može li se Hlynur nositi s tolikim osjećajem krivnje? Zašto Tomas i Ari ne vide što se zaista događa s Hlynurom?
Zanimljivo rješenje ubojstva ne umanjuje Jonassonovu impresivnu sposobnost da ljudski očaj učini opipljivim. Svi ovi likovi u romanu imaju svoje brige, traume i probleme s kojima se bolje ili lošije nose, i nema čovjeka s kojim autor u romanu na neki način ne suosjeća. Jonasson se igra s nizom pripovijedanja, naizgled nepovezanih, i vodi čitatelje na nekoliko putovanja koja imaju samo jedan jedini zajednički kraj. Malo autora može istovremeno upravljati s toliko likova, života i sudbina odjednom, a da pri tome ne izgube fokus uz istragu o ubojstvu koja čitatelja, u konačnici, najviše intrigira. Uz policiju i novinare, i mi se čitatelji počinjemo igrati detektiva i tražiti odgovore. Na koga vas to podsjeća? Na Agathu Christie, naravno. Ragnar je oduvijek bio opsjednut ovom kraljicom krimića i raskrinkavanjem ubojica te nije čudo da je na njegovo pisanje imala toliki utjecaj. Na kraju, preveo je na islandski 14 njezinih romana. Slobodno ga možemo prozvati skandinavskom Agathom u muškom obliku.
S čitanjem ove napetice dobila sam još veću želju da posjetim Island i doživim njegove očaravajuće ljepote, ali i osjetim njegove stanovnike. Možda bih čak imala sreću sresti Arija ili Isrun. Baš su mi prirasli srcu.
Jedva čekam slijedeći slučaj ubojstva s Islanda.
