Špilja u snijegu - Vicki Mackenzie
Izdavač: Ljevak
Divna je glavna junakinja Tenzin Palmo. Čitanjem ove zanimljive knjige postale smo kao prijateljice. Nedostajat će mi njena upornost, fokusiranost i hrabrost. Pravo nadahnuće.
Knjiga Špilja u snijegu (Cave in the Snow: A Western Woman's Quest for Enlightenment )
Tko je Tenzin? Tenzin Palmo je rođena u središtu Londona u jeku Drugog svjetskog rata, 1943. kao Diane Perry. Imala je obično i mirno djetinjstvo i bezuvjetnu majčinu ljubav. S majkom se odlično slagala i uživala je njenu potporu u svim svojim odlukama iako su one, u to vrijeme, bile revolucionarne i pomalo lude. Njenoj majci Lee nije bilo lako jer je rano ostala udovica kad joj je muž, vlasnik male ribarnice, umro. Mala Diane imala je tri godine. Nikada se nije dobro osjećala u „dijelu svijeta“ u kojem se rodila. Neki unutarnji glas joj je vrlo rano počeo slati poruke da ona tu ne pripada. Budizam ju je počeo rano zanimati. Kao devetnaestogodišnja djevojka upoznala je mladog i nepoznatog lamu (budistički učitelj i guru) Chogyama Trungpu i postala je njegova privatna učenica. Pomalo je postala opčinjena budizmom, karmom, meditacijom, lamama, oslobađanjem uma i potrebom da se povuče u totalnu osamu. Upijala je Trungpuova učenja o tome kako promatrati svoj UM, kako ga opustiti, a istodobno ga održati budnim.
Trungpa je potaknuo Tenzin Palmo da otputuje u Indiju i tamo pronađe svog gurua i svoj put.
Tenzin je uspjelo uštedjeti nešto funti i otputovati brodom u Indiju. Ostavila je svoju majku, brata, prijateljice i domovinu a da nije ni suzu pustila. Bila je iznimno sretna jer je znala da putuje „doma“.
Na putu do Indije, na brodu upoznala je ljubav svog života – mladog Japanca koji ju je uspio i zaprositi. Iako mu je obećala da će mu se pridružiti u Japanu, to se nikada nije dogodilo. Odabrala je sasvim drugi put, put bez muškaraca, bez djece i obitelji.
Nakon što je sedam godina živjela i učila u Indiji nije bila zadovoljna. Očekivala je više. Godinama je podnosila diskriminaciju, poniženja i predrasude. Nakon što je neko vrijeme predavala engleski u školi za mlade lame srela je i upoznala svog lamu i učitelja, osmog Khamtrula Rinpochea kojem se najviše divila. Poslušala je njegov savjet da se povuče u osamu i da počne živjeti u nekoj od špilja u Himalaji, na samoj granici s Tibetom. Prije toga se zaredila i postala druga zapadnjačka redovnica koja je to učinila. Bila je 1964., a ona je dobila ime Drubgyu Tenzin Palmo.
S dvadeset sedam godina povukla se u zabačenu špilju na visini od 4000 metara, u Himalaji, odsječenu od svijeta planinama, snijegom i ledom. Tamo je dvanaest godina prakticirala intenzivnu budističku meditaciju. Živjela je bez grijanja (povremeno bi zapalila malu peć ako je imala nešto drva), bez velikih zaliha hrane i vode, bez ljudi i bez svijetla. Nekoliko puta je bila i ozbiljno bolesna. Jednom ju je zatrpala lavina i već se pomirila sa smrću, ali se ipak uspjela odkopati i spasiti. Uzgajala je vlastitu hranu u proljeće i ljeto, spavala u tradicionalnoj drvenoj meditacijskoj kutiji širene 75 cm i na trenutak nije legla. Ali je zato vježbala jogu koja joj je neizmjerno pomogla. Njezin cilj prosvjetljenja u tijelu žene je nakon tolikih godina prakticiranja meditacije i samoće, postignut.
Nakon dvanaest godina samoće odlučila je napustiti špilju. Vratila se u Europu i pet je godina živjela kod prijatelja u Asizu u Italiji. Tamo je upoznala književnicu i novinarku Vicky Mackenzie koja je o njoj napisala ovu biografsku knjigu. Tenzin je na nju pristala samo zbog honorara od prodaje knjige kojeg će u cijelosti uložiti u gradnju samostana. Odlučila je sagraditi samostan za žene budističke redovnice. Za to je trebalo skupiti puno novaca kojih ona nije imala. Odlučila je držati predavanja diljem svijeta i na taj način prikupiti potreban novac za kupnju zemlje i gradnju samostana. Tenzin je od stanovnice špilje postala „jet-setterica“. Potpunu statičnost u špilji zamijenila je trkom u užurbanom svijetu. Umjesto tišine, sada je satima govorila.
