Udri to srce – Amelie Nothomb – odnos naricisoidne majke i njezine kćeri, crne ovce

"Udri to srce " je, na prvu, jednostavno napisana priča, ali, na drugu to je duboko složena studija odnosa majke i kćeri, i njihovih doživotnih emotivnih ili neemotivnih isprepletenosti.  Naslov je baš prikladan: dok čitate osjećate udarce u srce, prolaze vas trnci i obuzima vas nemir. Obožavam psihološke romane, a Amelie ih piše s takvom napetošću da stalno očekujete neku katastrofu. Ali, katastrofa se događa samo u ljudskim srcima i dušama. Amelie Nothomb, moja omiljena spisateljica (inače Beligijanka) napisala je još jedan sjajan roman koji se pamti i koji nam predstavlja pravu majku narcisa. Majka narcis neizravno daje do znanja svom djetetu da je ona najdivnija, najhrabrija i, naravno, najpametnija, aludirajaući pri tom na divljenje koje očekuje. Fizički je prisutna u djetetovom životu, ali duhovno je - odsutna. Svoje dijete ne vidi kao ljudsko biće nego kao objekt bez emocionalnih potreba. Tako je Marie, mlada žena, majka glavne junakinje u ovom psihološkom romanu  opsjednuta  sobom, svojom ljepotom, želi da joj svi zavide i da joj se dive. Nakon što se počela viđati s Olivierom ostaje u drugom stanju. Slijedi vjenčanje i nakon osam mjeseci rađa malenu Diane. Marie dijete ne doživljava. Jednostavno, ne osjeća baš ništa prema svojoj kćeri. Brine se za nju, ali nema tu ono što je najpotrebnije. Nakon Diane Marie će roditi sina Nikolu, a na kraju još jednu djevojčicu, Seliu. Majka narcisa će se dobro potruditi da se između braće i sestara ne razvije ljubav i bratska privrženost. Bolje je držati se poznatog političkog pravila "Podijeli pa vladaj". Majka narcis, kad ima više djece, izabire tzv. zlatno dijete, kojem daje najviše važnosti, svjesno uzrokujući pri tome ljubomoru i rivalstvo među djecom. A Diane svakako nije bila to zlatno dijete. Prije crna ovca. Tako je dobila priliku i potrebu  za ranim osamostavljivanjem  i pravilnom spoznajom obiteljske situacije. To je i iskoristila. Što se dalje događalo  s Diane koja je imala takvu majku? Kako je počela razumijevati majčine razorne obrasce ponašanja? Kako se nosila s činjenicom da je odrastala u narcisovu ledenom kraljevstvu? Upravo je takvo "ledeno djetinjstvo" jedan od razloga zašto je Diane vrlo rano odlučila studirati medicinu i postati liječnica. Možete li pogoditi što je specijalizirala? Kardiologiju, naravno. Zanimala su je srca. Njih je željela liječiti. Ugrijati i proučiti. Na fakultetu se upoznala i jako zbližila s univerzitetskom profesoricom Olivijom Obisson. Poznanstvo polako prerasta u ovisnost i opsesiju. Diane je otvorena i stalno traži privrženost i pripadanje kako bi popunila davno nastale i nikad zarasle rane. Kako će joj Olivia uzvratiti? Posljedice su neizbježne i nesagledive. Prodoran je ovo roman koji će vas dobro prodrmati. Bravo Amelie! Koja aktualna tema! Nije svaka majka dobra majka, niti je  samim time što je rodila i što je fizički prisutna i poželjna majka. Nadam se da će ovaj roman uskoro biti preveden i u Hrvatskoj. Do tada ga nabavite u izdanju Čarobna Knjiga izdavačke kuće iz Srbije. Nećete požaliti. Amelie Nothomb belgijska je autorica, dijete belgijskih diplomata zbog čega je dobar dio djetinjstva provela izvan domovine. Do pete je godine živjela u Japanu, a onda se preselila u Kinu, zatim New York, Bangladeš, Burmu i Laos. Slavu je stekla svojim prvim romanom "Higijena ubojice" i od tada svake godine objavljuje po jednu knjigu. Tvrdi da godišnje napiše i do tri rukopisa i onda između njih odabere onaj koji joj se najviše sviđa. I ove godine je nominirana za prestižnu francusku književnu nagradu Goncourt.