Stvarni život – Adeline Dieudonne – najbolja knjiga u ovoj godini

Ovo je definitivno najbolja knjiga koju sam pročitala ili koju ću pročitati u ovoj godini. Ne mislim da će se pojaviti bolja. Pogotovo ne u ovo vrijeme epohalnih promjena na Zemlji u kojem svjedočimo dolasku visoke svjesnosti koja radi za dobrobit čovječanstva. Ova knjiga me je doslovno ostavila  bez teksta. Brzo se čita i guta, ali ni nakon nekoliko dana ne prestajem misliti o glavnoj junakinji. Riječ je o dirljivoj obiteljskoj drami koja vas mora protresti. Obično kad razmišljamo  o obitelji, majčinstvu, očevima, djeci u našim glavama zamišljamo neko idealno obiteljsko okupljanje, vidimo nježnost, ljubav, pripadanje i sigurnost. Eh, u ovoj knjizi ničega od toga nema. U obitelji koja je opisana u ovom romanu  sve je prepuno nasilja, ravnodušnosti, mržnje, ljutnje ili nezdravog pokoravanja. A ipak u ovoj knjizi ima najviše ljubavi. Opisana je oštra stvarnost disfunkcionalne obitelji u čijem je središtu nasilni otac i apatična majka. Čitala sam na stotine sličnih priča, ali svaka me takva priča gane i protrese ispočetka. Nijedna nije ista, a opet su sve tako slične. Iako je kraj zadovoljavajući i može se osjetiti određeni zaključak, ostaje gorak okus nakon suočavanja s nevjerojatnim  životnim uvjetima. Desetogodišnja djevojčica, negdje u Francuskoj, 1990-ih  priča o svom  životu. Kod njih je svaki obiteljski objed nalikovao na kaznu pa ga čak uspoređuje s velikom čašom pišaline koju je trebalo popiti. Televizijski dnevnik uz bocu Glenfiddicha bio je glavni događaj u kući. Otac je sve komentirao i objašnjavao majci koja ga se bojala i nastojala ne privući njegovu (opasnu) pažnju. Istovremeno je majka posvećena i opsjednuta vrtlarenjem i minijaturnim kozama. Zbog te odsutnosti djevojčica ju  uspoređuje s amebom. U ocu se redovno nakupljao ogroman gnjev koji se smirivao tek kad bi se vratio iz lova, njegovog najdražeg hobija, a jedna soba u kući je bila puna životinjskih prepariranih ulova. Jedino sunce u životu djevojčice, čije ime ne znamo, je njezin mali brate Gilles čiji osmijeh s mliječnim zubima grije njezino srce. Njezina životna misija je zaštititi svog malog brata, to malo nevino i nezaštićeno biće. Dirljivo do bola. Kad jednog dana odlaze po sladoled djevojčica i njezin brat svjedoče jezivoj nesreći i od tada se maleni mijenja. Povlači u sebe, zatvara se i više se ne smiješi. Postupno dolazi pod utjecaj oca. Želeći ga vratiti, ona čini sve što može kako bi i sebe i brata uklonila iz sfere očevog utjecaja. Ona je snažna, visoko inteligentna djevojčica koju zanima fizika pa pronalazi utočište u učenju i u svojim udžbenicima.  Ona stvara svoj vlastiti, paralelni svijet pomoću kojeg se skriva od obitelji. Sprijatelji se s ljudima u svom susjedstvu koje smatra normalnima. To je profesor Pavlović koji je kroz privatne sate podučava u fizici i matematici  i upoznaje sa slavnom znanstvenicom Marie Curie. Da bi prikupila potreban novac za privatne satove fizike djevojčica  jednom mladom  simpatičnom paru  čuva djecu . Otac, naravno, ne treba znati da nju zanima fizika i znanost. Zaključite zašto. Velika napetost i strah se osjećaju kroz čitavu knjigu. Nevjerojatno kako je  autorica uspješno "skinula" taj nevidljivi, ali stalno prisutni osjećaj straha i tjeskobe, pogotovo trenutno prisutan  u ovo doba korone i ogromne neizvjesnosti kroz koju i sami prolazimo. Sve se to nekako poklopilo u meni i još više me obuzelo. Strahovala sam zajedno s njom. Željela sam joj pomoći, zagrliti je i reći da će sve biti u redu. Iako hladan i škrt, stil pisanja je impresivan. Zaplet je usredotočen na apsolutno bitno.  Način na koji autorica analizira jednu obitelj je nevjerojatno jasan i iako se radi o depresivnim životnim uvjetima, knjiga nije nimalo depresivna, dapače puna je ljubavi,  nade i pogleda u bolju budućnost. Baš kako to najviše trebamo u ovom sadašnjem vremenu. Na kraju čitanja zadovoljno uzdahnete. Zanima me je li ovo autobiografsko djelo, jer su emocije toliko snažne. Ali, nema plakanja ili samosažaljenja već je ovo teža analiza poremećene obitelji. To se mora proživjeti da bi se o tome pisalo. Iznenađujuće je i to da je to autoričin debitantski roman. Što još tek možemo tek očekivati od ove sjajne i talentirane spisateljice, ostaje da vidimo… Prevela s francuskog: Maja Ručević