Tihe godine – Alena Mornštajnova - treba li prošlost ostaviti na miru?
Mornštajnova potvrđuje svoju spisateljsku genijalnost! S knjigom "Hana" oborila me je s nogu i bila je to jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala u 2019. godini. Danima sam bila u mislima sa Židovkom Hanom i njezinom obitelji koja je doživjela niz tragičnih događaja za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Knjiga "Tihe godine" nije ništa manje upečatljiv, tragičan i uzbudljiv roman. Ovoga puta svjedočimo iskrivljenom komunističkom totalitarizmu u Čehoslovačkoj od prve republike do 1990-tih godina, kroz tri generacije razgranate obitelji, njihovim zamršenim obiteljskim odnosima, prije svega neskladu parova i tragičnim trenucima nakon kojih ništa više nije isto. Alena ponovno vješto isprepliće povijesno i intimno.
Glavni je lik djevojčica Bohdana Žakova, plaho dijete koje iz nekog razloga uvijek šuti. Bohdana ne zna tko je, odakle je i što se događalo prije njezinog rođenja. Otuda njezina nesigurnost, drhtavice i ranjivost. Potraga započinje. Tajne trebaju biti otkrivene. Bohdana koja je rođena poslije dvadeset pet godina braka svojih roditelja i koja odrasta kao jedinica. postaje sakupljačica sjećanja. Majka je umrla nakon što je Bohdana imala dvije godine, a napisala je na pozadini jedne od njezinih prvih fotografija da je ona "čudo i dar s neba". Malo po malo sastavlja mozaik koji osvjetljava vječno mrzovoljno i sadističko očevo lice. Seciranje vlastite prošlosti nije lak posao. Dovoljna je jedna pogreška i sve pada u vodu. Neprestano je muči napetost u kući i tajna zašto ju je baka na samrti, prilikom posljednjeg posjeta bolnici nazvala "Blanka". Očeva hladnoća i njihova međusobna otuđenost ublažena je zahvaljujući očevoj novoj ženi, dobrodušnoj i empatičnoj Beli. U Aleninu pripovijedanju se isprepliću Bohdanina sadašnjost i očeva prošlost. A, autorica kako bi naglasila tu neraskidivu povezanost, svako poglavlje u kojem govori Bohdana završava rečenicom kojom počinje poglavlje u kojem se prepričava očeva prošlost. To je baš upečatljiv autoričin potpis.
Svatopluk Žak, pobožni komunist čitav je svoj život posvetio izgradnji socijalizma, ljubavi prema svojima ženi i kćeri, čija je budućnost trebala biti svijetla poput zvijezde. Ali, sudbina je zaokrenula njegov svijet u drugom pravcu. Tako se u jednom trenutku priče kćeri i oca stapaju u jednu i ispostavlja se da ništa nije onako kako se činilo, a najmanje da je onako kako je trebalo biti.
Život neprekidno teče. Pun je raskrižja, pritoka i iznenadnih zavoja. Znate kako se kaže, "svaka obitelj svoj križ nosi". Ova potresna priča nas podsjeća da su neke od naših najvećih teškoća u odrasloj dobi rezultat nečega što nam se dogodilo u djetinjstvu. Sjećanja na to mogu nas obeshrabrivati i davati osjećaj bezvrijednosti. Bohdana je to itekako osjetila. Velika preporuka za ovu dirljivu knjigu koja nas uči da je život niz nedorečenosti i tajni, a da njihovo razrješenje donosi napredak kad one postaju prihvatljive.
Prevela: Sanja Miličević Armada
