U ime ljubavi – Stephanie Scott - zabranjena ljubav, tragična izdaja i nagovještaj strašnog zločina

Jedan od posljednjih dana na plaži u drvenoj i staroj kući na poluotoku, osmijeh pun ljubavi i priljubljenost uz majčino lice – izdvojena su to sjećanja koja je mladoj tokijskoj odvjetnici Sumiko ostavila njezina voljena majka Rina. Nakon majčine smrti, sedmogodišnja djevojčica odrasla je uz djeda Yoshija u bijeloj kući u Meguru u Tokiju i nikad nije doznala više o majčinoj  sudbini. Djed bi joj svaku večer čitao priče, kasnije i Sartrea, Dumasa, Tolstoja, Basha, ali joj nikada nije ispričao "najvažniju priču" – onu o smrti njezine majke. Mnogo godina kasnije tajanstveni telefonski poziv pobudit će Sumikinu znatiželju i ona hrabro kreće u potragu za istinitom pričom o svojoj  majci koja je voljela fotografiju, koja je bila zaljubljena i koja je najviše na svijetu voljela svoju djevojčicu. Ono što pronalazi je velika, zabranjena ljubav, tragična izdaja i nagovještaj strašnog zločina. Ova knjiga, prvijenac mlade i talentirane Stephanie Scott prava je knjiška poslastica. Tako zapanjujuće dobar i poticajan roman koji je različit od svega što sam do sada čitala. Uživala sam u knjizi od prvog do zadnjeg retka. Dapače, prema kraju knjige doslovno sam gutala rečenice. Osim što Sumiko pokušava doći do istine o tome što se točno dogodilo i zašto je do toga došlo, ona i dalje tuguje. Vraćajući se u dom iz djetinjstva, povjerava čitatelju: "Više ne posjedujemo naš dom na periferiji Shimode; djed ga je davno prodao. Ali kad danas odem onamo, penjući se kroz raslinje, mogu osjetiti majku ondje pod stablima. Kad legnem na tlo, s oštrim borovim iglicama pod mojim obrazom, zamišljam da je hladnoća povjetarca milovanje njezina prsta." Stil pisanja je nekako uzvišen, elegantan, a ljubavni prizori vam oduzimaju dah. Znamo da je Rina ubijena, znamo tko je počinitelj, ali nam do kraja nije poznat motiv. A on je ipak ono najbitnije kod zločina. Dijelovi knjige u kojima autorica  zalazi u zamršenosti japanskog pravnog sustava s punim razumijevanjem posebno su fascinantni. Podatak koji je važan za ovaj roman: Japan ima treće najveće svjetsko gospodarstvo, a 2019. je Tokio treću godinu zaredom proglašen najsigurnijim gradom na svijetu od strane Economist Intelligence Unita. No i u raju ima problema. Istraživanje Tokijskog  osiguravajućeg društva koji prodaje police za osiguranje života iz 2018. otkrilo je da je samo 30 posto oženjenih Japanaca reklo da su njihovi brakovi skladni, a 76 posto žena često je nezadovoljno ponašanjem  svojih muževa. Zbog broja nesretnih brakova nastala je wakaresaseya, čitava industrija posvećena "razbijanju" bračnih parova. To, zajedno s nekim posebnostima japanskog pravnog sustava, čini osnovu radnje za debitantski roman Stephanie Scott. Kaitaro je wakaresaseya, a Rinin muž Sato ga je angažirao da se poveže s njegovom ženom Rinom kako bi ojačao Satove argumente  u postupku razvoda. Kaitaro i Rina postupno se zaljubljuju i spremaju započeti zajednički život no odnos je od početka ugrožen lažima koje  je Kaitaro izrekao Rini. Književna priča vješto je isprepletena s psihološkom analizom svih likova i ispričana s neizvjesnošću kroz kratka uvjerljiva poglavlja. Dok čitate osjećate da ste u Tokiju, uz Tihi ocean i drvenu staru kuću na rubu šume. Opisi su tako živopisni, neizgovorene stvari su važnije od izgovorenih. Odnosi, brak, seksualna privlačnost, ljubavna kemija, ljubav roditelja prema djeci odlično su opisani. Ima toliko toga što ovaj roman čini velikim, posebnim i okretačem stranica da od mene zaslužuje najveću preporuku. Prevela: Mirjana Čanić Kukilo