Košarica
Izbornik

U svakom trenutku još smo živi – Tom Malmquist – u ovoj knjizi ništa nije uljepšano

U svakom trenutku još smo živi – Tom Malmquist – u ovoj knjizi ništa nije uljepšano
Ovu knjigu, kad mi je stigla, nisam mislila odmah čitati. Uzela sam je u ruke misleći je samo informativno prelistati.  Ali, kad sam je otvorila i pročitala prvih par redaka više je nisam mogla ispustiti iz ruke. To je takva knjiga. Čita se u dahu i uvlači se pod kožu. Prvo poglavlje je kao da ste se odjednom našli u nekoj epizodi "Dr. Housea". Tom i Karin očekuju svoje prvo dijete kad Karin iznenada ozbiljno oboli i biva hitno hospitalizirana. Nitko ne zna od čega boluje. Ima simptome slične gripi -  visoku temperaturu, otežano disanje, a srce sve slabije kuca. Stavljaju je na sve moguće aparate, vode na snimanja i konzultacije. Ginekologinja odlučuje bebu hitno spasiti carskim rezom što je moguće s obzirom da je trudnoća došla do 33. tjedna. Svo to vrijeme Tom luta podzemnim hodnicima bolnice kao u noćnoj mori,  između jedinice intenzivne njege i odjela za novorođenčad, između života i smrti. Liječnici ga obavještavaju da Karin boluje od akutne leukemije i da je njezino stanje izuzetno kritično. Traje borba za njezin život. Uvodna poglavlja svjedoče o previranjima, nemoći i boli. Na kraju kliniku napušta - s kćerkicom. Tek tada za Toma počinju novi problemi, nova iskušenja o kojima do tada nije imao pojma da postoje. Do prije neki dan Karin i on su se pripremali za dolazak bebice, kupovali namještaj, opremu i raspoređivali prostor u zajedničkom stanu. Okrutna svakodnevnica Toma silom vraća u stvarni  život, nema izbora i nema vremena za tugu i jad. A jadan je. Slomljen je. U šoku. Puno je kamenja na njegovom putu, a prvi je isključivo birokratski – neimanje  vjenčanog lista onemogućava mu da prijavi svoju djevojčicu u matičnom uredu jer nije i službeno otac djevojčice Livije. Majka bi trebala potvrditi da je on otac djeteta, a ona je mrtva. Teško je birokratima objasniti tu nemoguću situaciju. Čak i u jednoj razvijenoj Švedskoj.  Da bi se suočio sa svojom tugom i bio otac svojoj kćeri, počinje pisati knjigu. Kreće njegov pogled unatrag… Ova istinita životna priča me je zaista pogodila. Veliku zaslugu u tome ima i stil pisanja autora. Ništa tu nije uljepšano. Sve je prikazano jednostavno i otvoreno. Morate se naviknuti na način na koji se autor obraća nama, čitateljima. Cijela je priča tekući tekst, doslovni govor, čitavi dijalozi, napisani bez navodnika. Ponekad se vremena mijenjaju u poglavljima, ali kad se "ufurate" možete se vrlo dobro nositi s ovim posebnim narativnim stilom koji pokušava zabilježiti sve što se dogodilo. Ništa nije za zaboraviti ni za izostaviti. U početku je iscrpljujuće, ali i zadivljujuće ako ste se spremni uključiti. Zaista možemo osjetiti kako se osoba u tako strašnoj životnoj situaciji, osjeća. Tom kao da je u crnom tunelu bez imalo svjetlosti, a nastaviti dalje se mora. Beba traži hranjenje svakih par sati. Traži pažnju, osmijeh, prematanje i još puno toga o čemu Tom nije mogao ni sanjati. Novi život okreće se isključivo prema  naprijed, prema svjetlu, dok ga stari vuče natrag u djetinjstvo, uspomene i tugu. Čitajući drugi dio knjige činilo mi se da Tom ponekad funkcionira kao robot, a ne kao čovjek. On to iskreno priznaje. Samo je postojao, funkcionirao i izvršavao svoju dužnost. Poput stroja. Tko je bio u sličnoj situaciji možda će još bolje razumjeti težinu ove priče. Retrospektivno kao čitatelji sudjelujemo u Karininoj i Tominoj prošlosti te njihovim odnosima s roditeljima i obitelji. Knjiga pokazuje da ljudi mogu pronaći put do života čak i nakon smrti voljene osobe. Postoji izbor za povratak u život. Svakih toliko je potrebno da to osvijestimo. Budimo zahvalni da to činimo "samo" čitajući. Lijepo je to što će jednog dana otac, ovu sjajno napisanu knjigu, moći pokloniti svojoj kćeri i time joj pokazati kakva je bila njezina majka, kako su se njezini roditelji upoznali, tko su njezini  bili djedovi i bake i koliko je velika bila očeva tuga. Sjajno štivo za obitelj, prijatelje i svakoga od nas. Život ti se može preokrenuti u sekundi. Prolaznost i sadašnji trenutak je sve što imamo na ovoj planeti. Za ovaj  roman autor je nagrađen prestižnim švedskim književnim nagradama Dagens Nyheter Culture Prize i The Karin Boye Literary Prize, a ušao je i u uži izbor za nagradu Nordic Council’s Literature Prize. Živi i radi u Švedskoj, a Livija je izrasla u prekrasnu djevojčicu. Photo: TheGuardian.com Preveo: Mišo Grundler

Pretraga