Tijekom godina redovnica Tenzin uspela se do statusa legende, a mlađe zapadnjačke redovnice gledaju je sa strahopoštovanjem kad god je susretnu. Ona je IKONA. Žena koja je svima dokazala da su u krivu. Žena, i to Zapadnjakinja koje je „preživjela“ špilju posve sama i to dvanaest godina baveći se ozbiljnom meditacijom a da se nije slomila, ni skrenula s puta. Tenzine riječi i predavanja mnogim ljudima su poslužile kao nadahnuće. Tenzin Palmo je uzor i vodilja svim duhovnim ženama.
Iako je nesumnjivo daleko dospjela na duhovnom području, Tenzin Palmo tvrdi da je pred njom još dug put. Ne namjerava se više vratiti u istu špilju jer to njezino prestaro tijelo više ne bi izdržalo, ali svakako do kraja života namjerava živjeti u osami u nekoj maloj kućici u prirodi i provesti ostatak života u meditaciji. To bi moglo biti bilo gdje - osim u Engleskoj. Tamo se još uvijek ne osjeća kao kod kuće. Moglo bi to biti na Istoku – jer je uvijek osjećala da pripada Istoku i da će tamo i umrijeti.
Velika preporuka za čitanje ove istinite priče jednog zaista fascinantnog života.
"Pravo je siromaštvo našega doba da toliki ljudi ne vide dalje od materijalnog. U ovo mračno vrijeme prepuno pohlepe, nasilja i neznanja važno je da postoje područja svjetlosti u tami, protuteža svoj toj težini, tmini. Za mene su osamljeni meditanti i oni koji kontempliraju poput svjetionika koji isijavaju ljubav i samilost na čitav svijet. Oni su veoma moćni jer njihove zrake su usmjerene. Postaju poput generatora - i krajnje su nam potrebni". poručuje Tenzin Palmo.
Nakon dvanaest godina samoće odlučila je napustiti špilju. Vratila se u Europu i pet je godina živjela kod prijatelja u Asizu u Italiji. Tamo je upoznala književnicu i novinarku Vicky Mackenzie koja je o njoj napisala ovu biografsku knjigu. Tenzin je na nju pristala samo zbog honorara od prodaje knjige kojeg će u cijelosti uložiti u gradnju samostana. Odlučila je sagraditi samostan za žene budističke redovnice. Za to je trebalo skupiti puno novaca kojih ona nije imala. Odlučila je držati predavanja diljem svijeta i na taj način prikupiti potreban novac za kupnju zemlje i gradnju samostana. Tenzin je od stanovnice špilje postala „jet-setterica“. Potpunu statičnost u špilji zamijenila je trkom u užurbanom svijetu. Umjesto tišine, sada je satima govorila.
Tijekom godina redovnica Tenzin uspela se do statusa legende, a mlađe zapadnjačke redovnice gledaju je sa strahopoštovanjem kad god je susretnu. Ona je IKONA. Žena koja je svima dokazala da su u krivu. Žena, i to Zapadnjakinja koje je „preživjela“ špilju posve sama i to dvanaest godina baveći se ozbiljnom meditacijom a da se nije slomila, ni skrenula s puta. Tenzine riječi i predavanja mnogim ljudima su poslužile kao nadahnuće. Tenzin Palmo je uzor i vodilja svim duhovnim ženama.
Iako je nesumnjivo daleko dospjela na duhovnom području, Tenzin Palmo tvrdi da je pred njom još dug put. Ne namjerava se više vratiti u istu špilju jer to njezino prestaro tijelo više ne bi izdržalo, ali svakako do kraja života namjerava živjeti u osami u nekoj maloj kućici u prirodi i provesti ostatak života u meditaciji. To bi moglo biti bilo gdje - osim u Engleskoj. Tamo se još uvijek ne osjeća kao kod kuće. Moglo bi to biti na Istoku – jer je uvijek osjećala da pripada Istoku i da će tamo i umrijeti.
Velika preporuka za čitanje ove istinite priče jednog zaista fascinantnog života.
"Pravo je siromaštvo našega doba da toliki ljudi ne vide dalje od materijalnog. U ovo mračno vrijeme prepuno pohlepe, nasilja i neznanja važno je da postoje područja svjetlosti u tami, protuteža svoj toj težini, tmini. Za mene su osamljeni meditanti i oni koji kontempliraju poput svjetionika koji isijavaju ljubav i samilost na čitav svijet. Oni su veoma moćni jer njihove zrake su usmjerene. Postaju poput generatora - i krajnje su nam potrebni". poručuje Tenzin Palmo.
