Soba na dnu mora – Tomica Šćavina – potraga za slobodom i onime što jesmo

Roman "Soba na dnu mora", hrvatske spisateljice i psihologinje Tomice Šćavine, kroz koji se provlače tri glavne teme - o bijegu od stvarnosti, rasčiščavanju s prošlošću i usklađenju uma i emocija, za mene je ugodno iznenađenje. Od autorice sam do sada čitala samo njenu zbirku psiholoških kolumni. U ovom romanu koji je pisan u prvom licu, glavnoj junakinji mladoj ženi Đani, trebala je promjena. Odlučila je napustiti Hrvatsku i zaposliti se na jednom od velikih cruisera koji plovi Karibima i obalama Floride. Krvavo radi kao konobarica na ogromnom brodu noseći velike pladnjeve pića i hrane do iznemoglosti. Svake večeri vida svoje krvave žuljeve na nogama. Od umora ne može zaspati. Ima osjećaj da sjedi u nekoj mračnoj jami iz koje nema izlaska. Nije sigurna da je to život kakav je zamišljala, ali je tu da zaradi neke novce i osigura sebi slobodu i bijeg u novi život. Druga tema koja se provlači kroz priču su Đanina sjećanja na djetinjstvo i tinejđerske godine u Vodicama za vrijeme Domovinskoga rata. Tjedni provedeni u podrumu, obiteljske svađe i očev alkoholizam ostavili su traga i dovoljno napuklina. Prošlost i sadašnjost isprepliću se kroz poglavlja, a između se pojavljuju pisma, kao utjeha, a koje Đana piše Tei – svojoj prijateljici iz djetinjstva koja je s ovog svijeta otišla naglo i neočekivano. Za Đanu kao da samo kroz ta pisma dopire svijetlo ljudske ljubavi jer je za nju sve postalo besmisleno i mračno. Vječito pitanje je li samoubojstvo čin hrabrosti ili kukavičluka ni Đani ne da mira. Tea je poput anđela koji Đani pokazuje sljedeće korake koji će joj pomoći da izađe iz svog mraka, da oživi sve ono što je potisnula i koji će je povesti na put slobode i ljubavi.